Pitanje: Šta je to tedžvid?
Odgovor: Tedžvid u jeziku znači tahsin, tj. uljepšavanje dok u terminološkom značenju tedžvid predstavlja davanje svakom harfu njegova prava od: ishodišta harfa, svojstva, gunneta, dužine, tankoće, krupnoće i drugih propisa tedžvida.
Pitanje: Kakav je propis tedžvida u Šerijatu?
Odgovor: Znanje o tedžvidu je fard kifaje, tj. obligatna dužnost zajednice muslimana, dok je rad po njemu fard ajn, tj. obligatna dužnost svakog muslimana i muslimanke zbog riječi Allaha, subhanehu ve te'ala:
وَرَتِّلِ الْقُرْآنَ تَرْتِيلاً
„I izgovaraj Kur'an pažljivo.“ (Prijevod značenja El-Muzzemmil, 4.)
Pitanje: Koju tematiku obrađuje nauka o tedžvidu?
Odgovor: Nauka o tedžvidu obrađuje riječi časnog Kur'ana. Pojedini učenjaci pridodaju ovome i hadis pa je po njima potrebno citirati i hadis po pravilima tedžvida. Međutim, ispravno je –na čemu je džumhur/većina islamskih učenjaka- da je tematika tedžvida samo časni Kur'an.
Pitanje: Koja je korist od ove nauke?
Odgovor: Popravljanje jezika od grešaka prilikom izgovora kur'anskih riječi.
Pitanje: Ko je zasnovao nauku o tedžvidu?
Odgovor: Nauku o tedžvidu zasnovali su imami-učenjaci kiraeta.
Pitanje: Šta je osnova ove nauke?
Odgovor: Osnova ove nauke je časni Kur'an zbog riječi Svevišnjeg Allaha: „I izgovaraj Kur'an pažljivo“ (Prijevod značenja El-Muzzemmil, 4.), sunnet Allahova poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, u kojem je došao način učenja Kur'ana od strane Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi ve sellem, zatim, način učenja ashaba, tabi'ina, tabi tabi'ina i učenjaka u kiraetima sve dok nije došao do nas kategoričnim putevima (tevaturom).
Pitanje: Šta je cilj izučavanja ove nauke?
Odgovor: Postizanje Allahova zadovoljstva i uspjeha na obadva života.
Pitanje: Koja je vrijednost ove nauke?
Odgovor: Nauka o tedžvidu je najčasnija i najznačajnija nauka zbog njene veze sa najčasnijom i najboljom knjigom, a zar to nije časni Kur'an.