VRIJEDNOST ŠEHADETA "LA ILAHE ILLALLAH

  • This topic has 0 odgovora, 1 glas, and was last updated prije 10 years, 3 months by Anonimno. This post has been viewed 3170 times
Pregledavate post 1 (od ukupno 1)
  • Autor
    Postovi
  • #9332
    Anonimno
    Neaktivan

    VRIJEDNOST ŠEHADETA “LA ILAHE ILLALLAH”

    >>POJAŠNJENJE ONOGA ŠTO ON ZAHTIJEVA I IZISKUJE<< HATIB: Šejh Muhammed b. Usejmin,rhm. Hvala Allahu, Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost tražimo i Njemu se kajemo (tevbu činimo). Utječemo se Allahu od zla nas samih (naših duša) i od zlih djela naših. Koga Allah uputi, niko ga u zabludu odvesti ne može, a koga u zabludi ostavi, niko ga uputiti ne može. Svjedočim da nema drugog božanstva osim Allaha Jedinog, Koji nema druga i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. Neka je salavat Allahov i selam neizmjerni na njega, njegovu porodicu i njegove drugove -ashabe… O ljudi! Bojte se Allaha kao što vam je preporučio i naredio da Ga se bojite, izvršavajte naređenja Njegova i nemojte Mu nepokorni biti. Sjećajte Ga se i spominjite, i On će se sjećati vas; zahvaljujte Mu i nemojte nezahvalni biti… Robovi Allahovi: Allah nam je naredio da Ga spominjemo (zikr činimo) u svakom vremenu, pa je rekao, Uzvišen neka je On: يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اذْكُرُوا اللَّهَ ذِكْرًا كَثِيرًا “O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, (El-Ahzab:41) وَسَبِّحُوهُ بُكْرَةً وَأَصِيلًا i ujutro i navečer Ga veličajte.” (El-Ahzab:42) A neka je vremena odlikovao i istakao: vrijeme poslije (neposredno nakon) namaza i vrijeme nakon svršetka (obavljanja) vjerskih obreda ili ibadeta, pa je naredio da Ga u njima spominjemo i hvalimo, zbog njihovih prednosti i privilegija nad drugim vremenima. Uzvišeni kaže: فَإِذَا قَضَيْتُمُ الصَّلَاةَ فَاذْكُرُوا اللَّهَ قِيَامًا وَقُعُودًا وَعَلَىٰ جُنُوبِكُمْ “A kada molitvu (namaz) završite, Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i ležeći.” (En-Nisa:103) فَإِذَا قَضَيْتُم مَّنَاسِكَكُمْ فَاذْكُرُوا اللَّهَ كَذِكْرِكُمْ آبَاءَكُمْ أَوْ أَشَدَّ ذِكْرًا I kaže: “A kad završite obrede vaše, opet spominjite Allaha, kao što spominjete pretke vaše, i još više Ga spominjite.” (El-Bekara: 200) Zikrullah – spominjanje Uzvišenog Allaha obuhvata sva dobra i pobožna djela; bilo da se odnose na riječi (govor) ili na akciju (aktivnosti), a sva pobožna djela jesu , ustvari, zikrullah, spominjanje Svemogućeg i Uzvišenog Allaha, kao što obuhvata spominjanje Njega, dželle ve ala, jezikom i srcem. Tako vjernik uvijek spominje i slavi Allaha, posebno jezikom i riječima, izgovarajući “TEHUL”, “TESBIH”, “TAHMID” i “TEKBIR”, “LA ILAHE ILLALLAH”, “SUBHANALLAH”, “ELHAMDULILLAH” I “ALLAHU EKBER”, jer je ova vrsta zikra olakšana čovjeku u svim njegovim prilikama i situacijama, bez obzira da li se vozio (jahao) ili pješice išao; ili, pak, stajao, sjedio ili ležao, jer jezik se ne zamara zaposlenošću zikrom, za razliku od ostalih dijelova tijela, koji se učestalim pokretima i akcijom zamaraju. Najbolji zikr jeste “LA ILAHE ILLALLAH” (Nema drugog božanstva osim Allaha, samo je Allah Božanstvo), pa ga treba što češće činiti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Najbolje što sam rekao (izgovorio) ja i vjerovjesnici prije mene je: “LA ILAHE ILLALLAHU VAHDEHU LA ŠERIKE LEHU, LEHUL-MULKU VE LEHUL-HAMDU VE HUVE ‘ALA KULLI ŠEJ'IN KADIR.” (Samo je Allah Božanstvo, On nema druga, Njemu pripada vlast i zahvala (hvala) i On sve može.” A pošto ova veličanstvena izreka zauzima ovako značajno mjesto među ostalim kategorijama zikra, za nju su vezani određeni propisi, zatim uvjeti ili šartovi i ona ima specifično značenje (smisao) i zahtjeve ili obaveze koji iz nje proističu i ni u kom slučaju nije rečenica koja se samo jezikom izgovara. Nju muslimani izjavljuju posredstvom ezana, ikameta i hutbi; na njoj je utemeljen opstanak (opstojnost) Zemlje i nebesa; zbog nje su stvorena sva živa bića; zbog nje je Allah, dželle šanuhu, objavio Svoje knjige, poslao poslanike i propisao zakone-šerijate i zbog nje su uspostavljene terezije – mjere (kojima će precizno biti vagana naša djela) i tefteri – knjige (u kojima s precizno bilježe naši postupci). Zbog nje je stvoren Džennet i Džehennem (vatra) i zbog nje su se ljudi podijelili na vjernike i nevjernike. O njoj i obavezama prema njoj bit će postavljeno pitanje i tražen odgovor. Na njoj je utemeljeno nagrađivanje odnosno kažnjavanje; zbog nje je uspostavljena kibla (strana prema kojoj se okreće u namazu), zasnovan millet (ummet) i zbog nje su isukane sablje džihada. Ona je pravo Allahovo, odnosno obligatna obaveza svih robova prema Njemu. Ova veličanstvena izreka, ustvari, znači islam, ona je ključ za kuću spasa (Džennet) i suština takvaluka (bogobojaznosti), čvrsto i neprekidno uže (kojeg se trebamo držati) i smisao iskrenosti i predanosti. Na njoj je zasnovano izbavljenje i spas iz nevjerstva i vatre. Onaj ko je izgovori zaštitio je svoj život i svoj imetak na dunjaluku, a ako je iskreno i s potpunim uvjerenjem potekla iz njegovog srca, spasit će se od Vatre na ahiretu i ući će u Džennet, jer Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Allah je, uistinu, zabranio vatri da dotiče onoga ko je iskreno i poradi, Allaha izgovorio: LA ILAHE ILLALAH.'” To je jezički sažeta izreka sa neznatnim brojem harfova, lagahna je za izgovaranje ali teška na mizanu-vagi. Tako prenosi Ibn-Hibban i Hakim (u hadisu za koga kaže da je sahih) od Ebu-Se'ida el-Hudrija, radijallahu anhu, da je Resullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Musa, alejhi selam, kazao je: ‘Gospodaru moj, pouči me nečemu čime ću Te se sjećati i čime ću Ti se u molbi (dovi) obraćati.’ (Gospodar mu je) odgovorio: ‘O Musa, reci: LA ILAHE ILLALLAH!” Na to Musa, alejhi selam, reče: ‘O Gospodaru, svi robovi Tvoji to izgovaraju!’, a Gospodar mu odgovori: ‘O Musa, kada bi sedam nebesa i sve što je na njima, mimo Mene, i isto toliko (sedam) zemalja bilo stavijeno na jednu stranu (vage) a LA ILAHE ILLALLAH’ na drugu, prevagnula bi strana na kojoj je LA ILAHE ILLALLAH.” Ova veličanstvena izreka ima dva rukna (dijela) Prvi rukn jeste odricanje, to jest odricanje božanstva svim stvorenjima mimo Allaha. Drugi rukn jeste potvrđivanje, odnosno pripisivanje božanstva Uzvišenom Allahu. Iz ovoga proizlazi i pojašnjava se njeno značenje (značenje šehadeta) koje podrazumijeva potpuno distanciranje i ograđivanje od širka i mušrika (idolopoklonstva i idolopoklonika) i iskrenu predanost i pokornost jedino Allahu. Ovo je značenje sadržano u riječima Halila-lbrahima, alejhi selam, njegovom ocu i (njegovom) narodu: إِنَّنِي بَرَاءٌ مِّمَّا تَعْبُدُونَ “Nemam ja ništa s onima kojima se vi klanjate, (Ez-Zuhruf:26) إِلَّا الَّذِي فَطَرَنِي فَإِنَّهُ سَيَهْدِينِ ja se klanjam samo Onome Koji me je stvorio, jer će mi On, doista, na Pravi put ukazati ” (Ez-Zuhruf:27) A to je i smisao riječi Uzvišenog: فَمَن يَكْفُرْ بِالطَّاغُوتِ وَيُؤْمِن بِاللَّهِ فَقَدِ اسْتَمْسَكَ بِالْعُرْوَةِ الْوُثْقَىٰ لَا انفِصَامَ لَهَا “Onaj ko ne vjeruje u šejtana, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti.” (El-Bekara: 256) Tako, kada musliman izgovori ovu rečenicu (ŠEHADET), on njome izjavljuje potpuno ograđivanje od širka i mušrika i obavezuje se na pokornost i predanost jedino Allahu, iskreno Mu ispovijedajući vjeru. Ako ispuni ovu obavezu i ustraje na njoj, praktično će ostvariti vjeru islam i ući će u kuću spasa (Džennet), dok, u suprotnom njeno izgovaranje i opetovanje samo jezikom, bez djelovanja u skladu s njenim sadržajem i njenim zahtjevima, neće nimalo koristiti čovjeku. Pa zar je i licemjeri (munafici) nisu izgovarali njihovim jezicima, ne vjerujući (prihvatajući) u njenu istinitost srcima, pa su skončali na samom dnu Džehennema.?! Isto tako, ko danas izgovara ovu rečenicu svojim jezikom, a obraća se mrtvima i tavafi (kruži) oko mezarova (turbeta) kako bi se približio (umilio) njihovim vlasnicima (mrtvima), tražeći pomoć i podršku od “evlija” i “dobrih ljudi” i zavjetujući se da će žrtve prinositi (kurbane klati) na njihovim kaburima, njemu “LA ILAHE ILLALLAH” neće ništa koristiti. Zašto? Zato što ne djeluje prema njegovom značenju koje podrazumijeva potpuno ograđivanje i udaljavanje od širka i mušrika i iskreno pokoravanje i robovanje Allahu, Gospodaru svjetova, i zato što smisao “LA ILAHE ILLALLAH” leži u odbacivanju pokornosti (ibadeta) kaburima i približavanju mrtvima (umrlima), kao što leži u odbacivanju pokornosti kipovima — LATU, UZZA'U I MENATU — jer, ne postoji suštinska razlika između obožavanja kipova i obožavanja kaburova (odnosno njihovih vlasnika). Ovo je pravo i istinsko značenje “LA ILAHE ILLALLAH.” Stoga, kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio od nevjernika plemena Kurejš da izgovore “LA ILAHE ILLALLAH”, oni su rekli: أَجَعَلَ الْآلِهَةَ إِلَٰهًا وَاحِدًا ۖ إِنَّ هَٰذَا لَشَيْءٌ عُجَابٌ “Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno!” (Sa'd: 5) Mušrici su, dakle, razumjeli da “LA ILAHE ILLALLAH” podrazumijeva odbacivanje širka i iskrenu pokornost i obožavanje jedino Allaha, dok to ove današnje “kaburdžije” ne razumiju. Oni tako objedinjuju širk sa izgovaranjem šehadeta “LA ILAHE ILLALLAH”, a možda ga tumače da znači prihvatanje Allaha kao Halika i Razika (onoga koji stvara i opsrkbu daje) i govore da je onaj ko prizna Allaha za “Halika i Razika” ostvario “TEVHID” i posvjedočio da nema drugog božanstva osim Allaha (LA ILAHE ILLALLAH), a da, poslije toga, prema njima, nema nikakve zapreke da prinosi žrtve (kolje) mrtvima i da im se dodvorava i pokorava raznovrsnim oblicima i ibadeta. Oni kao da ne znaju da su mušrici od kojih je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio da izgovore “LA ILLAHE ILLALLAH” priznavali Allaha kao “Halika” i “Razika” (Stvoritelja i vlasnika opskrbe), jer, Allah, dželle šanuhu, za njih veli: وَلَئِن سَأَلْتَهُم مَّنْ خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ لَيَقُولُنَّ خَلَقَهُنَّ الْعَزِيزُ الْعَلِيمُ “A ako ih upitaš ko je stvorio nebesa i Zemlju, oni će sigurno reći: ‘Stvorio ih je Allah!- Da, Silni i Sveznajući.” (Ez-Zuhruf: 9) قُلْ مَن يَرْزُقُكُم مِّنَ السَّمَاءِ وَالْأَرْضِ أَمَّن يَمْلِكُ السَّمْعَ وَالْأَبْصَارَ وَمَن يُخْرِجُ الْحَيَّ مِنَ الْمَيِّتِ وَيُخْرِجُ الْمَيِّتَ مِنَ الْحَيِّ وَمَن يُدَبِّرُ الْأَمْرَ ۚ فَسَيَقُولُونَ اللَّهُ ۚ فَقُلْ أَفَلَا تَتَّقُونَ “Upitaj: ‘Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko stvara živo iz neživoga, a pretvara živo u neživo, i ko upravlja svim?’ ‘Allah!’, reći će oni, a ti reci: ‘Pa zašto Ga se onda ne bojite?'” (Junus: 31) S druge strane da ovo pogrešno razumijevanje šehadeta “LA ILAHE ILLALLAH” potječe od običnog svijeta, problem bi bio rješiv i opasnost bi bila ograničena, jer obične mase se mogu podučiti i oni su spremni, više od drugih, prihvatiti istinu, međutim, musibet (problem) leži u tome što pogrešno shvatanje i razumijevanje “LA ILAHE ILLALLAH” potječe od onih koji tvrde da znaju i koji se proturaju da druge podučavaju i fetve (šerijatsko-pravna) rješenja izdaju. Njih je teško urazumiti i uvjeriti jer je njihovo neznanje dvostruko, a dvostruki džahil (neznalica) jeste onaj ko ne zna i ne zna da ne zna jer kao takav on je udaljeniji od prihvatanja istine od običnog neznalice koji priznaje svoj džehl (neznanje). Oni, iako su upućeni u sporedna pitanja vjere (furu’), ne poznaju temelje (osnove) i nedostaje im “EL-FIKHUL-EKBER”, a to je spoznaja “TEVHIDA” kojeg su naučavali Allahovi poslanici. Iz tog razloga oni se s neprijateljstvom odnose prema njemu i njegovim sljedbenicima i ispisuju djela u kojima odvraćaju od pravog “TEVHIDA” i istinskog značenja šehadeta “LA ILAHE ILLALLAH” i njegovih obligatnih zahtjeva… لِيَحْمِلُوا أَوْزَارَهُمْ كَامِلَةً يَوْمَ الْقِيَامَةِ ۙ وَمِنْ أَوْزَارِ الَّذِينَ يُضِلُّونَهُم بِغَيْرِ عِلْمٍ ۗ أَلَا سَاءَ مَا يَزِرُونَ “…da bi na Sudnjem danu nosili čitavo breme svoje i dio bremena onih koje su, a da oni nisu bili svjesni, u zabludu doveli. A grozno je to što će oni nositi!” (En-Nahl: 25) O robovi Allahovi! (Poštovana braćo, cijenjeni vjernici)! Šehadet “LA ILAHE ILLALLAH” podrazumijeva i obavezuje onoga ko ga izgovori da obavlja namaz, daje zekat, posti razmazan i ako bude u mogućnosti, obavi hadž, tj. posjeti Allahovu kuću (Kabu). Isto tako on ga obavezuje da se pokorava Allahu, držeći se Njegovih naredbi i kloneći se Njegovih zabrana – grijeha. Međutim, danas ima mnogo ljudi koji izgovaraju ovu rečenicu (kelimei-šehadet), a ne klanjaju namaz ili ne daju (dijele) zekat, a tekstovi Kur'ana i sunneta upućuju i svjedoče da onaj ko ne klanja nije musliman, pa makar i izgovarao “LA ILAHE ILLALLAH.” Uzvišeni Allah kaže: فَإِن تَابُوا وَأَقَامُوا الصَّلَاةَ وَآتَوُا الزَّكَاةَ فَخَلُّوا سَبِيلَهُمْ “Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru” (Et-Tevba: 5) I kaže u drugom ajetu: فَإِن تَابُوا وَأَقَامُوا الصَّلَاةَ وَآتَوُا الزَّكَاةَ فَإِخْوَانُكُمْ فِي الدِّينِ “Ali ako se oni budu pokajali i namaz obavljali i zekat davali, braća su vam po vjeri.” (Et-Tevba: 11) Ova dva plemenita kur'anska ajeta upućuju na to da se onaj ko ne obavija namaz ne ostavlja na miru, nego se kažnjava (ubija), te da on nije naš brat po vjeri jer je nevjernik (kafir). Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Između roba (čovjeka) i kufra (nevjerstva) jeste ostavljanje namaza.” (Prenosi Muslim). Jedna, pak, skupina muslimana odbila je nakon Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti plaćati zekat iako su svjedočili da je samo Allah Božanstvo (izgovarali šehadet “LA ILAHE ILLALLAH”), pa su se Ebu-Bekr es-Siddik i ashabi radijallahu anhu, borili protiv njih i nije ih u tome spriječilo njihovo izgovaranje (očitovanje) šehadeta, jer su zekat smatrali pravom, odnosno obavezom koja proističe iz samog šehadeta, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “A kada izgovore kelimei-šehadet, zaštitili su od mene svoje živote i svoje imetke, osim kada to pravda zahtijeva.” Hasanu el-Basriji, Allah mu se smilovao, rečeno je: “Neki ljudi kažu da će onaj ko kaže LA ILAHE ILLALLAH’ ući u Džennet, pa je on obrazložio: ‘Ko izgovori šehadet (LA ILAHE ILLALAH’) i ispuni dužnosti i obaveze prema njemu ući će u Džennet.” A Vehb b. Munebbih je onome ko ga je upitao da li je “LA ILAHE ILLALLAH” ključ Dženneta? rekao: “Da, međutim, nema ključa bez zubaca, pa ko dođe sa ključem koji ima zupce bit će mu otvorena vrata Dženneta, u suprotnom neće.” Zato se bojte Allaha, o robovi Njegovi, i budite istinski sljedbenici šehadeta (“LA ILAHE ILLALLAH”)! Neka nas Svevišnji gospodar sve učini od njih! E'uzu billahi mineš-šejtanir-radžim (Utječem se Aliahu od prokletog šejtana): فَاعْلَمْ أَنَّهُ لَا إِلَٰهَ إِلَّا اللَّهُ وَاسْتَغْفِرْ لِذَنبِكَ وَلِلْمُؤْمِنِينَ وَالْمُؤْمِنَاتِ ۗ وَاللَّهُ يَعْلَمُ مُتَقَلَّبَكُمْ وَمَثْوَاكُمْ “Znaj da nema božanstva osim Allaha! Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i vjernice. Allah zna kud se krećete i gdje boravite.” (Muhammed: 19) Neka nas Allaha obaspe berićetom Kurana Uzvišenog…(dova). II. DIO HUTBE NEKA OD ZNAČENJA I ZAHTJEVA ŠEHADETA (“LA ILAHE ILLELLAH”) Hvala Allahu, Gospodaru svijetova, pobjeda i sretan kraj pripada bogobojaznima. Svjedočim da je samo Allah Božanstvo i da nema druga i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. Neka je salavat od Allaha na njega, njegovu porodicu, ashabe i njihove iskrene i istinske sljedbenike do Sudnjeg dana… Ljudi, robovi Allahovi! Jedno od značenja šehadeta (LA ILAHE ILLALLAH”), njegovih sadržaja i obavezujućih zahtjeva jeste i slijeđenje Šerijata i služenje po Njegovom zakonu, zatim prihvatanje haramom ono što je On uharamio a halalom ono što je On halalom učinio, te da se ne pokorava stvorenju tamo gdje će se pogriješiti prema Stvoritelju. Obaveza je, dakle, onoga ko izgovori LA ILAHE ILLALAH” suditi po Allahovom Zakonu, Šerijatu, i zanijekati, zanemariti i napustiti sve zakone “TAVAGITA” (onih kojima se pokorava mimo Allaha), jer zakonodavstvo je samo Allahovo izričito i neprikosnoveno pravo. Tako onaj ko propisuje zakone (mimo Allaha) i po njima sudi među ljudima mijenja i odbacuje Šerijat, stavljajući se u poziciju Allahovog sudruga i ortaka, i svako ko ga u tome bude dobrovoljno i po ličnom izboru slijedio i pokoravao mu se učinio je širk, tj. pripisao druga Allahu (izašao iz okvira tevhida). Uzvišeni Allah kaže: أَمْ لَهُمْ شُرَكَاءُ شَرَعُوا لَهُم مِّنَ الدِّينِ مَا لَمْ يَأْذَن بِهِ اللَّهُ “Zar oni da imaju božanstva koja im propisuju da vjeruju ono što Allah nije naredio ? ” (Eš-Šura: 21) I kaže: وَإِنْ أَطَعْتُمُوهُمْ إِنَّكُمْ لَمُشْرِكُونَ “Pa ako biste im se pokorili i vi biste, sigurno, mnogobošci postali.” (El-En'am: 121) Kaže Svevišnji: اتَّخَذُوا أَحْبَارَهُمْ وَرُهْبَانَهُمْ أَرْبَابًا مِّن دُونِ اللَّهِ وَالْمَسِيحَ ابْنَ مَرْيَمَ وَمَا أُمِرُوا إِلَّا لِيَعْبُدُوا إِلَٰهًا وَاحِدًا ۖ لَّا إِلَٰهَ إِلَّا هُوَ ۚ سُبْحَانَهُ عَمَّا يُشْرِكُونَ “Oni pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje, IMesIha, sina Merjemina, a naređeno im je da se samo jednom Begu klanjaju -nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju.” (Et- Tevba: 31). Kada je Adijj ibn Hatim, radijallahu anhu, čuo ovaj ajet, rekao je: “O Allahov Poslaniće, mi ih nismo obožavali!”, na što mu je on odgovorio: “Zar vam nisu dopuštali ono što je Allah zabranio, pa ste ga halalom držali, a zabranjivali vam ono što je Allah dopustio – pa ste ga haramom smatrali?” “Jesu”, odgovorio je Hatim, a Poslanik je dodao: “To je njihovo obožavanje.” Danas to predstavljaju vladari i namjesnici koji sude i vladaju na osnovu ljudskih,pozitivnih (laicističkih) zakona umjesto Šerijata; zatim pojedini fanatični i pristrasni fakihi (takozvani islamski pravnici) koji slijepo slijede i oponašaju njihove učitelje i imame, pa makar se ispostavilo da su oni pogriješili u prosudi i idžtihadu i odstupili od dokaza; kao i neke (nazovi) sufije (derviši) koji se pokoravaju šejhovima tarikata u stvarima koje vode u širk i novotarije. Sve to ulazi u okvire obožavanja svećenika i monaha mimo Uzvišenog Allaha, a što, opet, obavezuje svakog muslimana koji želi da se spasi i uspije, da dobro spozna i razumije smisao i značenje šehadeta (LA ILAHE ILLALAH), da shvati njegov sadržaj i obaveze koje on zahtijeva i nameće, te da djeluje u skladu s tim kako bi bio njegov istinski sljedbenik. Uzvišeni kaže: فَاعْلَمْ أَنَّهُ لَا إِلَٰهَ إِلَّا اللَّهُ وَاسْتَغْفِرْ لِذَنبِكَ “Znaj da nema božanstva osim Allaha, i traži oprosta za svoje grijehe!” (Muhammed: 19), zadužujući nas spoznajom prije riječi i djela, jer djelo koje nije zasnovano na ispravnom i tačnom znanju i spoznaji neminovno vodi u zabludu i stranputicu. I u drugom ajetu Uzvišeni veli: وَلَا يَمْلِكُ الَّذِينَ يَدْعُونَ مِن دُونِهِ الشَّفَاعَةَ إِلَّا مَن شَهِدَ بِالْحَقِّ وَهُمْ يَعْلَمُونَ “Oni kojima se oni, pored Njega, klanjaju, neće moći da se za druge zauzimaju, moći će samo oni koji Istinu priznaju, oni koji znaju.” (Ez-Zuhruf: 86). To jest koji priznaju “TEVHID” očitovanjem šehadeta “LA ILAHE ILLALLAH” i koji znaju, tj. srcima prihvataju i razumiju ono što jezicima svojim svjedoče. Stoga se bojte Allaha, o robovi Allahovi, i studirajte i proučavajte značenje šehadeta “LA ILAHE ILLALLAH” kako biste spoznali i otkrili njegovu suštinu i sadržaj te neopohodne zahtjeve koje on nameće; i čvrsto se držite Allahove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika. Gospodaru naš, učini nas sljedbenicima čistog “TEVHIDA” (očitovanja Tvoje jednoće) i pomozi nam da se iskreno i skrušeno samo Tebi pokoravamo i samo Tebe obožavamo i ni u čemu Ti druga ne pripisujemo. Gospodaru naš, Ti visoko uzdigni bajrak “Tevhida” i učini da Tevhidom smrt dočekamo, tj. kelimei-šehadetom u srcu i na usnama. „Gospodaru naš, pomozi ugroženu braću i sestre na svakom pedlju dunjalučkom gdje im se zulum čini od Sirije, Burme, Afganistana, Iraka, Palestine, Somalije, Malija, Čečenije, itd. Gospodaru naš, učini oružje mudžahida ubitačnim po neprijatelje ovoga dina. Gospodaru naš, usmjeri spletke neprijatelja ovog dina na njih samih. Gospodaru naš, oprosti nam svjesne i nesvjesne, javne i tajne grijehe, sačuvaj nas iskušenja Mesiha Dedžala, kaburske patnje, Džehennemske vatre i podari nama, našim porodicama i našem potomstvu mjesto u Dženneti Firdeusu u društvu sa Poslanicima, šehidima i dobrim ljudima. AMIN!“ (admin)

Pregledavate post 1 (od ukupno 1)
  • Morate biti prijavljeni kako bi mogli odgovoriti na ovu temu.