Srceparajuće pismo ujgurskog dječaka svom ocu zatočenom u kineskom koncentracionom kampu

659

Ujguri su muslimanski narod koji živi u Istočnom Turkistanu, okupiranoj zemlji koja je danas poznata kao kineska provincija Xingjang. Ujguri su nakon Rohinga muslimana najugroženija nacionalna manjina na svijetu koja je duži niz godina izložena surovom genocidu od strane Kine (detaljnije ovdje).

Jedna od genocidnih mjera koje kineske vlasti sprovode spram muslimana u okupiranom Istočnom Turkistanu je hapšenje muslimana, mahom muških članova porodice, i njihovo odvođenje u koncentracione kampove. Prema podacima aktivista za ljudska prava najmanje dva miliona muslimana se nalazi u kineskim logorima i fabrikama gdje su prisiljeni na prinudni rad.

U isto vrijeme, kineske vlasti u kuću uhapšenog muškog člana useljavaju “rođaka” – kako se u Kini popularno naziva državni službenik koji živi i spava u kući muslimana i čiji je zadatak da nadzire život ukućana i pobrine se da oni budu predani Kini i komunističkoj partiji.

U ovakvoj genocidnoj atmosferi, djeca ne vide svoje očeve godinama, a ulogu njihovih očeva zamijenjuje Kinez – rođak.

Video snimak na početku članka prikazuje dječaka Ujgura koji piše pismo svome ocu kojeg dugo nije vidio a koji se nalazi u kineskom koncentracionom logoru. Dječaku je prethodno rečeno da se njegov otac nalazi na studijama.

Majka pita sina: “Šta si to napisao svome babi, sine?”
Sin odgovara (čita svoje pismo babi): “Babo, molim te dođi što prije. Zašto ne dolaziš, babo? Zašto si toliko dugo na ‘studijama’ i ne vraćaš se kući? Kada bi samo došao kući.”

(DOAM – dokumentovanje zločina protiv muslimana)