[Anonimno]

“Džuzdžan” Gdje su dokazi da mudžahidi griješe? Zbog toga što nema “plodova džihada”, kako munafici i kukavice misle, isto kao što su mislili nakon bitke na Hunejnu, kada su muslimani poraženi. Džihad je dao svoje plodove, a druge će tek dati, Allahovim blagoslovom. Jedan od najvećih plodova džihada je taj što je džihad razdvojio istinske sljedbenike sunneta od munafika, bolesnih srca i kukavica.

A gdje su dokazi da ne griješe? Allahovog Poslanik, alejhi selam, je rekao:“Svi potomci Ademovi griješe ali su najbolji oni koji se kaju za počinjene grijehe.“
Navedi mi, kad već kritikuješ sve koji se ne slažu sa svim što Al Kaide čini, gdje je Al Kaida uspostavila islamsku državu i donjela sigurnost i stabilnost muslimanima u posljednjih 20 godina oružane borbe?

Prije nego nešto pokušaš kazati o Allahovim evlijama, dobro bi bilo kada bi neke stvari provjerio od muslimana, a ne samo uzimati informacije od kafira. Vođe mudžahida su mnogo prije 11. septembra 2001. godine upozoravale da se Amerika sprema da napadne i svrgne talibansku vladu. Još tokom 2000. godine, internetom je kružilo pismo vođstva talibana u kome je stajalo da se Amerika, zajedno sa Rusijom, sprema da napadne na Afganistan i svrgne šerijatsku vladu, te su tražili pomoć muslimana svijeta kako bi se mudžahidi pripremili za predstojeći napad.

Amerika je zbog Al Kaide i napada na američke ambasade u Africi napala kampove Al Kaide u Afganistanu još 1998. Tako da je imalo smisla da vođe mudžahida još mnogo prije 11.09 upozoravaju na moguće napade od Amerike.

Hajde da ti vjeurjemo, AL-Kaida je krivac za napad na Afganistan, ali ko je kriv za napad na Irak? Da li je Al-Kaida kriva što je Palestina okupirana, što su krstaši u jednom danu poklali preko 100 000 muslimana u Kudsu (Jerusalemu). Al-Kaida jeste kriva, ali za strah u srcima munafika i kukavica, ali ne i za krstaški rat protiv islama, jer su ga krstaši vodili mnogo prije Al-Kaide, a nastaviće ga voditi i ako Al-Kaida prestane postojati.

Ovdje se ne radi o tome ko je dežurni krivac, već zašto nekim svojim postupcima dajemo ‘zeleno svijetlo’ svjetskim silama da upiru prstom u nas i ‘dozvolu’ za okupaciju. To sa Afganistanom je bio početak, koji se onda prelio i na Irak, izgovor koji je barem svima jasan. Palestina u ovom slučaju ne može biti stavljena u isti koš.

Ama čovječe, ovdje se radi o golom opstanku – kafiri ušli u zemlju muslimana i siluju muslimanke, ubijaju djecu! Amerikanci u Iraku i Afganistanu, Rusi na Kavkazu, Etiopljani i Kenijci u Somaliji… Prije toga su isti ti kafiri uspostavili marionetske režime u muslimanskim zemljama.

Ja nisam nikada rekao da sam protiv borbe sa okupatorima, borbe za slobodu, ali ako se boriš za svoju slobodu u svojoj zemlji koja je okupirana, zašto onda napadaš teritorije drugih zemalja, zemalja koje su vojno jače i znaš šta te čeka. Nije ovo više borba prsa u prsa, mačem, na bojnom polju, neprijatelj danas ne mora doći tebi na vrata da ti vrati udarac. Srljamo bez velikog razmišljanja, grizemo zalogaj koji nam je prevelik. O tome se radi, promisliti, smisliti, pa onda djelovati.

A kako se to uspostavlja islamska država: glasanjem na izborima! Žao mi je, taj izgovor je propao nakon izbora u Alžiru 90-ih godina, kada su islamisti dobili vlast, a nakon toga tagut pokrenuo sveopći pokolj u kome je stradalo najmanje 100 000 muslimana. Eto, to je plod miroljubivog pokušaja uspostave Šerijata!! Mnogo više je ubijeno muslimana u Alžiru u ovom “miroljubivom pokušaju” uspostave Šerijata nego što je ubijeno mudžahida u zadnjih 50 godina u čitavom svijetu.

Zašto uvijek kad govorimo o nekim drugim načinima uspostave islamske države spominjemo izbore, kao da je to jedino drugo rješenje. Svaka vojska kada ide u borbu ima vojnu taktiku koju upotrebljava da nadmudri neprijatelja i dovede do pobjede. Jedino smo se mi počeli oslanjati na samoubilačke napade, nasumične napade u kojima i ne nanosimo neku veliku štetu neprijatelju, već sami sebi.

jer mala grupa nije dovoljna za velike promjene,

Ako ti nije dovoljan Kur'anski ajet “Koliko su puta malobrojne skupine, Allahovom voljom, nadjačale mnogobrojne skupine” onda uzmi podatke iz historije: Fidel Kastro je sa nekoliko desetina ljudi došao na vlast u Kubi. Saddam Husein je sa 800 članova svoje partije došao na vlast, mnogi vladari u svijetu u prošlosti i sadašnjosti su došli na vlast sa veoma malim brojem ljudi.

i ne treba promjene oružjem tražiti ako nismo dovoljno veliki i jaki.

Kafirska vojska je uđla u tvoje mjesto i ubija muslimane, među njima tvog oca i brata, dok su tvoja sestra i majka silovane od prljavih kafira. Hoćeš li ti uzeti oružje i braniti se, ili ćeš voditi “džihad” perom! De odgovori nam!

Mislim da to nije ništa novo, da smo svi svjesni da treba da budemo ujedinjeni, da bi bili jači, i da, kako sam šejh kaže, džihad nije samo ubijanje i uništavanje.

Džihad je od vremena Poslanika bio ubijanje i to će biti do Sudnjeg dana, makar bilo milion onih koji će ga interpretirati drugačije i slatkorječivim frazama obmanjivati muslimane. Kada su muslimani vodili džihad, bili su ponosni i gornji, kada su ga ostavili, postali su poniženi. Nekima se poniženje toliko umililo da se svim silama bore protiv džihada, kako “ne daj Bože” ne bi ponovo postali ponosni!

Džihad nikad nije bio ubijanje samo radi ubijanja iz čiste mržnje prema drugome, niti je bio uništenje radi uništenja. Svi se brane kad su napadnuti, to je u ljudskog prirodi, ali ima razlike izmedju ljudi. Neki se brane samo kad su napadnuti, a neki napadaju zbog čiste mržnje.U tome je razlika vjerovatno izmedju mene i tebe. Ako sam napadnut naravno da ću se braniti, ali neću onda ubijati sve što mi se nadje na putu.

Ibn Tejjmije rahimehullah je rekao: “Dzihad sa samim sobom (dzihad protiv svog neffsa) je temelj dzihada protiv nevjernika i licemjera.” (Ibn al-Qayyim)