[Anonimno]

RAZMJENA HEDIJA IZMEĐU MUSLIMANA I KJAFIRA

Dozvoljeno je muslimanu da prima hedije i poklone od kjafira kao i obrnuto, tj. da daje poklone kjafirima ma koje konfesije bili. Od argumenata koji ukazuju na ovu dozvolu su sljedeći hadisi:

– Hadis kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu od Ebu Humejda, radijallahu anhu, u kojem on kaže da su bili sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u bici na Tebuku pa je kralj Ejleta dao hediju, tj. bijelu mazgu i ogrtač, Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

– Hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu u kojem prenose Abbas i Ebu Sufjan ibn El-Haris, radijallahu anhuma, da su bili stalno sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u bici na Hunejnu a on je jahao bijelu mazgu koju mu je poklonio Fervete ibn Nufase El-Džuzane (koji nije bio musliman).

– Bilježi Buharija u svom Sahihu da je Omer, radijallahu anhu, poklonio ogrtač svome bratu u Mekki koji je bio mušrik.

– Takođe bilježi Buharija u svom Sahihu da je Esmu bint Ebu Bekr, radijallahu anhauma, posjetila njena majka mušrikinja iz Mekke pa joj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da održava rodbinske veze sa njom, a u što ulazi davanje hedija.

Prema tome, ovi hadisi jasno ukazuju da je muslimanu dozvoljeno da daje hedije kjafiru i da prima od njega.

PRIMANJE POKLONA (ILI HRANE, NOVČANE NADOKNADE I SLIČNO) OD STRANE KJAFIRA POVODOM NJIHOVIH PRAZNIKA

Što se tiče primanja hedija od kjafira koje oni poklone muslimanu povodom nekog od njihovih praznika to je izuzetak od gore spomenute dozvole. To jest, nije dozvoljeno uzimanje tih hedija, jer to predstavlja veličanje njihovih praznika, potvrđivanje istih, kao i pomaganje i podržavanje kjafira u njihovom kufru u kojem se nalaze.

Takođe, primanje hedija od njih ovim povodom predstavlja izraz poštovanja i pomaganja nevjernika u ispoljavanju i propagiranju obilježja njihove derogirane i iskrivljene vjere, a samo učestvovanje u tome je iskazivanje radosti zbog njihovih vjerskih praznika što često odvede da muslimani praznuju i učestvuju u njihovim praznicima kao da je to njihov praznik.

Kaže šejhul-islam Ibn Tejmije u svojoj knjizi “Iktidau es-sirati el-mustekim“ (str. 227): “A ko da hediju muslimanima (od strane kjafira) povodom ovih praznika, a inače nije uobičajeno da u drugim vremenima mimo praznika da im daju slične hedije, nije dozvoljeno (muslimanu) da primi njegovu (od kjafira) hediju, a naročito ako je hedija takva da se njome pomaže musliman u oponašanju kjafira, poput poklanjanja svijeće i sličnog za božić, ili poklanjanje jajeta, mlijeka i stoke za mali četvrtak koji se praznuje na kraju njihovog posta. Takođe, ne poklanja se bilo kome od muslimana hedija povodom i radi ovih praznika (kjafirskih praznika), a naročito ako se radi o nečemu sa čime se pomaže u oponašanju kjafira kao što smo već naveli“.

U ovo ulazi i primanje i uzimanje hrane koju kjafiri naprave povodom njihovih praznika i dijele je zbog toga. Takođe, ono što je često praksa u nemuslimanskim zemljama da se povodom uskrsnih i božičnih praznika dijele novčane nadoknade ili trinaeste i posebne plate povodom njihovih praznika. Iz ove zabrane se izuzima dijeljenje trinaeste plate, regresa i slično koje se podudari sa spomenutim praznicima a dijele se nevezano za njihove vjerske praznike niti povodom njih, nego se daju na kraju radne godine.