[Anonimno]

Ovo će biti tema u kojoj ćemo (ako Bog da) prenositi konsenzuse učenjaka u različitim pitanjima u Islamu…

——————————————————————————————————————————————————————

Prvo da kažemo nešto o samom konsenzusu:

Islamski učenjaci konsenzus učenjaka definiraju kao:
“Jednoglasni stav mudžtehida (pravnih eksperata) jednog vremena nakon smrti Poslanika sallallahu alejhi we sellem.”

Kada se islamski učenjaci u određenom vremenu ili kroz historiju slože na nekom pitanju, tada njihov jednoglasni stav biva kategorički dokaz u šerijatu. (Muzekkiretu usulil fikh str. 231 od šejha Šenkitija)

Ibn Huzejme veli: “Uvjereni smo da se učenjaci neće složiti na onome što je suprotno vjerodostojnim Poslanikovim sallallahu alejhi we sellem, riječima, kojima se ne suprostavljaju drugi hadisi. ” (Sahihu Ibni Huzejma 2/85, Medžmu'ul fetava, 19/144)

Kada se potvrdi konsenzus učenjaka o određenom pitanju u jednom vremenu, nije dopušteno nikome nakon toga da govori suprotno, jer bi to značilo da su se učenjaci složili na neistini, što je nemoguće. Poznatno pravilo glasi: Ummet se neće složiti na zabludi.
(Mudžumu'ul fetava 20/10)

[Anonimno]

Prvi konsenzus koji prenosimo jeste:

Konsenzus islamskih učenjaka da je pomaganje kjafira protiv muslimana kufr koji izvodi iz Islama

Šejh Ibn Baz, rahimehullahu teala, prenoseći konsenzus u ovoj meseli kaže: „Učenjaci islama su složni da je onaj ko pomogne nevjernike protiv muslimana bilo kojom vrstom pomoći, kafir poput njih, kao što kaže Uzvišeni:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ لاَ تَتَّخِذُواْ الْيَهُودَ وَالنَّصَارَى أَوْلِيَاء بَعْضُهُمْ أَوْلِيَاء بَعْضٍ وَمَن يَتَوَلَّهُم مِّنكُمْ فَإِنَّهُ مِنْهُمْ إِنَّ اللّهَ لاَ يَهْدِي الْقَوْمَ الظَّالِمِينَ

“O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je i onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati; Allah, uistinu, neće ukazati na pravi put ljudima zulumćarima.” (Fetve šejha Bin Baza, 1/274)

—————————————————————————————————————————————————————————————-

Od onih učenjaka koji također prenose konsenzus da je kafir, otpadnik od islama onaj ko pomogne kafira protiv muslimana je Ibn Hazm, a ovo spominje u svojoj knjizi El-Muhalla (11/138) i kaže da se oko ove stvari ne razilaze dva muslimana. Isto tako šejh Abdulaziz Ibn Abdurrahman ibn Hasen u Ed-dureru es-senijje, a zatim šejh Abdullah Ibn Humejd a njegov govor se također nalazi u Dureru.

[Anonimno]

Allah te nagradio.

Rekao je Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi we sellem: “Moj ummet se neće složiti na zabludi” (Hadis je vjerodostojan)

Stoga, onaj ko se suprostavi konsenzusu islamskih učenjaka u jednom vremenu, on se ustvari suprostavio ovom Hadisu.

Oni koji su spoznali suštinu taguta (tj. njihovih djela op.prev) i uvidjeli nevakide i mukeffirate (djela koja izvode iz islama) koje oni čine, negiraju njihov batil i mrze ga svojim srcima. Ali kažu: djelo je djelo kufra, ali se osoba ne tekfiri osim nakon uspostave dokaza, ostvarivanja uslova i nestanka prepreka. Ili se pak suzdrže od tekfira zbog obmane pojedinih ljudi koji se pripisuju znaju, ili taklide (slijepo slijede) određenog učenjaka ili nekog o kojem se ima lijepo mišljenje, ili zbog šubhe koju pri sebi imaju, ili zbog te'vila, ili zbog toga što su tekstove neke uleme stavili na pogrešnom mjestu i njihov govor protumačili na način kojeg oni nisu ciljali, što ih je navelo da zastanu po pitanju tekfira (taguta i njima sličnim murtedima koji se pripisuju islamu op.prev), onda se oni na startu ne tekfire, niti je dozvoljeno tekfiriti ijednog od njih sve dok se ne uspostavi dokaz i od njega odstrani šubha. Na ovome je koncenzus…”

Citat iz knjige “Pojašnjenje propisa onoga ko posumnja i zastane u tekfiru nekih taguta i murteda” od šejha Ahmeda El-Halidija. Predgovor knjizi je dao šejh Ali El-Hudejr.

Ahmed El-Halidi je uzimao znanje od šejha Abdulaziza Ibn Jahje El-Jahje El-Hanbelija koji je bio Muftija El-Ahsaa. Kod njega je učio mes'ele vezane za Aqidu, Tewhid i Tekfir. Abdulaziz Ibn Jahja El-Jahja El-Hanbeli je pohvalio Ahmeda El-Halidija rekavši da bolje poznaje knjige imama Nedžda od svakog studenta koji je dobio diplomu na islamskom fakultetu.

Abdulaziz Ibn Jahja El-Jahja El-Hanbeli je uzimao znanje od šejhova Muhammeda Ibn Ibrahima i Muhammeda El-Amina Eš-Šanqitija.

[Anonimno]

Abu Ibrahim post=9594 wrote: [size size=3]Allah te nagradio.

Rekao je Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi we sellem: “Moj ummet se neće složiti na zabludi” (Hadis je vjerodostojan)

Stoga, onaj ko se suprostavi konsenzusu islamskih učenjaka u jednom vremenu, on se ustvari suprostavio ovom Hadisu.

Allahumme Amin, da i tebe Allah nagradi.

Što se tiče hadisa u kojem stoji da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem rekao: “Moj ummet se neće složiti na zabludi”
Hadis bilježe Ahmed i drugi. Oko vjerodostojnosti hadisa postoji razilaženje, šejh Albani je zbog mnoštva lanaca prenosilaca hadis ocijeno dobrim, dok Ibn Hazm nije prihvatio pojačanje ovog hadisa, ali je kazao:
“Iako ovaj hadis nije vjerodostojan, njegovo značenje je ispravno.”
Imam Hakim kaže: “Ne tvrdim da je ovaj hadis vjerodostojan niti slab, ali ga spominjem iz razloga što se ehli sunnet složio na ovom pravilu.” (El Mustedrek 1/202)

——————————————————————————————————————————————————————————————

Sljedeći konsenzus koji prenosim jeste:

KONSENZUS O ZABRANI ZAKLINJANJA NEČIM DRUGIM MIMO ALLAHA

Hafiz Ibn Abdil-Berr, rahimehullah, rekao je: “Nije se dozvoljeno zaklinjati nečim drugim mimo Allaha, azze ve dželle, u svim prilikama i situacijama, i to je stvar na kojoj su svi složni.”

I rekao je: “Zaklinjanje sa stvorenjima ima isti propis kao i zaklinjanje sa očevima, ništa od toga nije dozvoljeno…”

I rekao je: “Svi učenjaci su složni da je zakletva nečim drugim mimo Allaha pokuđena stvar, zabranjen postupak, nije dozvoljeno nikome da to čini, ali razilaze se da li je obavezan iskup.” (Et-Temhid, 14/366-367).

Šejh Abbur-Rahman b. Kasim, rahimehullah, rekao je: “Šerijatski tekstovi koji zabranjuju zaklinjanje drugim mimo Allahom, svi zajedno, dostižu stepen mutevatira (najveći stepen vjerodostojnosti) i ukazuju nam da je to vrsta širka, ali ne izvodi počinioca iz vjere. Učenjaci su jednoglasni da zakletva ne biva osim Allahom ili Njegovim svojstvima, a također, svi od njih su složni da je zakletva nečim drugim mimo Allaha zabranjena.” (Hašijetu kitabit-tevhid, str. 303).

[Anonimno]

“U ovom velikom danu, na ovom mubarek mjestu primih menšuru, ovlaštenje da vršim ovu odgovornu dužnost kao izraz volje naše Islamske zajednice Tako mi Gospodara nebesa i zemlja, tako mi našeg časnog Poslanika i časnoga Kur’ana i Dina, obećavam da ću povjerenu dužnost obavljati odgovorno i savjesno. U skladu s propisima časnoga šerijata. Obavljat ću povjerenu dužnost uvažavajući Ustav IZ u BiH i državne zakone. Zakletvu polažem pred Gospodarom svjetova i njegovim melekima i vama koji ste danas mojim riječima svjedoci. Molim uzvišenog Allaha da bude zadovoljan ovim činom. Radit ću za dobro muslimana, sarađivat ću sa članovima i predstavnicima naše zajednice, štititi interese i prava muslimana,i imovinmu i ukupna dobra Islamske zajednice”, kazao je reis Kavazović.
(http://www.klix.ba/vijesti/bih/inauguracija-novog-reisa/121115066)

I ovo sam gledao uživo na tv-u kada je se zaklinjao Poslanikom i Kur'anom i Dinom, pa sam ostao zbunjen i razočaran u kakvom društvu živimo, rekoh jadan je taj narod koji za vođu odredi osobe koje neznaju šta je širk ili ga čak podržava.

Izvini ako ometam temu, ali me samo pojsetio ovaj koncenzus na tu izjavu od “reisa”

[Anonimno]

Jos jedno potvrdjivanje konsenzusa!

Cijenjeni šejh Ishaq bin AbdurRahman, rahimehullah, kaže u svojoj poslanici pod naslovom ”Tekfīrul-Mu'ajjen”: ”Naprotiv, ehlul-fetra, do kojih nije stigla poslanica i Qur'an i oni koji su umrli u džahilijjetu ne nazivaju se muslimanima po idžma'u (konsenzusu), niti se za njih traži oprost. Učenjaci su se samo razišli po pitanju njihovog kažnjavanja na ahiretu.”

Fond slova je smanjen jer nema potrebe da se povecava – administrator Mufetis

[Anonimno]

KONSENZUS O ZABRANI VELIČANJA I ČESTITANJA NEMUSLIMANSKIH PRAZNIKA

Šejhul-islam Ibn Tejmijje i Ibnul-Kajjim tvrde: “Po jednoglasnom mišljenju učenjaka, zabranjeno je veličanje nemuslimanskih praznika, njihovo pomaganje u tome i prisustvovanje takvom slavlju.” (Vidjeti: El-Iktida, 1/479, i Ahkamu ehliz-zimma, 3/1245.)

Kaže Ibn Kajjim: „Čestitanje kjafirima njihova vjerska obilježja je zabranjeno na čemu su složni učenjaci. Poput toga da im čestita njihove praznike i post, pa im kaže: sretan vam praznik ili slično, iako sa ovim ne čini kufr ono je haram. To je poput toga da im čestita njihovo činjenje sedžde kipu, nego čak i veći grijeh i više prezreno kod Allaha od čestitanja kjafirima pijenje alkohola, ubijanja, zinaluka i slično. Mnogi ljudi kod kojih vjera nije na velikom nivou upadaju u slične stvari neznajući odvratnost tog djela. Onaj ko čestita nekome njegovo činjenje grijeha, novotarije ili kufra taj se izlaže Allahovoj mržnji i srdžbi“. (Ahkamu ehliz-zimme)

Šejh Ibn Usejmin kaže: “Čestitanje njihovog Uskrsa, ili nekog drugog vjerskog praznika, zabranjeno je po konsenzusu učenjaka koji spominje Ibnul-Kajjim.” (Vidjeti: Medžmuu fetava, 3/404.)

[Anonimno]

KONSENZUS O ZABRANI TETOVIRANJA

Tetoviranje je zabranjeno po idžmau (konsenzusu) učenjaka ovog Ummeta, ovaj idžma prenosi Ibn Kudame u svojoj knjizi El-Mugni (1/94).

A argument da je zabranjeno je hadis od Abdullah ibn Mesuda, radijallahu anhu, kojeg bilježe Buharija i Muslim da je Allah prokleo one koje tetoviraju i koje traže da im se učini tetoviranje, koje čupaju obrve i bruse zube (praveći razmak među njima) radi uljepšavanja, koje mijenjaju Allahovo stvaranje”

[Anonimno]

Postoji li kakav je stav u vezi sa busenjem usiju (danas vidimo i svakakave dodatne vrste “uljepsavanja” pored busenja usiju, da ih dragi Allah okrene na selamet)?

[Anonimno]

KONSENZUS O DOZVOLI PREDAVANJA SELAMA SAMO NA DESNU STRANU

Dovoljno je preselamiti samo na desnu stranu, jer se selam na desnu stranu smatra ruknom namaza za razliku od selama na lijevu stranu koji je sunnet.

————————————————————————————————————————————————————————————-

Ibn-Munzir navodi konsenzus islamskih učenjaka o dozvoli predavanja selama na samo jednu (desnu) stranu. (Vidjeti: El-idžma, str. 43/61 i El-evsat, 3/223, od hafiza Ibn-Munzira Nejsaburija.)

Imam Ed-Davudi tvrdi: “Onaj ko preselami na jednu (desnu) stranu upotpunio je svoj namaz po konsenzusu islamskih učenjaka. (Vidjeti: El-mufhim, 2/204, od imama Kurtubija.)

Imam Nevevi kaže: “Priznati islamski učenjaci se slažu da je dozvoljeno ograničiti se na jedan selam (na desnu stranu)” (El-minhadž 5/68)

————————————————————————————————————————————————————————————

Dokaz za ovaj stav je (između ostalog) hadis koji prenosi Ibn Omer u kojem stoji da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem klanjao vitr namaz i preselamio samo na jednu stranu.
( Bilježi Ahmed 2/76/5461. Hafiz Ibn Hadžer el Askalani je hadis ocijenio dobrim, a Ahmed Šakir vjerodostojnim, vidjeti: Fethul-Bari 2/482 i El-musned 5/74-75)

————————————————————————————————————————————————————————————–

Dakle, dozvoljeno je ponekad preselamiti samo na jednu (desnu) stranu, s tim što je neophodno naglasiti da za predavanje selama na obje strane postoje jači argumenti, te da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem uglavnom tako činio.

[Anonimno]

Saburi post=9632 wrote: Postoji li kakav je stav u vezi sa busenjem usiju (danas vidimo i svakakave dodatne vrste “uljepsavanja” pored busenja usiju, da ih dragi Allah okrene na selamet)?

Evo u ovom tekstu je pojašnjeno to pitanje
http://el-asr.com/tekst/%C5%BEena-muslimanka/propisi-modernih-metoda-uljep%C5%A1avanja%C2%A0

[Anonimno]

KONSENZUS O TOME DA JE ONAJ KOJI SE ISMIJAVA I IZRUGUJE NEČEMU OD VJERE POČINIO GRIJEH KOJI GA IZVODI IZ VJERE

Šejh Sulejman b. Abdullah, rahimehullah, rekao je:
“Poglavlje o onome ko se ismijava s nečim u čemu se spominje Allah ili s Kur'anom ili s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, tj. o tome da je takav postao nevjernik tim činom, omalovažavajući Allahovu božanstvenost i poslanicu, a to je djelo koje dokida tevhid zato što su islamski učenjaci složni na nevjerstvu onoga koji uradi nešto od toga. Onaj ko se izruguje Allahu ili Njegovoj knjizi ili Njegovom Poslaniku ili Njegovoj vjeri počinio je nevjerstvo po jednoglasnom mišljenju svih islamskih učenjaka, pa makar se šalio i ne želio se u stvarnosti ismijavati.” ( Tejsirul-Azizil-Hamid, str. 553. )

KONSENZUS O TOME DA ONAJ KOJI VRIJEĐA NEŠTO OD VJERE POSTAJE NEVJERNIK

Ebu-Abdullah Muhammed b.Suhnun, rahimehullah, rekao je: “Islamski učenjaci složni su da je onaj koji vrijeđa i omalovažava Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nevjernik i čeka ga Allahova kazna. Njegov propis kod ummeta je da bude ubijen, a onaj ko sumnja u njegovo nevjerstvo i sam je nevjernik.” (Ovaj citat prenio je El-Kadi Ijjad u “Šifa'u 2/934-935.”)

Šejhul-islam Ibn-Tejmijje, rahimehullah, rekao je: “Poglavlje o onome koji opsuje Uzvišenog Allaha. Ako je musliman, obavezaje nad njim sprovesti smrtnu kaznu po konsenzusu svih učenjaka zato što je tim činom postao nevjernik i otpadnik od islama. Šta više, gori je i od onoga ko je u osnovi nevjernik jer takav veliča Gospodara i smatra da vjera koju zastupa biva neispravna činom ismijavanja Allaha i zato Ga ne psuje.” (Sarimul-meslul, str. 546)

[Anonimno]

KONSENZUS O TOME DA SU KRV I IMETAK NEVJERNIKA DOZVOLJENI.

Rekao je imam Et-Taberi rahimehullah: “Slozili su se oko toga da kada bi musrik svezao svoj vrat ili svoja dva lakta za svako drvo koje je u Haremu (Mekke): to mu ne bi bila sigurnost od ubistva ako predhodno nije imao ugovor za dziziju ili sigurnost od muslimanima“{1}.

Takodjer, je rekao – rahmehullah -: “ Konsenzus svih (ucenjaka) da je Allahov propis po pitanju El-Harbijjina {2} od musrika: da se trebaju ubijati isli oni u Bejtu-l-Harem ili Bejtu-l-Makdis u svetim mjesecima, i mimo njih “ {3}.

Rekao je imam ibnu Kesir rahimehullah: “ A ibnu Dzerir (tj. imam Et-Taberi) je vec spomenuo konsenzus oko toga da je dozvoljeno ubiti musrika ako on nema emaana (sigurnost) pa makar on bio u Bejtu-l-Haremu ili Bejtu-l-Makdisu “ {4}.

U knjizi “El-Mevsu’atu El-Fikhijjetu El-Kuvejtijje) stoji sljedece:
“Osnova (el-asl) je da su imetci nevjernika harbijjina i njihova krv dozvoljeni, a za koje oni nemaju nikakve zastite u tome, i muslimani imaju pravo uzeti od njih imetke i zivote njihove (ubiti ih), zbog toga sto oni nase zivote i imetke smatraju sebi dozvoljenim {5}, i ovo je ono oko cega su se slozili svi islamski pravnici (fukaha)…” {6}.

1) “Tefsir Et-Taberi” [6/61].
2) El-Harbi znaci: nevjernik koji nema nikakvog ugovora sa muslimanima, bilo da se radi o ugovoru za dzizju, ili ugovoru za primirje, ili ugovoru za sigurnost (emaan).
3) “Tefsir Et-Taberi” [6/61-62].
4) “Tefsir ibn Kesir” [2/6].
5) Iz ovog govora se moze shvatiti da je (njihovo smatranje nasih imetaka i zivota njima dozvoljenim) upravo to sto nama dozvoljava njihovu krv i imetak, iako ovaj sart (uvjet) nije postavio Uzviseni Allah niti Njegov Poslanik, a niti ga je iko od ucenjaka izvukao iz serijatskih tekstova i spomenuo, vec je ono sto su oni spomenuli suprotno ovom sartu, a to: da je razlog za dozvoljenost krvi i imetka nevjernika njihov kufr i sirk.
6) Pogledaj rijec “zastita ( عصمة ) zivota i imetka u daru-l-harb”

[Anonimno]

KONSENZUS O ZABRANI SLIJEĐENJA NEUTEMELJENE OLAKŠICE NEKOG UČENJAKA

Slijeđenje neutemeljenih olakšica nekih islamskih pravnika grijeh je po konsenzusu učenjaka, kako tvrdi imam Ebu Ishak Šatibi.
(El-Muvafekat 4/134)

Sulejman Tejmi je rekao: “Kada bih slijedio (neutemeljene) olakšice svakog učenjaka, bio bih riznica zla.”
(Ibn Abdulberr, u djelu Džamiul-bejan 2/927/1766-1767)

Spomenuvši ovo pitanje, Ibn Abdulberr rekao je: “Među islamskim učenjacima o ovom pitanju nema razilaženja i hvala Allahu.”
tj. da je strogo zabranjeno slijediti neutemeljene olakšice.

[Anonimno]

Kakav je propis za nekoga ko je u vrijeme dok je zivio zivotom musrika,napravio tetovazu na svom tijelu? Sada,u vrijeme kad je saznao istinu,htio bi da se rijesi tog zla,ali kazu da je to vrlo tesko izvodljivo.Moze li se tavka osoba nadati Allahovom oprostu,iako ima tu tetovazu na svom tijelu?

[Autor]

Postovi