Vlastodršci u muslimanskim zemljama ne odlaze lahko. Čak i nakon više decenija vladanja i tlačenja svog spostvenog naroda, ovi taguti pokazuju da se nisu nimalo zasitili tagutijeta. Gadafi, Buteflika (alžirski diktator), Mubarak, Asad, Nazarbajev (predsjednik Kazahstana), … početak su niza diktatora koji imaju tagutski staž koji se mjeri ne godinama, već decenijama! Uzgred, samo peterica pomenutih su do sada vladali ukupno oko 150 godina!!! Neke je narod skinuo sa vlasti (plativši veliku cijenu), a neke još nije, plaćajući još uvijek cijenu!
Ali, zašto je tagute u muslimanskim zemljama tako teško skinuti sa vlasti?
Odgovor na ovo pitanje sastoji se iz nekoliko tačaka:
1 Ovi taguti uživaju podršku svjetskih nevjerničkih sila, koji su ih doveli na vlast ili učvrstili njihovu vladavinu prodajom oružja i tehnike, te podržavajući ih i savjetujući. Jedne od njih podržavaju Amerika i Zapad, poput egipatskog, saudijskog, alžirskog i većine arapskih taguta, dok druge podržava druga strana globalne medalje zla – Rusija (kao što je slučaj sa sirijskim kasapinom Asadom, Iranom i tagutima bivših ruskih republika).
2 Ovi diktatori su kroz godine vladavine razvili represivni aparat koji se najsvirepijim metodama obračunava sa neistomišljenicima, ulivajući strah u kosti onima koji pokušavaju da dignu glas protiv tiranije!
3 Nedostatak ispravne akide među muslimanima, kao i ispravnog razumijevanja metodologije ophodjenja sa diktatorima. Dok jedni pozivaju na rušenje diktatora nemajući jasnu viziju šta nakon što diktator ode, drugi su kategorički protiv, jer su za njih diktatori i podli taguti – muslimani “protiv kojih je haram pobuniti se”. I dok ovi prvi vode narod na žrtvu bez konkretnog cilja i programa, drugi uspavljuju omladinu murdžijskim injekcijama. Ovdje nikako ne treba zaobići ni one koji se bore “u ime Allaha i za Šerijat”, ali su im u praksi primarni cilj – muslimani!
4 Kukavičluk, koji je direktna posljedica straha od smrti i ljubavi prema dunjaluku. Da li je ovoj tački potrebno objašnjenje?
U islamu i kod muslimana koji su ispravno razumijeli vjeru ne važi pravilo “preko krvi do koljena samo do cilja!”, pravilo koje je široko prihvaćeno kod mnogih naroda i ideologija. Do ispravnog cilja se ne dolazi neispravnim putevima i sredstvima! U Šerijatu Uzvišenog ne postoji nešto nalik na parolu: haram sredstvom do halal cilja! Koliko li je muslimana koji su ostali ucviljeni nakon što su pokušali žrtvovati “krmka za kurbana”?
Šerijat je od Allaha, a Allah neće dopustiti da uspiju planovi onih koji do čistote Šerijata žele doći prljavim sredstvima! S toga, ako muslimani zaista sebi žele prosperitet i uspjeh, moraju dobro naučiti, a potom implementirati upute Šerijata u ostvarivanju svojih ciljeva!
Priložio: Ahmed A.
