Kur’an pridaje veliku pažnju govoru o fazama sukoba i iskušenja:
Onaj ko promotri historiju sukoba između istine i laži – koji je posljedica Allahove mudrosti i znanja – a kojeg su predvodili Allahovi poslanici i vjerovjesnici, pozivajući svoje narode u tevhid i ostavljanje širka, primijetit će jednu čudnu stvar. Primjetit će nešto što zaslužuje da o njemu razmisle svi mudžahidi i daije koji slijede uputu Allahovih poslanika:
أُولَٰئِكَ الَّذِينَ هَدَى اللَّهُ ۖ فَبِهُدَاهُمُ اقْتَدِهْ
“To su oni koje je Allah uputio, zato slijedi njihovu uputu.” (El-En’am: 90)
A potom trebaju slijediti ovaj menhedž dok se suočavaju s neistinom i njenim pobornicima, dok podnose patnje, bol i odbacivanje od strane svojih neprijatelja.
Ta čudna stvar jeste da Uzvišeni Allah, dok nam pripovijeda o događajima svojih poslanika i njihovim neprijateljima, posvećuje puno prostora fazama sukoba i iskušenja, detaljno ih opisuje na nekim mjestima, a sažeto na drugim, i raznovrsno ih prikazuje u različitim surama Kur’ana. U tim pričama jasno se prikazuje kako su poslanici otvoreno pozivali u istinu, počeli poziv na tevhid, objašnjavali zabludu širka i njegovu slabost, i kako su se zbog toga suočavali sa ismijavanjem, prijetnjama ubistvom, zatvorom ili protjerivanjem.
Uzvišeni zatim pojašnjava kako su poslanici strpljivo podnosili sve te nepravde, kako su se oslanjali na Allaha i prepuštali se Njegovom sudu. Uzvišeni je takođe pojasnio i mnoge oblike ubudijeta – robovanja – koje su činili poslanici dok su prenosili Allahovu poruku. Gotovo da se sav govor o pozivu poslanika svojim narodima fokusira upravo na faze ovog sukoba i ono što ih prati – iskušenja, nevolje, strpljenje – sve do dolaska Allahove pomoći. Uzvišeni kaže:
وَلَقَدْ كُذِّبَتْ رُسُلٌ مِّن قَبْلِكَ فَصَبَرُوا عَلَىٰ مَا كُذِّبُوا وَأُوذُوا
حَتَّىٰ أَتَاهُمْ نَصْرُنَا ۚ وَلَا مُبَدِّلَ لِكَلِمَاتِ اللَّهِ ۚ وَلَقَدْ جَاءَكَ مِن نَّبَإِ الْمُرْسَلِينَ
“I prije tebe su poslanici u laž utjerivani, pa su strpljivo podnosili što su bili poricani i vrijeđani, sve dok im nije stigla Naša pomoć. Niko ne može izmijeniti Allahove riječi. A do tebe su već stigle vijesti o poslanicima.” (El-En’am: 34)
Takođe, stvar koja privlači pažnju jeste da se ove veličanstvene priče završavaju pobjedom poslanika i njihovih sljedbenika, te uništenjem neprijatelja – ali Allah ne govori šta se desilo nakon toga, kada su poslanici dobili vlast i postali namjesnici. Kur’an ne govori mnogo o fazi temkina (namjesništva). To je jedna od upečatljivih stvari u pričama o poslanicima.
Važnost faza koje prethodi temkinu (namjesništvu na Zemlji)
Iz prethodno navedenog uzimamo veliku pouku, a to je da su faze koje prethode temkinu vjernika zlatne faze. U njima Allah iskušava Svoje robove, priprema ih za Džennet čija je širina kao nebesa i Zemlja, i priprema ih da ponesu zastavu istine nakon temkina i da je sačuvaju.
Robovi Uzvišenog u svakom stanju kroz koje prolaze ispoljavaju ubudijet – robovanje Njemu. Kroz te razne faze kroz koje prolaze, Allah izvlači od Svojih robova različite vrste robovanja koje voli, kojima se raduje i za koje daje veliku nagradu. I kao što postoji ubudijet u blagostanju i temkinu, isto tako postoji i ubudijet kojeg Allah voli u stanju slabosti, teškoće i iskušenja. Taj ubudijet možda bude draži Njemu od drugih.
Zato Kur’an toliko mnogo govori o fazama sukoba. Kroz ajete, priče i lekcije Allah pokazuje koliko su te faze važne, koliko ih voli zbog onoga što Njegovi robovi tada pokazuju od ubudijeta – jer to su trenuci pravog ispita imana. Strpljenje i ustrajnost u tim trenucima imaju veću vrijednost nego u bilo kojem drugom vremenu: Kaže Uzvišeni:
لَا يَسْتَوِي مِنكُم مَّنْ أَنفَقَ مِن قَبْلِ الْفَتْحِ وَقَاتَلَ ۚ أُولَٰئِكَ أَعْظَمُ دَرَجَةً مِّنَ الَّذِينَ أَنفَقُوا مِن بَعْدُ وَقَاتَلُوا ۚ وَكُلًّا وَعَدَ اللَّهُ الْحُسْنَىٰ ۚ وَاللَّهُ بِمَا تَعْمَلُونَ خَبِيرٌ
“Nisu isti oni od vas koji su udjeljivali i borili se prije osvajanja (Meke) i oni koji su to činili poslije. Oni prvi imaju veću nagradu. A Allah svima obećava dobro, i Allah zna sve što radite.” (El-Hadid: 10)
Iz tog razloga ne smiju se potcjenjivati faze sukoba, iskušenja i patnje koje prethode temkinu, niti ih vidjeti dugim, niti smatrati da trud, žrtve i gubitci nemaju nikakvog učinka. Sve su to pogrešna shvatanja koja šejtan i njegovi štićenici šire da bi obeshrabrili i demoralizovali vjernike. Istina je da su upravo te faze – sa svom patnjom, žrtvama i ustrajnošću – među najvoljenijim stanjima kod Allaha. Ko se tada bori, strpljivo podnosi, pa i pogine – on je Allahu od najdražih robova, čak i ako ne vidi plodove svoga džihada.
Oblici ubudijeta koje Allah voli a koji se ispoljavaju u fazama sukoba s neistinom
Kako bismo ukazali na važnost faza sukoba s neistinom i na ono što Allahovi štićenici u tim fazama doživljavaju od patnji i iskušenja, te koliko Uzvišeni Allah voli te trenutke, navest ću u nastavku neka plemenita djela ubudijeta koja Allah voli, a koja se jasno ispoljavaju samo tokom sukoba s neistinom i njenim sljedbenicima
Prvi ubudijet: Ubudijet prijateljevanja i neprijateljevanja u ime Allaha
El-vela ve el-bera (ljubav i mržnja u ime Allaha) je srž tevhida i stvar koju šehadet neminovno zahtjeva. Sukob istine i laži budi ovaj vid ubudijeta, jača ga i ispoljava. Tada se teorija koju je vjernik izučavao pretvara u stvarnost i konkretno stanje u kojem musliman osjeća odanost Allahu, Njegovoj vjeri i vjernicima, te revnost za to, kao i istinsku svijest o neprijateljstvu i odricanju od širka i njegovih sljedbenika. Najbolji dokaz za to je ono što se vidi kod onih koji su stali u odbranu ove vjere i borili se protiv njenih neprijatelja – kod njih je ubudijet el-vela’a vel bera’a kroz odanost (vjernicima) i neprijateljstvo (prema nevjernicima) jasno i snažno, i ono predstavlja osnovu njihovih presuda, mjerila i stavova.
Nasuprot tome, imamo one koji su ostali pasivni u pomoći ovoj vjeri, a koji su zaokupljeni isključivo ovosvjetskim užicima i prolaznim blagodatima – kod njih vidimo izuzetnu slabost i krhkost kod ovog oblika ubudijeta, što ih lako dovodi do toga da, iz najmanje želje ili straha, stanu na stranu Allahovih neprijatelja i suprotstave se Njegovim evlijama.
Drugi ubudijet: Ubudijet strpljenja i iščekivnja izlaza
Jedan od najvećih ubudijeta koje Allah voli u vremenima poteškoće, a sa kojim se sljedbenici istine susreću u toku njihovog sučeljavanja sa batilom, jeste ubudijet sabura i neposustajanja. Snagu sabura jača svijest vjernika u toku borbe protiv batila da je on na istini, i da je ono što radi drago Allahu. Uz to njegov sabur treba biti radi Allaha i želje za Njegovim zadovoljstvom i Džennetom. Isto tako da osabura tražeći pomoć od Allaha jer Uzvišeni kaže:
وَلِرَبِّكَ فَاصْبِرْ
“I radi Gospodara svoga strpljivo izdrži.” (El-Mudesir: 7)
I kaže isto tako:
وَاصْبِرْ وَمَا صَبْرُكَ إِلَّا بِاللَّه
“I strpljiv budi – a to nećeš moći ostvariti osim uz Allahovu pomoć.” (En-Nahl: 127)
Musa, alejhi selam, je oporučio svome narodu onda kada im je faraon zaprijetio da će ih ubiti i staviti na razne muke, da osaburaju i traže pomoć od Allaha, te je rekao:
اسْتَعِينُوا بِاللَّهِ وَاصْبِرُو
“Tražite pomoć od Allaha i budite strpljivi.” (El-A’raf: 128)
Uzvišeni Allah je pohvalio Svoje evlije koji se strpljivo i predano bore protiv neistine i njenih sljedbenika, rekavši:
وَكَأَيِّن مِّن نَّبِيٍّ قَاتَلَ مَعَهُ رِبِّيُّونَ كَثِيرٌ فَمَا وَهَنُوا لِمَا أَصَابَهُمْ فِي سَبِيلِ اللَّهِ وَمَا ضَعُفُوا وَمَا اسْتَكَانُوا ۗ وَاللَّهُ يُحِبُّ الصَّابِرِينَ
“A koliko je bilo vjerovjesnika uz koje su se brojni pobožni ljudi borili, pa nisu klonuli zbog onoga što bi ih zadesilo na putu Allahovom, niti su posustajali, niti se predavali?! A Allah voli strpljive.“ (Ali Imran, 146)
Strpljenje se ne ogleda samo u sprječavanju duše od očajanja, slabosti i pokornosti neprijatelju, već također obuhvata i samokontrolu, sprječavanje duše da požuruje i srlja, kao i da pribjegava sili i oružanom sukobu s neistinom prije nego što za to dođe vrijeme.
Nastavit će se, inšaaAllah…
Autor: šejh Abdul-Aziz el-Džulejjil
Izvor: nasehoon.org
