Nakon velike pobjede koju su muslimani ostvarili na Jermuku i na području Šama, trebalo je krenuti prema Perziji. Poslije smrti halife Ebu Bekra, radijaAllahu anhu, hilafet je preuzeo Omer ibn Hattab radijaAllahu anhu. Počeo je razmišljati i savjetovati se sa ashabima o izboru jednog od njih kao vođe koji će preuzeti zapovjedništvo muslimanskih snaga u oblasti Perzije. Tada mu Abdurrahman ibn Avf radijaAllahu anhu reče: “Našao sam ga…Lav sa kandžama…Sa'd ibn Ebi Vekkas.”
Sa'd je postavljen za zapovjednika cjelokupne islamske vojske na području Perzije. Halifa je obilazio sva područja pozivajući ljude da se priključe Sa'dovoj vojsci koja uskoro kreće prema Perziji. Muslimani su se odazvali, opremali i pristupali pod zastavu Sa'da. Sabrao je veliki broj mudžahida pa krenuše prema Iraku.
Sa'd se ulogorio na području mjesta Zerud. Tu je čekao dolazak podrške i daljnje upute o halife. Počeo je ispitivati podučje i praviti plan po kojem bi postupao u svojim osvajanjima, nakon što Halib ibn Velid radijaAllahu anhu i Musenna ibn Haris eš-Šejbani radijaAllahu anhu osvoje Emgišiju i ostale iračke gradove do El-Hire. Pomoć je počela stizati Sa'du; skupilo se oko dvadeset hiljada mudžahida. Zatim su mu se priključili muslimani stanovnici Iraka, koji su prešli na Islam poslije prvih osvajanja.
Halifino pismo upućeno Sa'du je podrobno govorilo o načinu organiziranja napada. Taj plan je podrazumijevao precizno odabran raspored vojske.
Sa'dovoj vojski priključi se i Amr ibn Ma'd Jekrib radijaAllahu nahu, na čelu skupine plemena Mazhidž i Zubejd, sa oko sedam stotina mudžahida. Sa'dov plan, koji se temeljio na savjetu Musenne ibn Harisa radijaAllahu anhu, rečenom prije njegove smrti, predviđao je borbu sa Perzijancima što je moguće bliže granici, a nikako u središtu Perzije.
Nakon što je proučio teren i položaje gradova, i nakon što je preispitao halifin plan i Mussenin savjet, Sa'd je uvidio da je kadisijska dolina najpogodnije mjesto za odlučujuću bitku. Ako pobjede muslimani, bit će im olakšano osvajanje cijele Perzije.
Sa'd ibn Ebi Vekas radijaAllahu anhu, podijelio je dužnosti i imenovao zapovjednike odreda, nosače bajraka i poglavare plemena. Bojne safove je ustrojio za početak bitke. Perzijanci su se smjestili nasuprot muslimana. Prema uputama halife prije bitke, Jezdedžird, perzijski kralj, pozvan je u Islam.
Sa'd je odabrao zapovjednike odreda vojske i poglavare plemena koji su se odlikovali mudrošću, pronicljivošću i velikim zalaganjem i izabrao je nekoliko ljudi koji su bili posebno cijenjeni i poštovani, a bili su fizički najspremniji, ljudi čija su se mišljenja duboko uvažavala a jedan od njih je bio i Amr ibn Ma'd Jekrib ez-Zubejdi.
Izaslanica se okupila oko Jezdedžrida, a on odbi primiti islam i odbi da izdvaja džizju. Odabrao je borbu. Zaprijetio je muslimanima da će ih Rustem, vođa njegove vojske, sve ukopati u kanalima Kadisijje, ili da će ih vratiti u njihove krajeve.
Izaslanica se vratila Sa'du ibn Ebi Vekasu, radijaAllahu anhu sa viješću o borbi. Vidjelo se da će borba ubrzo početi, pa je Sa'd počeo skupljati ljude i vršiti završne pripreme.
Na drugoj strani, Rustem je rasporedio vojsku koja je brojala šesdeset hiljada pješaka i šesdeset hiljada konjanika, ne brojeći ratnike na slonovima. U isto vrijeme broj muslimanske vojske je bio trideset tri hiljade spremnih mudžahida. Običaj je bio da se na početku bitke odigra dvoboj radi ispitivanja snage protivničke vojke i radi ubacivanja straha u njene redove.
Amr ibn Ma'd Jekrib hodao je između mudžahidskih safova, podstičući ih:” O skupino mudžahida, budite lavovi, jer lav je postojan. Kada ovi stranci pobacaju svoje oklope, liče jarcima.”
Suprostavio mu se jedan od Perzijaca na svom konju govoreći na perzijskom: “Merd…merd[1],” a bio je jedan od najboljih njihovih strijelaca. Dohvatio je luk, stavio stijelu u njega i odapeo prema Amru. U istokom trenutku dok je odapinjao strijelu, Amr je udario svog konja, skočivši sa njega, a strijela se zabi u njegov tobolac. Amr se okrenuo prema vojniku i potrčao vičući borbene poklike zaglušujućim glasom. Borio se s njim sve dok mu nije izbio sablju iz ruke, pa mu se približio i uhvatio ga za vrat i pojas, a zatim ga zbacio sa konja. S njim se uputio ka muslimanima. Kada im se približio slomio je Perzijancu vrat, bacio ga na zemlju i odsjekao mu glavu. Ono što je bilo sa njim uzeo je kao ratni plijen; imao je dvije zlatne narukvice, zlatnu ogrlicu i ogrtač od najljepše svile. Amr se okrenuo prema muslimanima i rekao: “Ovako radite sa njima!”
“O Ebu Sevre, ko može da uradi ono što si ti uradio?”, uzvratiše mu oni, još zapanjeni od prizora. Zatim je povedena strašna i velika bitka. Vojske su se izmješale, a muslimani su, neka je hvala Allahu na tome, pokazali primjere junaštva, ponosa i dostojanstva. Perzijanci su vodili slonove koji se gurnuli i sručili se da se zemlja tresla.
Amr ibn Ma'd Jekrib radijaAllahu anhu, bio je uistinu jedan od velikih junaka Kadisijje. Našao se ispred jednog od slonova, govoreći svojoj braći: “Ja ću napasti na slona i na one oko njega, zato nemojte zaostajati da ne bi izgubili Ebu Sevra. Ako dođete na vrijeme, naći ćete me sa sabljom u ruci.”
Zatim je krenuo na svome konju prema slonu udarajući sabljom po perzijskoj vojsci. Prašina ga je prekrila tako da ga njegova braća nisu mogla vidjeti, pa rekoše jedni drugima: “Šta čekate? Jeste li sposobni da ga stignete? Ako ga izgubite, muslimani će ostati bez velikog junaka!”
Njegovi prijatelji istupiše naprijed i vidješe perzijsku vojsku okupljenu oko Amra koga su oborili sa konja. Brzo ih rastjeraše. Prema Amru je, dok je bio na zemlji, pojahao jedan Perzijanac, a on je uhvatio za nogu njegova konja, zaustavi ga, zatim uhvatio i drugu, pa kad su to muslimani vidjeli, napali su na konjanika i oborili ga sa konja. Amr reče: “Dajte mi njegove uzde!”
Oni su mu pomogli, pa je tako uhvatio konja za uzde, popeo se na njega i nastavio boj, probijajući se kroz neprijateljske redove. Historijska bitka na Kadisijji završila se pobjedom muslimana, hvala neka je Allahu što je tako bilo. Ubijen je i Rustem, zapovjednik perzijske vojske. Amr je ovako opisao ovu bitku:
Kadisijja doba kada Rustem napade,
sve vitezovi snažni, okretni i spretni,
krenu Rebi'a sa mudžahidima,
u osvit zore,
u džihad, Milostivome pokorni.
Iz knjige Ashabi Allahovog Poslanika od Hilmija Ali Š'abana
Priprema: Put vjernika
1. Na perzijskom znači čovjek na čovjeka
