Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Istina je da u tijelu postoji jedan organ: kada je on zdrav, cijelo tijelo je zdravo, a kada on oboli, cijelo tijelo oboli. Uistinu je to srce.” (Hadis bilježe El-Buhari i Muslim)
“…Teško onima čija su srca tvrda na spomen Allaha, oni su u očitoj zabludi!” (Ez-Zumer, 39:22)
Pet stvari koje najviše kvare srce su:
- prekomjerno druženje
- plovidba morem pustih želja (maštanje)
- vezivanje za nešto mimo Allaha, dželle-šanuhu
- prekomjerno jedenje i
- prekomjerno spavanje
Znaj da srce putuje ka Allahu, dželle-šanuhu, i budućem svijetu (ahiretu), te da ono razotkriva put Istine i mane naše duše i naših djela. Ono nam ukazuje na moguće prepreke na tom putu svojom svjetlošću, životom, snagom, zdravljem i odlučnošću. Ono nam također ukazuje na ono što bi moglo da naškodi našem sluhu i vidu. Spomenutih pet stvari mogu ugasiti čovjekovu svjetlost, iskriviti sliku koju vidi i opteretiti njegov sluh. Isto tako, one mogu iscrpiti svu snagu, narušiti zdravlje, poljuljati čvrste odluke i spriječiti ostvarenje ciljeva. Srce osobe koja ovo ne shvata je mrtvo jer ne postoji rana koju mrtvac može osjetiti. Stvari koje kvare srce onemogućavaju napredak osobe i odvojit će je od puta koji je vodi onome zbog čega je stvorena i u čemu su istinsko blagostanje, sreća, veselje i uživanje.
Čovjek ne može osjetiti blagostanje, užitak, radost i savršenstvo osim spoznajom Allaha, dželle-šanuhu, i ljubavlju prema Njemu. Osjećaj spokoja može osjetiti samo Njegovim spomenom, radost i sreću Njegovom blizinom i žudnjom za susretom s Njim, a to je prvi Džennet. Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, je rekao: “Zaista i na dunjaluku postoji Džennent. Onaj ko ga ne osjeti, neće ući ni u ahiretski Džennet.”
El-muhibbun, vjernici poznati po svojoj ljubavi prema Allahu, rekli su: “Zaista su nesrećni oni koji napuste ovaj svijet a nisu isprobali najslađu stvar koju im on može da punudi.” Kada su upitani šta je to, odgovorili su: “Ljubav prema Allahu, druženje s Njim, žudnja za susretom s Njim, ulaganje truda na Njegovom putu i zapostavljanje svega onoga što ne vodi k Njemu.”
Ovih pet stvari koje kvare srce udaljavaju osobu od najslađe stvari na dunjaluku, blokirajući mu srce, otežavajući mu putovanje i izazivajući bolesti i smetnje koje, ako ih se čovjek ne riješi, mogu biti kobne po njega.
1 Prekomjerno druženje
Što se tiče prekomjernog druženja, to je smrtonosna bolest koja priskrbljuje svako zlo. Koliko je samo prekomjerno druženje odnijelo blagodati (ni'meta), koliko je samo neprijateljstava posijalo i koliko je samo mržnji u srcu zasadilo?! U prekomjernom druženju je propast i ovog i onog svijeta. Zato bi iskreni Allahov rob trebao da druženje ograniči samo na ono potrebno.
Pod prekomjernim druženjem se podrazumijeva druženje sa onima koji se ubrajaju u loše društvo, nekorisno druženje sa dobrim društvom (vjernicima) i udruživanje radi činjenja loših djela. Da bi se izbjeglo nekorisno druženje, čovjek treba da se druži s ljudima u dobrim poslovima (džuma, bajrami, hadždž, sticanje znanja, džihad, i sl.), da se druži samo sa dobrim ljudima i da nastoji da loše društvo posavjetuje i da pokuša da mu ukaže na Pravi put.
Ako srce postane preokupirano zlim društvom i njegovim problemima, onda ono nema vremena za ono što je korisno. Srce je tada zauzeto mislima koje se nalaze rasute u dolinama zahtjeva i želja tog društva. Prekomjerno druženje ispunjava srce dimom ljudskih duša sve dok ono ne postane crno, iskidano, zabrinuto, uznemireno i slabo.
Ebu Talib je i u vrijeme svoje smrti bio okružen zlim društvom. To isto društvo ga je do zadnjeg momenta odvraćalo od izgovaranja šehadeta (La ilahe illallah), koji bi mu garantovao vječno zadovoljstvo (Džennet).
Kada stvarnost postane jasna, svako druženje koje je zasnovano na ispunjenju želja, na ugađanju jedni drugima i na ljubavi prema ovom svijetu će kad-tad prerasti u mržnju i neprijateljstvo. Uzvišeni Allah nas obavještava o kajanju nevjernika koji se odvojio od Resulullahovog puta i od jasne Istine koja mu je došla od Allaha, ali je nije vidio, pa je slijedio drugi put – put koji nije Resulullahov. A kada se desio Sudnji dan, on se pokajao, ali mu to pokajanje nije koristilo te je izgrizao svoje nokte na rukama od žalosti i tuge.
Allah, azze ve dželle, kaže:
“Na Dan kad nevjernik prste svoje bude grizao govoreći: ‘Kamo sreće da sam se uz Poslanika Pravog puta držao! Kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo! On me je od Kur'ana odvratio nakon što mi je priopćen bio!’ – a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu.” (El-Furkan, 25:27-29)
Allah, dželle-šanuhu, kaže:
“Tog Dana će oni koji su jedni drugima bili prijatelji postati neprijatelji, osim onih koji su se Allaha bojali i grijeha klonili.” (Ez-Zuhruf, 43:67)
Allah, subhanehu ve te’ala, također kaže:
“‘Vi ste’, reče on, ‘mimo Allaha kumire prihvatili da biste u životu na ovom svijetu međusobne prijateljske odnose održavali, a poslije, na Sudnjem danu, jedni drugih ćete se odricati i jedni druge ćete proklinjati, Vatra će vaše boravište biti, i niko vam u pomoć neće moći priteći.’” (El-Ankebut, 29:25)
Mnogi ljudi se druže i vole iz ličnih interesa, ali kad nisu u stanju da ostvare svoje ciljeve, ljubav se brzo mijenja u mržnju, psovke i optuživanje jedni drugih.
Mjerilo pohvalnog druženja je da ono bude u dobru, te da se izbjegava druženje u kojem ima griješenja ili prelaska granice u halalu. Onaj ko bude prinuđen na loše društvo treba da nastoji da sačuva svoje srce kao što bi čuvao da dlaka ne padne u tijesto. On će fizički biti prisutan u tom društvu, ali će ustvari biti duševno odsutan; bit će blizu, a tako daleko; izgledat će kao da je uspavan, ali će ustvari biti potpuno budan. Gledat će u prisutne, ali ih neće vidjeti, slušat će ih, ali neće razumjeti šta govore jer se svojim srcem uzdigao visoko iznad njih.
Ti zli ljudi su sljedbenici novotarija i zabluda. Oni odvraćaju od prakse (sunneta) Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i pozivaju oponiranju istoj. Oni odvraćaju od Allahovog puta i nastoje ga krivim prikazati, dok novotariju predstavljaju kao sunnet, a sunnet kao novotariju. Ako pred njima ispoljiš istinski tevhid (monoteizam), oni kažu: “Oskrnavio si poziciju evlija i čestitih”, a ako ispoljiš dosljedno slijeđenje Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, oni reknu: “Obezvrijedio si imame koji se slijede.” Ako opišeš Allaha onako kako je On Sebe opisao i kako Ga je, bez pretjerivanja i zanemarivanja, opisao Njegov Poslanik, oni govore: “Ti si antropomorfista (el-mušebbih).” Ako narediš dobro (el-me'aruf) onako kako je to naredio Allah i Njegov Poslanik ili zabraniš zlo koje je zabranio Allah i Njegov Poslanik, oni kažu: “Ti si od onih koji unose smutnju.” Ako slijediš sunnet, a ostaviš ono što mu oponira, tada govore: “Ti si od zabludjelih sljedbenika novotarija (bid'ata).” Ako se predaš Allahu Uzvišenom i izdvojiš se od njih i od dunjalučkih stvari, oni kažu: “Ti si od onih koji unose pometnju”, a ako se odrekneš svojih ispravnih uvjerenja i povedeš za njihovim strastima, onda si kod Allaha Uzvišenog od onih koji su istinski gubitnici, a u njihovim očima bit ćeš munafik. Sva je razboritost u traganju za razilukom (zadovoljstvom) Uzvišenog Allaha i Njegovog Poslanika, pa makar se stvorenja i rasrdila. Ne opterećuj se njihovim prekoravanjem i ugađanjem njima. Ne osvrći se na njihovo kuđenje niti na njihovu srdžbu jer je baš u tome srž tvoje potpunosti.
Druži se i sjedi sa onima koji Allaha spominju, koji izgovaraju ‘La ilahe illallah’, ‘Elhamdulillah’, ‘Subhanallah’, ‘Allahu Ekber’ i koji Ga, od Njegovih robova, mole ujutro i navečer, svejedno bili siromašni ili bogati, jaki ili slabi.
Uzvišeni Allah kaže:
“Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji za Licem Njegovim, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce da Nas spominje nehajnim učinili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.” (El-Kehf, 18:28)
2 Plovidba morem pustih želja (maštanje)
Maštanje je plovidba morem pustih želja, koje nema obala. Tim morem plove samo propalice ovog svijeta. Rečeno je da je maštanje glavni imetak propalih ljudi kojima šejtan obećava ono što je nemoguće. Valovi lažnih nada i propalih iluzija zapljuskuju propale putnike i poigravaju se s njima kao što se psi poigravaju sa lešinom. Lažna nada opskrbljuje sramotne, podle i niske duše koje se okreću od vanjske realnosti prema mentalnom predočavanju svojih ciljeva i želja. Takve osobe maštaju o moći, bogatstvu, slavi, putovanjima, ženama i dr. Osoba, koja ima takve želje, predoči sama sebi da je takve želje već ostvarila i naslađuje se time. Međutim, kada je to stanje popusti, probudi se i shvati da je to ustvari bila pusta želja. Tim putem se neprijatna i nezadovoljavajuća stvarnost zamjenjuje maštarijama u kojima su na stvaralački način zadovoljene mnoge snažne, a u stvarnosti nezadovoljene težnje.
Međutim, želje i nade vjernika ispravnog i čvrstog ubjeđenja se vrte oko znanja, vjere, djela i svega onoga što ga može približiti Allahu, subhanehu ve te’ala. Njihove želje su: vjerovanje, svjetlost i mudrost, dok su želje ranije navedenih: varke i laži.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je pohvalio onog koji imaju želju da učini dobra djela jer njegova nagrada, u nekim slučajevima, može biti ista kao i onoga ko ostvari te želje.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je imao želju, dok je obavljao kiran hadždž, da obavi hadždž temettu. Allah, subhanehu ve te’ala, mu je upisao nagradu kirana jer ga je obavio, a također i nagradu temettua jer je imao želju da ga obavi. Znači, zaradio je obje nagrade.
3 Vezivanje za nešto mimo Allaha, dželle-šanuhu
Ovo je ujedno i najopasnija stvar koja kvari srce. Ne postoji ništa štetnije za srce od ovoga, niti išta može uskratiti korist i radost srcu kao ovo. Ako se čovjek veže za nešto mimo Allaha, dželle-šanuhu, On će ga prepustiti tome čemu se predao i neće mu pomoći. Allah, dželle-šanuhu, mu neće dozvoliti da postigne željeni cilj zato što se vezao i predao nečemu mimo Njega. Jedan od najvećih uzroka tjeskobe srca jeste okretanje od Uzvišenog Allaha, vezivanje s nekim drugim, Njegovo nespominjanje i ljubav prema nekom drugom. Onaj koji zavoli (obožava) nešto mimo Allaha time će biti kažnjen. Takav svoje srce stavlja u okove ljubavi prema tom drugom. Na Zemlji neće biti nesretnijeg od njega, niti oneraspoloženijeg uma, niti tegobnijeg života, niti umornijeg srca. Uzvišeni Allah kaže:
“I oni mimo Allaha prihvataju božanstva da im budu snaga. A ne valja tako! Božanstva će poreći da su im se klanjali, i bit će im protivnici.” (Merjema, 19:81-82)
Dakle, na Sudnjem danu će im ta božanstva biti protivnici jer će sve biti suprotno od onoga kako su oni vjerovali. Oni će im postati najžešći protivnici i najzagriženiji neprijatelji. Okrenut će se protiv njih, bit će im neprijatelji i poreći će ono što su im pripisivali.
“već pored Allaha druge bogove prihvataju u nadi da će im oni na pomoći biti; oni im, međutim, neće moći pomoći, a oni su njima poslušna vojska.” (Jasin, 36:74-75)
Božanstva nisu u stanju pomoći one koji ih obožavaju, preslaba su za to, suviše malobrojna i neznatna, čak ni sebe ne mogu pomoći, niti se osvetiti onome koji im hoće nanijeti zlo, jer su ona predmeti koji ne čuju, niti razumiju.
Najzapostavljeniji ljudi su oni koji su se vezali za nešto mimo Allaha, dželle-šanuhu, jer su korist, sreća i uspjeh (koje je propustio) daleko veće i preče od onoga za što se vezao jer je to izloženo prolaznosti i nestanku. Primjer čovjeka koji se nije oslonio i vezao za Allaha, dželle-šanuhu, jeste kao primjer onoga ko traži spas od vrućine ili hladnoće pod paukovom mrežom, a to je najslabije sklonište.
Allah, subhanehu ve te’ala, kaže:
“Ne stavljaj uz Allaha nekog drugog boga – da ne bi osudu zaslužio i bez podrške ostao.” (El-Isra, 17:22)
Znači, Uzvišeni Gospodar neće pomoći osobama koje su druge obožavali i sa njima se vezivali. Imam Ahmed prenosi od Ibn-Mes’uda, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Koga zadesi siromaštvo pa se osloni na ljude, neće mu nestati siromaštva, a ko se osloni na Allaha, On će mu darovati bogatstvo – odmah ili kasnije.”
4 Prekomjerno jedenje
Postoje dvije vrste hrane koje kvare srce. Prva vrsta je hrana koja je zabranjena:
a) strv, krv, svinjsko meso, derače životinje i ptice grabljivice,
b) ukradena, oteta i opljačkana.
Druga vrsta je hrana koju unosimo u sebe prekomjernim jedenjem. Na taj način dolazi do rasipanja hrane i pretjerane sitosti, a sitost otežava tijelo, ogrubljuje srce, potiskuje pronicljivost, uspavljuje i slabi tijelo u izvršavanju ibadeta. Čovjek je obuzet svojim stomakom i nastoji ga napuniti, a kada ga napuni, nastoji se toga riješiti jer ga to opterećuje i uznemirava i ojačava mu strasti. Na taj način i šejtanov utjecaj biva jači jer ima više prostora da se kreće i manipulira, a poznato nam je da se on kreće kroz nas poput krvi. Post sužava prostor šejtanu i suzbija ga, a sitost mu proširuje prostor i pruža mu veću mogućnost utjecaja. Osoba koja puno jede puno će i piti i spavati, a time i puno izgubiti.
Islam naglašava koncept umjerene ishrane. Zato musliman ne jede dok ne ogladni i ne pije dok ne ožedni. Uzvišeni Allah kaže:
“…I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.“ (El-A'raf, 7:31)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Najgora posuda koju čovjek može napuniti je njegov stomak. Nekoliko zalogaja koji mogu čovjeka držati uspravnim su mu dovoljni. Međutim, ako on mora jesti više, onda neka napuni jednu trećinu hranom, jednu trećinu vodom, a jednu trećinu neka ostavi za lahko disanje.” (Hadis bilježi imam Tirmizi)
Pričaju da se Iblis, Alllah ga prokleo, ukazao Jahjau, sinu Zekerijaovom, alejhis-selam, te ga Jahja upitao: “Da li si ikada uspio da me nagovoriš na nešto?” A ovaj mu odgovori: “Ne, međutim, jedne noći ti je ponuđeno da jedeš, pa sam te ja namamio tako da ti se otvorio apetit i prenajeo si se, a potom si prespavao svoj vird (zikrullah).” Na to mu Jahja reče: “Allah me uništio ako se ikada više prejedem!” “I mene uništio ako ikada više nasavjetujem nekog čovjeka”, odgovori Iblis.
Kada srce zanemari zikrullah, makar i jedan momenat, na njega se obruši šejtan, obećava mu, unosi mu lažnu nadu, budi mu strast i strovaljuje ga svakom dolinom. Kada se duša zasiti, pokrene se i kruži svim kapijama strasti, a kada izgladni, smiri se, pokori se i preda.
5 Prekomjerno spavanje
Pretjerano spavanje umrtvljuje srce, čini tijelo teškim, odnosi vrijeme i donosi nemar i lijenost. Spavanje može biti jako pokuđeno, a također i štetno po tijelo. Najbolje je spavati samo prilikom velike potrebe za spavanjem. Spavanje početkom noći je korisnije i bolje nego spavanje krajem noći. Također, spavanje usred dana je korisnije nego u toku početka ili isteka dana, a što više naše spavanje odgodimo do početka ili kraja dana, korist se smanji, a šteta poveća, a pogotovu u vrijeme ikindije. Početkom dana može spavati samo onaj ko nije spavao noću.
Pokuđeno spavanje jeste spavanje između sabah-namaza i izlaska sunca jer se u to vrijeme sevapi zarađuju. To je period početka dana i njegov “ključ”. To je vrijeme kada se opskrba spušta i dijeli, vrijeme kada se berićet spušta i period od kojeg dan počinje. Kako taj period provedemo, tako ćemo provesti i cijeli taj dan. Stoga, u to vrijeme možemo spavati samo u slučaju prijeke potrebe.
Najkorisnije vrijeme za spavanje je prva polovina i zadnja šestina noći. To je ukupno oko osam sati, a to je, i po doktorima medicine, dovoljno vrijeme za spavanje. Ko god doda na ovo ili oduzme, to će utjecati na njegovu psihu i to shodno tome koliko su dodali, odnosno oduzeli.
Kako god pretjerano spavanje izaziva neke štete i bolesti, isto tako i nesanica i sustezanje od spavanja izazivaju druge štete i bolesti koje mogu biti još veće, kao što su lose raspoloženje, mrzovolja, nedostatak svježine koja pomaže u razumijevanju i radu i sl. Svijet je stvoren poptuno usklađen, pa ko se vlada shodno tome steći će korist.
Autor: Ibn Kajjim el-Dževzijje
Prijevod i obrada: Put vjernika
