U svom predgovoru na knjigu “Iktidaus-siratil-mustekim” od Ibn Tejmijje, šejh Nasir Abdul-Kerim El-‘Akl, hafizahullah, je rekao:
Osnovna pravila o oponašanju nevjernika
Autor je kroz pregled dokaza iz Kur’ana, zatim iz časnog sunneta, koji ukazuju na zabranu oponašanja nevjernika, kao i kroz saglasnost (idžm’a) muslimana iz prijašnjih odabranih generacija o tome, došao do sljedećih zaključaka:
- Da je opće suprotstavljanje nevjernicima, strancima i sličnima ciljana stvar od strane šerijata, te da je oponašanje njih zabranjeno u osnovi, u svim njihovim vjerskim i svjetovnim stvarima.
- Da postoje određene stvari koje su izričito zabranjene i spomenute u sunnetu, poput izgradnje na mezarima, uzimanja istih za mesdžide, brijanja brada i puštanja brkova, jedenja i pijenja lijevom rukom i slično.
- Da je suprotstavljanje njima općenito u svim stvarima bolje za muslimane, kako na ovom tako i na budućem svijetu.
- Da će se oponašanje nevjernika od strane nekih muslimana sigurno dogoditi, obistinjavajući se obavijest Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o tome, i da je Allah, dželle šanuhu, upozorio na to i naredio muslimanima da se pridržavaju istine, te da ostanu postojani i strpljivi uprkos tome što će određene skupine upasti u ovu zabranu.
- Da svaka stvar kod nevjernika, bilo u njihovoj vjeri ili svjetovnim poslovima, ili je neispravna ili manjkava u konačnici, čak i ono što su dobro uvježbali od njihovih vještina u upravljanju svjetovnim stvarima, može biti štetno za muslimane ako ih u tome sijede – bilo za njihov dunjaluk, ahiret, ili oboje, čak i ako toga nisu ni svjesni.
- Da su naši prethodnici iz odabranih generacija ovu osnovu jasno razumjeli i primjenjivali, a autor to potkrepljuje njihovim jednoglasnim upozorenjima muslimanima o ovoj opasnosti i zatvaranjem svih puteva koji vode njoj, kroz njihove brojne izreke, djela i stavove.
Muslimani danas moraju biti svjesni ovoga i pridržavati se istog, te biti oprezni prema svemu što potiče od nevjernika – bilo da se radi o vjerovanjima, idejama, kulturama, običajima, odjeći ili drugim stvarima.
Nevjernici danas, uprkos svom napretku u svjetovnim stvarima, nemaju ništa što bi muslimane uputilo na istinu, niti što bi im donijelo čast, pobjedu i sreću. To se može postići samo povratkom Kur’anu i sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i istinskim pridržavanjem islama.
Što se tiče koristi od onoga što nevjernici danas posjeduju, poput industrije, tehničkih nauka i sličnog, to je posebna tema i nije vezano za pitanje oponašanja, jer te nauke i industrije nisu specifične za nevjernike – iako ih oni posjeduju – već su to ljudske mogućnosti koje mogu biti dostupne svakome ko ih razvija i nastoji ih postići, bilo da je musliman ili nevjernik.
Također, uvoz industrijskih proizvoda i znanja o istima ne smatra se oponašanjem, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koristio stvari koje su pravili nevjernici, poput odjeće, posuđa i slično. Međutim, ako upotreba tih proizvoda bude popraćena prihvatanjem njihovih običaja, tradicija, sistema i svega što je specifično za njih, to je ono što je zabranjeno.”
Izvor: Iktidaus-siratil-mustekim (1/47,48)
