Potrebe za put do velikog cilja
Najviši cilj roba – postizanje Allahovog zadovoljstva, ostvaruje će pomoću dvoga: uz visoku ambiciju ili želju i ispravnu namjeru, dok onaj ko ne posjeduje ovo dvoje nikada neće ni stići do cilja.
Osoba velike ambicije i jake želje vezala je svoje srce za Allaha Uzvišenog, a ako uz to još posjeduje i ispravnu namjeru, onda će krenuti putem koji vodi ka Allahu. Namjera ili nijet određuje put do cilja, a ambicija i želja sam cilj. I onog časa kada se želja i namjera ujedine i krenu ka jednom cilju, onda je sva briga roba da dosegne i postigne postavljeni cilj.
Međutim, ako je ambicija roba mala i slaba, ona će se vezivati za ovodunjalučke bezvrijedne stvari, a zaboravit će na najviši cilj kojem treba težiti.
U slučaju da namjera nije ispravna, onda će rob slijediti onaj put koji ne vodi ka cilju.
Sva stvar vezana je za ovo dvoje: ambiciju roba i njegovu namjeru. To dvoje traže se i zahtijevaju od roba da ih ispuni, a on to neće ispuniti dok ne ostavi i zapostavi troje:
prvo: običaje, društvene ceremonije i navike koje su ljudi izmislili;
drugo: otklanjanje svih prepreka koje mu ometaju da svoju ambiciju usmjeri ka željenom cilju i da krene putem koji je izabrao svojom iskrenom namjerom;
treće: prekidanje svih veza kojima se srce okreće, a koje ga sputavaju da se usmjeri i vezuje samo za svoj najveći cilj.
Razlika između prepreka (avaik) i veza (alaik) jeste u tome što su prepreke vanjski činioci, odnosno događaji, a veze su unutrašnji odnos srca prema nečemu dopuštenom.
Osnovno pravilo u oslobađanju od ovih zamki na putu do najvećeg cilja ogleda se u tome da rob ostavi i napusti sve nepotrebno što ga zaokuplja i odvodi od ostvarenja njegovog cilja, bez obzira radilo se to o jelu, piću, odmoru, snu, druženju s ljudima i slično. Rob će od svega toga uzeti onoliko koliko mu je potrebno da bi mogao nastaviti na putu ostvarivanja svog cilja, a odbacit će sve ono što ga sprečava u ostvarenju cilja ili slabi njegovu snagu i kretanje ka cilju.
A Allah daje podršku za dobro!
Iz djela “Riznica znanja”, autora Ibnul-Kajjima, rahimehullah
