KAKO SE PONAŠATI U STRAHU

Popularno na sajtu

Da li je strah opravdanje čovjeku za neslijeđenje islama dosljedno, ili kako islam tretira i liječi strah kod vjernika?

Strah je fenomen ljudske psihe, odnosno dio emocionalnog čovjekovog života. Ovo prirodno ljudsko stanje uvijek proizilazi iz potrebe pojedinca za opstankom i životom, otuda se javlja kada je čovjeku ugrožen život ili neka bitna životna komponenta. Doista, Allah Uzvišeni iskušava čovjeka i putem njegovih emocija, i propisao je u Svojoj vjeri kako se Njegov rob treba ponašati pod utiskom svojih osjećaja poput straha, srdžbe, ljubavi, tuge itd.

U svojoj suštini strah nije mahanom i sramotom, jer kada bi bio sramotom, onda se ne bi našao kod vjerovjesnika ‘alejhimusselam. Rekao je Uzvišeni u vezi Musaa ‘alejhisselam:

فَأَوْجَسَ فِى نَفْسِهِۦ خِيفَةً مُّوسَىٰ
قُلْنَا لَا تَخَفْ إِنَّكَ أَنتَ ٱلْأَعْلَىٰ

“i Musa u sebi osjeti zebnju. ‘Ne boj se!’ – rekosmo Mi – ti ćeš, doista, pobijediti!'”
(Ta-Ha, 67 – 68)

وَأَنْ أَلْقِ عَصَاكَ ۖ فَلَمَّا رَءَاهَا تَهْتَزُّ كَأَنَّهَا جَآنٌّ وَلَّىٰ مُدْبِرًا وَلَمْ يُعَقِّبْ ۚ يَٰمُوسَىٰٓ أَقْبِلْ وَلَا تَخَفْ ۖ إِنَّكَ مِنَ ٱلْءَامِنِينَ

“Baci štap svoj!” I kad vidje da se poput hitre zmije kreće, on uzmače i ne vrati se. “O Musa, priđi i ne boj se, sigurno ti se nikakvo zlo dogoditi neće!” (Al-Qasas, 31)

U vezi Ibrahima ‘alejhisselam:

فَأَوْجَسَ مِنْهُمْ خِيفَةً ۖ قَالُوا۟ لَا تَخَفْ ۖ وَبَشَّرُوهُ بِغُلَٰمٍ عَلِيمٍ

“Osjetivši od njih u duši zebnju. ‘Ne boj se!’ – rekoše, i obradovaše ga dječakom koji će učen biti.” (Ad-Dariyat, 28)

U vezi Luta ‘alejhisselam:

وَلَمَّآ أَن جَآءَتْ رُسُلُنَا لُوطًا سِىٓءَ بِهِمْ وَضَاقَ بِهِمْ ذَرْعًا وَقَالُوا۟ لَا تَخَفْ وَلَا تَحْزَنْ ۖ إِنَّا مُنَجُّوكَ وَأَهْلَكَ إِلَّا ٱمْرَأَتَكَ كَانَتْ مِنَ ٱلْغَٰبِرِينَ

“I kad izaslanici Naši dođoše Lutu, on se zbog njih sneveseli i uznemiri. ‘Ne boj se i ne brini se’ – rekoše oni – ‘mi ćemo tebe i porodicu tvoju spasiti, osim žene tvoje; ona će ostati s onima koji će kaznu iskusiti.'” (Al-‘Ankabut, 33)

S druge strane, strah biva mahanom i grijehom kada spriječava čovjeka da se, u uslovima nepostojanja prisile ili nužde, dosljedno pridržava propisa islama. Ovaj strah Kur'an uvijek spominje u kazivanju o licemjerima, kao npr.:

وَمِنَ ٱلنَّاسِ مَن يَقُولُ ءَامَنَّا بِٱللَّهِ فَإِذَآ أُوذِىَ فِى ٱللَّهِ جَعَلَ فِتْنَةَ ٱلنَّاسِ كَعَذَابِ ٱللَّهِ وَلَئِن جَآءَ نَصْرٌ مِّن رَّبِّكَ لَيَقُولُنَّ إِنَّا كُنَّا مَعَكُمْ ۚ أَوَلَيْسَ ٱللَّهُ بِأَعْلَمَ بِمَا فِى صُدُورِ ٱلْعَٰلَمِينَ

“Ima ljudi koji govore: ‘Vjerujemo u Allaha’ – a kad neki Allaha radi bude na muke stavljen, on drži da je ljudsko mučenje isto što i Allahova kazna. A ako pobjeda dođe od Gospodara tvoga, sigurno će oni reći: ‘Bili smo uz vas!’ A zar Allah ne zna dobro ono što je u grudima čijim?”

وَلَيَعْلَمَنَّ ٱللَّهُ ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ وَلَيَعْلَمَنَّ ٱلْمُنَٰفِقِينَ

Allah dobro zna one koji vjeruju i dobro zna one koji su dvolični. (Al-‘Ankabut, 10 – 11)

وَمِنْهُم مَّن يَقُولُ ٱئْذَن لِّى وَلَا تَفْتِنِّىٓ ۚ أَلَا فِى ٱلْفِتْنَةِ سَقَطُوا۟ ۗ وَإِنَّ جَهَنَّمَ لَمُحِيطَةٌۢ بِٱلْكَٰفِرِينَ

Ima ih koji govore: “Oslobodi me i ne dovedi me u iskušenje!” Eto, baš u iskušenje su pali! A nevjernici sigurno neće umaći Džehennemu. (At-Tawbah, 49)

Kur'an objašnjava i uzrok pojave ovakvog straha, tj. straha vjernika za vlastitu sudbinu, njegove bojazni da ne bude iskušan određenim teškoćama poput gladi, zatvora, mučenja, progona, gubljenja djece, imetka i sl. Kaže Uzvišeni:

إِنَّمَا ذَٰلِكُمُ ٱلشَّيْطَٰنُ يُخَوِّفُ أَوْلِيَآءَهُۥ فَلَا تَخَافُوهُمْ وَخَافُونِ إِن كُنتُم مُّؤْمِنِينَ

To vas je samo šejtan plašio pristalicama svojim, i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici! (Alu-Imran, 175)

Isti strah se liječi i odagnava od sopstvene ličnosti kroz odgoj duše na sljedećim vjerskim činjenicama:

PRVO:
Životne teškoće i iskušenja, sama po sebi, nisu sramotom i grijehom za vjernika. Tako i zatvor. Kur'an spominje zatvor u samo jednom slučaju, tj. u životnoj priči Jusufa ‘alejhisselam. Da je zatvor u svojoj suštini sramotom ne bi Jusuf ‘alejhisselam u njega dospio:

ثُمَّ بَدَا لَهُم مِّنۢ بَعْدِ مَا رَأَوُا۟ ٱلْءَايَٰتِ لَيَسْجُنُنَّهُۥ حَتَّىٰ حِينٍ
35Poslije im na pamet pade, iako su se bili uvjerili da je nedužan, da ga za neko vrijeme bace u tamnicu.
Jusuf, 35

وَقَالَ لِلَّذِى ظَنَّ أَنَّهُۥ نَاجٍ مِّنْهُمَا ٱذْكُرْنِى عِندَ رَبِّكَ فَأَنسَىٰهُ ٱلشَّيْطَٰنُ ذِكْرَ رَبِّهِۦ فَلَبِثَ فِى ٱلسِّجْنِ بِضْعَ سِنِينَ

“A onome od njih dvojice za koga je znao da će spasen biti reče: “Spomeni me gospodaru svome!” – ali šejtan učini te on zaboravi da ga spomene gospodaru svome, i Jusuf ostade u tamnici nekolike godine.” (Jusuf, 42)

DRUGO:

Vjernik je stalno na iskušenju u dunjalučkom životu, čak i kada uživa u blagodatima, i ne može zadobiti vječni rahatluk dženeta sa nebrigom svoje duše i traženjem ovosvjetskog rahatluka i slasti:

أَمْ حَسِبْتُمْ أَن تَدْخُلُوا۟ ٱلْجَنَّةَ وَلَمَّا يَأْتِكُم مَّثَلُ ٱلَّذِينَ خَلَوْا۟ مِن قَبْلِكُم ۖ مَّسَّتْهُمُ ٱلْبَأْسَآءُ وَٱلضَّرَّآءُ وَزُلْزِلُوا۟ حَتَّىٰ يَقُولَ ٱلرَّسُولُ وَٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ مَعَهُۥ مَتَىٰ نَصْرُ ٱللَّهِ ۗ أَلَآ إِنَّ نَصْرَ ٱللَّهِ قَرِيبٌ

Zar vi mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaština i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali – uzviknuli: “Kada će već jednom Allahova pomoć!?” Eto, Allahova pomoć je zaista blizu! (Al-Baqarah, 214)

أَحَسِبَ ٱلنَّاسُ أَن يُتْرَكُوٓا۟ أَن يَقُولُوٓا۟ ءَامَنَّا وَهُمْ لَا يُفْتَنُونَ

Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: “Mi vjerujemo!” i da u iskušenje neće biti dovedeni? (Al-‘Ankabut, 2)

TREĆE:

Vjernik biva nagrađen kada osaburi na nedaćama koje ga pogađaju, i podnese ih sa zadovoljstvom prema Allahu. Rekao je Allahov Poslanik sallallahu ‘alejhi ve sellem: „Ne pogodi vjernika umor, niti bolest, niti briga, niti tuga, niti uznemiravanje, niti nevolja, pa čak i trn koji ga ubode, osim da mu Allah time oprosti od njegovih grijeha.“ 1

ČETVRTO:

Na vjerniku je da bude predan Allahu u onome što mu je odredio, i zadovoljan sa Njegovom odredbom dobra i zla njemu. Kaže Uzvišeni:

قُل لَّن يُصِيبَنَآ إِلَّا مَا كَتَبَ ٱللَّهُ لَنَا هُوَ مَوْلَىٰنَا ۚ وَعَلَى ٱللَّهِ فَلْيَتَوَكَّلِ ٱلْمُؤْمِنُونَ

Reci: “Dogodiće nam se samo ono što nam Allah odredi, On je Gospodar naš.” I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju! (At-Tawbah, 51)

Rekao je Allahov Poslanik sallallahu ‘alejhi ve sellem obraćajući se Ibn ‘Abbasu radijellahu ‘anhuma: “…znaj da kada bi se cio narod okupio da ti pribavu neku korist, ne može ti pribaviti korist osim onu koju ti je Allah propisao. I kada bi se okupili da ti nanesu neku štetu, ne mogu ti nanijeti štetu osim ono što ti je Allah propisao…“ 2

PETO:

Allah je uz Svoje robove koji nose teret vjere i emanet njezina prenošenja, pozivanja, širenja i sprovođenja. Ove Svoje robove On podržava, pomaže, upućuje i spušta na njih smirenost. Rekao je Uzvišeni u Svome govoru o Musau i Harunu ‘alejhimesselam:

قَالَا رَبَّنَآ إِنَّنَا نَخَافُ أَن يَفْرُطَ عَلَيْنَآ أَوْ أَن يَطْغَىٰ
قَالَ لَا تَخَافَآ ۖ إِنَّنِى مَعَكُمَآ أَسْمَعُ وَأَرَىٰ

“Gospodaru naš” – rekoše oni – “bojimo se da nas odmah na muke ne stavi ili da svaku mjeru zla ne prekorači. “Ne bojte se!” – reče On – “Ja sam s vama, Ja sve čujem i vidim. (Ta-Ha, 45 – 46)

ŠESTO:

Allah je najpreči da Ga se ljudi boje:

أَلَا تُقَٰتِلُونَ قَوْمًا نَّكَثُوٓا۟ أَيْمَٰنَهُمْ وَهَمُّوا۟ بِإِخْرَاجِ ٱلرَّسُولِ وَهُم بَدَءُوكُمْ أَوَّلَ مَرَّةٍ ۚ أَتَخْشَوْنَهُمْ ۚ فَٱللَّهُ أَحَقُّ أَن تَخْشَوْهُ إِن كُنتُم مُّؤْمِنِينَ

Zar se nećete boriti protiv ljudi koji su zakletve svoje prekršili i nastojali protjerati Poslanika, i prvi vas napali? Zar ih se bojite? Preče je da se Allaha bojite, ako ste vjernici. (At-Tawbah, 13)

Allahova kazna je žešća od bilo kakve druge kazne. Zato Uzvišeni straši ljude Svojom kaznom, vatrom koju je stvorio za nevjernike:

فَرِحَ ٱلْمُخَلَّفُونَ بِمَقْعَدِهِمْ خِلَٰفَ رَسُولِ ٱللَّهِ وَكَرِهُوٓا۟ أَن يُجَٰهِدُوا۟ بِأَمْوَٰلِهِمْ وَأَنفُسِهِمْ فِى سَبِيلِ ٱللَّهِ وَقَالُوا۟ لَا تَنفِرُوا۟ فِى ٱلْحَرِّ ۗ قُلْ نَارُ جَهَنَّمَ أَشَدُّ حَرًّا ۚ لَّوْ كَانُوا۟ يَفْقَهُونَ

Oni koji su izostali iza Allahova Poslanika veselili su se kod kuća svojih – mrsko im je bilo da se bore na Allahovu putu zalažući imetke svoje i živote svoje, i jedni drugima su govorili: “Ne krećite u boj po vrućini!” Reci: “Džehennemska vatra je još vruća!” – kad bi oni samo znali! (At-Tawbah, 81)

فَأَنذَرْتُكُمْ نَارًا تَلَظَّىٰ

“Zato vas opominjem razbuktalom vatrom,” (Al-Layl, 14)

إِنَّ بَطْشَ رَبِّكَ لَشَدِيدٌ

Odmazda Gospodara tvoga će, zaista, užasna biti! (Al-Buraj, 12)

يَوْمَ تُقَلَّبُ وُجُوهُهُمْ فِى ٱلنَّارِ يَقُولُونَ يَٰلَيْتَنَآ أَطَعْنَا ٱللَّهَ وَأَطَعْنَا ٱلرَّسُولَا۠

Na Dan kad se njihova lica u vatri budu prevrtala, govoriće: “Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali!” (Al-Ahzab, 66)

Prijevod i obrada sa:

http://www.muslm.org/vb/showthread.php?335680-الخوف-وعلاج-الإسلام-له

Izvor: istina.ba

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz