Pitanje: Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu! Prije svega molim Allaha, dž.š., da vas obilato nagradi za trud koji ulažete da saznamo što više o našoj vjeri i da se okoristimo, inšallah. Moje pitanje je sljedeće: može li velijj biti, jednoj vjernici koja praktikuje islam, onaj ko ne klanja redovno, znači “kad stigne”, kada je u nekom poslu ne klanja namaze i ne naklanjava ih, vjeruje u Allaha Uzvišenog, ali ne znam koliko ga je istinski spoznao jer ne prihvata hidžab, sluša muziku i slično?
Zatim, ko može biti velijj jednoj mu'minki ako joj je otac ovakav, a brata nema, jedan amidža pije alkohol, drugi ne klanja redovno, znači poput njenog oca, daidža ne klanja. Allah vas nagradio najboljom nagradom, inšallah, firdevsima, na odgovoru i podario svaki hajr!
Odgovor: Alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu!
Na samom početku treba naglasiti da ženi nije ispravan brak bez saglasnosti staratelja – velijja, i to je stav većine islamskih učenjaka. Kazao je Allahov Poslanik: “Nema braka – nije validan brak, osim uz saglasnost staratelja.” (Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže, od Ebu Musaa el-Eš’arija, r.a., a njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani)
Također je kazao: “Koja god se žena uda bez dozvole staratelja, njen brak nije validan – batil, njen brak je batil, njen brak je batil.” (Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže, od Aiše, r.a., a njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani)
Također je kazao: “Žena ne može udati ženu, niti žena može udati samu sebe.” (Ibn Madže od Ebu Hurejre, r.a., a njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani)
Nakon što smo shvatili spomenutu stvar, postavlja se pitanje: je li uvjet za validnost starateljeve odluke da on ne bude od onih koji javno griješe. (Ovo se odnosi na osobu koja je musliman, jer osoba koja nije muslima ne može biti staratelj vjernici. Ibn Munzir je spomenuo konsenzus učenjaka u pogledu tog pitanja.)
U pogledu tog pitanja učenjaci imaju različite stavove. Većina islamskih učenjaka smatrala je da je odluka staratelja validna pa makar on bio javni grješnik. Tog stava bili su učenjaci hanefijske, malikijske pravne škole. Ibn Kudame, pravnik hanbelijske pravne škole, kada govori o tom pitanju u Mugniju, spominje da je i imam Ahmed, u jednoj predaji od njega, zastupao taj stav.
Ako smo kazali da staratelj koji javno griješi (a još je u islamu) može biti staratelj, da li to znači da on ima pravo da odbije prosca samo zato što prakticira vjeru? Odgovor bi bio: Islamski učenjaci su kazali da ako staratelj odbije prosca, treba da se pogleda u razlog odbijanja. Ako razlog bude validan, to će se prihvatiti, a ako razlog bude neprihvatljiv, kao što je uskraćivanje udaje za nekoga ko prakticira vjeru, tada starateljstvo prelazi na drugu osobu. Ako osobe na koje pređe starateljstvo budu odbijale da daju saglasnost za brak (iz istih razloga ili zato što ne žele da se zamjere staratelju), tada starateljstvo prelazi na sultana –vladara (pošto on ima opće starateljstvo za svoje podanike), a ako ne postoji niti vladar, tada starateljstvo prelazi na kadiju ili povjerljivog učenjaka ili njemu slične među pravednim i pobožnim itd.
Kazao je šejh Muhammed Salih Usejmin: ”Ako staratelj odbije dati saglasnost proscu koji je dostojan njegove štićenice – vjerom i moralom, tada starateljstvo prelazi na najbližeg staratelja nakon njega, pa ako odbiju – kao što se najčešće dešava – tada starateljstvo prelazi na šerijatskog kadiju koji će udati tu ženu.”
Buharija prenosi od El-Hasana, rahimehullah, da je rekao: ”Govorio mi je Meakil b. Jesar da je ovaj ajet objavljen o njemu i rekao: ‘Udao sam svoju sestru za čovjeka pa ju je pustio, a kada joj je prošao iddet (period čekanja), on je ponovo došao da je prosi, pa sam mu rekao: ‘Oženio sam te, ponudio ti postelju i počastio te, a ti si je pustio. Sad si došao da je prosiš. Ne, tako mi Allaha, nikada ti se ona neće vratiti.’ A bio je dobar čovjek. Njegova žena mu se htjela vratiti pa je Allah objavio ovaj ajet: ‘…ne ometajte ih da se udaju za muževe svoje’, pa sam rekao: ‘Sad ću to učiniti, Allahov Poslaniče.’ Tada ju je ponovo udao za njega. ”’
Kazao je Ibn Kudame: ”Značenje pojma ‘ometanje’ je: ometanje žene da se uda za nekoga ko je dostojan nje, kada ona to zatraži i kada svako od njih dvoje iskaže želju za drugim. (…) Ako (ona) bude tražila da se uda za osobu koja je nije dostojna, on ima pravo da joj ospori saglasnost i to se ne smatra ‘ometanjem’.”
Islamski učenjaci su na osnovu citiranog ajeta kazali da staratelju nije dozvoljeno da odbije prosca (bez opravdanog razloga) koji je dostojan njegove štićenice u vjeri i moralu. Kazao je Allahov Poslanik: ”Kada vam dođe (u prošnju) onaj čijom vjerom i moralom ste zadovoljni, oženite ga, ako to ne učinite, nastupit će veliki nered na zemlji.” (Tirmizi od Ebu Hurejre, r.a., šejh Albani ovaj hadis je ocijenio dobrim – hasen u više svojih knjiga) Na osnovu ovog hadisa učenjaci su kazali da se dostojnost nekoj ženi gleda kroz ova dva spomenuta svojstva: vjera i moral.
Fetve.org
Moguće povezani članci:
Kada je blagoslovljena noć Lejletul-kadr i kako je provesti?
Opća pravila u oponašanju nevjernika (kada je oponašanje nevjernika dozvoljeno a kada zabranjeno)
Šta da radi djevojka koja živi u poročnom i nemoralnom društvu i plaši se devijantnog ponašanja
Kada nastupa stvarna zora i kada se može klanjati sabah namaz