Najljepši govor o tagutu jeste govor Ibn Kajjima, rahimehullahu teala, koji kaže:
“Tagut je je sve ono čime rob pređe svoju granicu u obožavanju, slijeđenju ili pokoravanju...
Ehlu sunne ne tekfire (ne proglašavaju nekoga nevjernikom) zbog činjenja grijeha, niti tekfire počinioce velikih grijeha dok god ne ohalale (dozvole) jasan i očit...
Nije dozvoljeno uzimati nevjernike za prijatelje i sagovornike, niti im nazivati selam, niti im davati pročelje na medžlisima, niti ih obilaziti na njihove praznike i davati im poklone. Onaj ko to uradi takav je počinio veliki grijeh.
Uzvišeni Allah naređuje svojim robovima da budu prijatelji Njegovim prijateljima, a neprijatelji Njegovim neprijateljima. Ovo je, tako mi Allaha, sastavni dio tevhida i jedan...
Uzvišeni Allah nije stvorio džine i ljude osim kako bi ga obožavali. Ibadet je tevhid el uluhijje koji neminovno obuhvata i tevhid rububijje. Ibadet isto tako obuhvata vrhunac ljubavi, poniznosti i pokornosti i potvrđivanje svojstava savršenosti Uzvišenom Allahu.