Vidimo da islamski umet proživljava veliko poniženje i jad, da boluje od rana i trpi posljedice velike slabosti i nemoći. Muslimani nisu jedinstveni, ne objedinjuje ih jedna zastava, a neprijatelji ih napadaju sa svih strana.
Onaj ko promotri historiju sukoba između istine i laži - koji je posljedica Allahove mudrosti i znanja - a kojeg su predvodili Allahovi poslanici i vjerovjesnici, pozivajući svoje narode u tevhid i ostavljanje širka, primijetit će jednu čudnu stvar.
Utjecaj nužde u odnosu na ciljeve imameta (vođstva)
Već je prethodno spomenuto da su ciljevi imameta u okupljanju riječi (jedinstva) muslimana, čuvanju vjere i vođenju...
Prvi su muslimani bili uvjereni u ispravnost cilja kojem streme, čvrsto su znali da ih je Svevišnji Allah odabrao za širenje islama, uspostavljanje dokaza protiv ljudi i njihovo izvođenje iz tmina na svjetlo.
