Vidimo da islamski umet proživljava veliko poniženje i jad, da boluje od rana i trpi posljedice velike slabosti i nemoći. Muslimani nisu jedinstveni, ne objedinjuje ih jedna zastava, a neprijatelji ih napadaju sa svih strana.
Mi smo najponiženiji narod na Zemlji, ništa ne vrijedimo u očima drugih, kao da i ne postojimo. Dovoljno nam je to što nas Židovi, potomci majmuna i svinja, i njihovi saveznici ponižavaju i izlažu svakojakim patnjama: ubijaju našu djecu, ruše naše domove, zatvaraju našu omladinu … sve naočigled cijelog svijeta. Patnja, poniženje, smrt … Dokle?!
NADA U BOŽJU POMOĆ
Stvar je teža utoliko što su nevjernici materijalno i tehnološki napredovali u gotovo nedostižnoj mjeri. Stvarnost govori da nam nevjernici neće dopustiti oponašanje njihova napretka, a kamoli njihovo prestizanje u tome, s tim u vezi, ostavili su nam izuzetno malo prostora za djelovanje.
Drugim riječima, procjene potvrđuju da bi ovaj naš nezavidni položaj mogao dugo potrajati, pa i pogoršati se uslijed velikih pretenzija Židova i svih krstaša spram muslimanskih zemalja.
Tako procjenjuju oni koji se oslanjaju na materiju, ali oni koji se pouzdavaju u Allaha podsjećaju da postoji izuzetno velika, ljudskom umu nepojmljiva, snaga čiji će nosilac biti pobjednik bez obzira na snagu svog neprijatelja.
Da, to je Božja snaga i Njegova moć! Njemu pripadaju vojske nebesa i Zemlje. On sve posjeduje, u Njegovoj su vlasti vjetrovi i oluje, gromovi i munje, zemljotresi i vulkani… Štaviše, bez Njegova dopuštenja naši neprijatelji ne mogu obavljati najprostije životne potrebe, a kamoli šta više.
I upravo je ta snaga naša jedina nada u borbi protiv žestokih neprijatelja. Allah nam je nada da ćemo povratiti nekadašnji ponos i vođstvo cijelog čovječanstva. Ne zaboravimo da se u ovu snagu pouzdala nemoćna skupina Izraelićana protiv silnika faraona i njegovih pristaša. O tome govori sljedeći ajet:
“A narodu koji je ugnjetavan bio, Mi smo u nasljedstvo dali istočne i zapadne krajolike zemlje koju smo blagoslovili! I ispuni se lijepa riječ Gospodara tvoga sinovima Israilovim, jer su bili strpljivi, a do temelja srušismo Mi sve ono što su faraon i ljudi njegovi načinili i što bijahu podigli!” (El-E'raf, 137)
TRE BA LI ZAPOSTAVITI U ZROKE?
Nada u Allahovu pomoć ne znači zapostavljanje materijalnih uzroka, jer nam, možda, oni neće pomoći i jer nam neprijatelji neće dopustiti naučni napredak koji bi njih ugrozio. Naprotiv, od nas se traži popunjavanje svih praznina, djelovanje na svim poljima i maksimalno zalaganje glede poduzimanja uzroka koji će nam osigurati snagu. Uzroci se ne poduzimaju zato što oni donose pobjedu, već radi ispunjenja Allahova zahtjeva: “I koliko god je u vašoj moći, vi protiv njih pripremite sile i postrojbe konja za borbu, da biste time strah u kosti utjerali neprijateljima Allahovim, i neprijateljima svojim… “ (El-Enfal, 60).
Uzroci ne donose pobjedu, pobjeda je od Uzvišenog Allaha:
“A pobjeda je samo u Allaha…” (El-Enfal, 10);
“Ako vas Allah pomogne, nad vama pobjednika neće biti! A ako vas Allah napusti, ko je taj ko će vas, osim Njega, pomoći?!” (Alu Imran, 160)
I znajmo, srazmjerno poduzimanju uzroka ostvarit ćemo izuzetno važan uvjet koji će nam osigurati pomoć i preporod.
[Kraj prvog djela]
Iz knjige El-Džilul-mev'udu bin-nasri vet-temkin (Pobjedonosna generacija)
Autor: Medždi el-Hilali
Priprema i naslov: Put vjernika
