Kada je i na koji način uspostavljen argument vjere nad čovjekom

Popularno na sajtu

Poglavlje o spomenu uvjeta uspostave argumenta i objašnjenje njegovog značenja

1) Allahov argument se uspostavlja nad Njegovim robovima sa dvije stvari:1

a) dolazak Kur'ana i poslanika i

b) mogućnost dolaska do njih (dvoje), tj. Kur'ana i sunneta

Zbog riječi Uzvišenog:

„Da bi njime opomenuo vas i onoga do koga dođe.“ (sura el-En'am, 19. ajet)

„Mi ne kažnjavamo, dok ne pošaljemo poslanika.“ (sura el-Isra’, 15. ajet)

„Poslanike, donosioce radosne vijesti i opominjače, da ne bi ljudi protiv Allaha imali argumenta nakon poslanika.“ (sura en-Nisa’, 165. ajet)

I zbog riječi Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem:

„Nikom nije draže opravdanje od Allaha, zbog toga je poslao poslanike kao donosioce radosne vijesti i opominjače.“2

 „Neće za mene čuti niko iz ovoga ummeta, ni Židov niti nasranija (kršćanin), a zatim umrijeti ne povjerovavši u ono sa čime sam poslat, a da neće biti od stanovnika vatre.“3

I u vezi ovoga postoji idžma’ ehlis-sunneta, jer je Allah poslao poslanike da podsjete ljude na ugovor koji je Allah od njih uzeo, što se vidi u Njegovim riječima:

„I kad tvoj Gospodar uze od sinova Ademovih, iz njihovih kičmi, njihove potomke i uze ih kao svjedoke protiv njih: ‘Zar nisam Ja vaš Gospodar?’ Rekoše: ‘Jesi, posvjedočili smo.’ – Da ne biste rekli na Kijametskom danu: ‘Mi ovo nismo znali’ – ili da ne biste rekli: ‘Naši preci su bili mušrici (širk činili), a mi smo bili potomci nakon njih. Zar ćeš nas uništiti zbog onoga što su lažljivci radili?‘“ (sura el-A'raf, 172. i 173. ajet)

U tom smislu je, nakon toga, ukazao na slanje poslanika riječima:

„I tako isto Mi detaljno objašnjavamo ajete, ne bi li se vratili.“ (sura el-A'raf, 174. ajet)

A detaljno objašnjenje ne biva (drukčije), osim putem Allahovog Poslanika, da bi se ljudi vratili onome na čemu su stvoreni i što su ranije potvrdili. Rekao je Uzvišeni:

„Pa ti usmjeri svoje lice prema dinu (vjeri), pravovjerno, po Allahovoj fitri (stvaranju), na kojoj je ljude stvorio. Nema promjene u Allahovom stvaranju. To je prava vjera, ali većina ljudi ne zna.“ (sura Er-Rum, 30. ajet)

Te zbog hadisa: „Svako se novorođenče rađa na fitri, pa ga onda roditelji požidove ili pokrste, ili ga učine vatropoklonikom ili mušrikom.“ (Muslim)

Otuda, do koga god dođe Kur'an ili čuje za Allahobog Poslanika, a mukellef (šeri'atski obveznik) je, i u mogućnosti je da stekne znanje, tj. punoljetan je, razuman, kadar da pita i čuje odgovor, i nije mu potreban prevodilac, poput stranca ili gluhog ili nijemog, koji ne nalazi puta do spoznaje istine – nad njime se uspostavio argument.

Kaže Uzvišeni:

„Nijednog poslanika nismo poslali, a da nije govorio jezikom svoga naroda, kako bi im objasnio. A Allah vodi u zabludu koga hoće i upućuje koga hoće, i On je Silni i Mudri.“ (sura Ibrahim, 4. ajet)

„Allahu pripada savršen argument i, da hoće, sve bi vas uputio.“ (sura El-En'am, 149. ajet)

„Da,4 neminovno je u ovom pitanju detaljno objašnjenje nakon kojeg će nestati problematika; a to je razlikovanje između mukallida (slijepog sljedbenika), koji je bio u mogućnosti da sazna i spozna istinu, ali se okrenuo od tog, i mukallida koji ni u kom smislu nije bio u mogućnosti da to uradi. A obje ove vrste postoje u stvarnosti.

Tako je onaj koji je bio u mogućnosti (mutemekinn), i koji se okretao (mu'rid) – nemaran i ostavljač je onoga što mu je obaveza, pa nema opravdanja kod Allaha. A što se tiče nesposobnog (nemoćnog) da pita i da sazna, onog koji nije bio u mogućnosti, na bilo koji način, da stekne znanje – takvi se takođe dijele na dvije grupe:

Prva grupa: onaj koji želi uputu, daje joj prednost, voli je, a nema moći do nje, niti da je traži, zbog nepostojanja nekog ko bi ga uputio; sud o ovome je poput suda o ehlul-fetri5 i onima do kojih nije došla da'va (tj. oni se ne nazivaju muslimanima, niti im se presuđuje Džehennemom, a na Sudnjem danu će im biti postavljen ispit, po ispravnijem mišljenju islamskih učenjaka, op.PV)

Druga grupa: nemaran, koji nema volje, niti mu pada na pamet nešto mimo onoga na čemu je.

Tako, prvi govori: ‘Gospodaru! Kada bih znao vjeru bolju od onoga na čemu sam, pokorio bih Ti se njome i ostavio bih ono na čemu sam, ali ja ne znam drugo, osim ono na čemu sam i nisam kadar da drugo učinim. Ovo je vrhunac mog truda i kraj moje spoznaje.’ A drugi je zadovoljan onim na čemu je, ne daje ničemu prednost nad time, niti mu duša traži nešto drugo mimo toga, niti u njegovom slučaju ima razlike između stanja nemoći i sposobnosti (moći).

Obojica su nemoćni, a ovog drugog nije obavezno pridružiti prvom, zbog razlike koje je među njima. Prvi je poput onih koji traže din u fetri (kada nema Objave ili se ona u potpunosti izgubila kod ljudi, op.PV), a nisu ga našli, pa se okanu nakon ulaganja maksimalnog truda u njegovom traženju, zbog nemoći i neznanja. A drugi je poput onoga koji nije tražio, već je umro na svom širku, iako bi, i da je tražio, bio nemoćan da dođe do njega.

Dakle, razlika je između nemoći onoga koji traži i nemoći onoga koji ne mari (okreće se).“6

Iz djela “Podučavanje najvažnijim pitanjima”
Autor: šejh Ahmed el-Halidi
Priprema i naslov: Put vjernika


Rezime od PV: Dakle, mušrik/totalni nevjernik neće biti opravdan za svoje nevjerstvo niti na dunjaluku niti na ahiretu ako je do njega stigla Objava (Kur'an i Sunnet) ili je on mogao doći do nje (saznati, pitati nekoga…). Ako, pak, Objava nije stigla do njega (a on čini širk) niti je on mogao pronaći uputu, iako je tragao za njom, u ovom slučaju osoba dobija ime mušrika na dunjaluku, a na Sudnjem danu će biti stavljena na ispit od strane Allaha, pa ako položi ispit, ući će u Džennet, po ispravnijem mišljenju islamskih učenjaka (detaljnije ovdje). Ako, pak, mušrik, nevjernik, živi u mjestu gdje Objava nije stigla, ali je on nemaran, ne traga za istinom i zadovoljan je svojim stanjem, njegovo stanje nije kao stanje prethodno pomenutog koji traga za istinom.
Što se tiče situacije kada čovjek ispoljava islam, radi djela muslimana, klanja, posti…, ali počini djelo nevjerstva (mimo velikog širka), u ovom slučaju se osoba neće proglasiti nevjernikom osim nakon uspostave dokaza i otklanjanja šubhi, što opet ima više stanja i situacija, što zahtijeva veliki oprez prilikom donošenja suda o tekfiru. Detaljnije o propisima tekfira ovdje.

Fusnote:

1 El-Fetava, 16, 166, 28/125, Ar-Redd ‘alel mentikijjin, str 99, Ad-Durerus-Senijje, 11/72, Tefsir od Ibn Džerira i Ibn Kesira kod 19. ajeta sure el-En'am i 15. ajeta sure el-Isra’, Tefsir Ibn Kesira, ajet 72,73,74. iz sure el-A'raf.

2 Prenose ga El-Buhari i Muslim od El-Mugire ibn Šu'be, radijallahu ‘anhu.

3 Prenosi ga Muslim od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu

4 Tarikul-hidžretejn, 17. kategorija, Medaridžus-salikin „Poglavlje o slušanju i znanju“, Minhadžut-te'sis, str. 99-223, Kešfuš-šubhetejn od ‘allame Sulejmana bin Sehmana, str. 91.

5 Ehlul-fetre su ljudi koji su živjeli u periodu kada na zemlji nije bilo Objave niti se moglo doći do nje.

6 Vidi Tarikul-hidžretejn, 17. kategorija, Minhadžut-te'sis od ‘allame ‘AbdulLatifa bin ‘AbdirRahmana Alu Šejha, str. 316, i Medžmu'atul-Fetava 35/220-227, 20/37-38.

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

%d bloggers like this: