Hvala Uzvišenom Allahu koji kaže:
وَمَن يَبْتَغِ غَيْرَ الْإِسْلَامِ دِينًا فَلَن يُقْبَلَ مِنْهُ وَهُوَ فِي الْآخِرَةِ مِنَ الْخَاسِرِينَ
„A onaj ko želi drugu vjeru mimo islama, ona mu neće biti primljena, i on će na Sudnjem danu biti od onih koji su propali.“
I neka je salavat i selam na onoga koji je rekao: „Neće niko čuti za mene iz ovoga ummeta, ni jevrej ni kršćanin, a da neće biti od stanovnika vatre ako preseli a ne bude povjerovao u ono čime sam poslat.“
I koji isto tako kaže: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, kada bi Musa bio među vama pa vi budete slijedili njega a ostavili mene, bili biste u velikoj zabludi. Vi ste moj udio od ummeta a ja sam vaš udio od vjerovjesnika.“
Neka je salavat i selam na njega sve do Sudnjeg dana. A potom:
Zaista je od najvećeg belaja da se islamu prilazi (s ciljem njegova izvitoperavanja i iskrivljavanja) a da se od onih od kojih je Allah uzeo ugovor da će ga dostaviti i istinski čuvati, ne čuje glas niti vidi pokret. S vremena na vrijeme čujemo pozive na promjenu šerijata a njegovi postulati i temelji se izlažu raspravi u medijima. Sve to se dešava dok učeni i razumni uveliko šute, tako da je učenjak postao potrebniji nasihata od neznalice.
Stvar je došla do te mjere da se mijenja Allahov govor i poziva u ono što je oprečno njemu. Poput poziva da se riječ kafir zamijeni riječju drugi (tj. da se kaže muslimani i drugi ili a ne muslimani i kafiri).
Zaboravljaju da je islam – islam, a kufr – kufr. U takvom okruženju muvehhid osjeća gurbet. A da se kojim slučajem radi o dunjaluku, da je uskraćeno nešto od njega, tada bi njegovi vlasnici i oni koji za njim žude podigli svoj glas. Veliki broj učenih ljudi u ovom vremenu je postao privrženiji i odaniji dunjaluku od običnog svijeta. A kako su samo lijepe riječi koje imam Ahmed prenosi od Sufjana es – Sevrija da je rekao: „Kada čovjek poveća znanje, pa se potom dunjaluku još više približi, tada se od Allaha još više udalji.“
Stoga je obaveza učenjacima da istinski ispune svoju obavezu i emanet i pomognu vjeru. Na žalost, ono što danas najviše očekujemo jeste da oni koji se pripisuju znanju prešute neistinu, a ne da kažu istinu. Klonulost učenih ljudi u pogledu govora istine jeste poniženje i sramota a svojom šutnjom i obmanjivanjem kada je u pogledu pojašnjenja tevhida se poistovjećuju sa učenjacima Benu Israila.
Šerijatska korist leži u suprostavljanju svemu što se kosi sa tevhidom. Tevhid je najveća korist kojoj se čovjek može nadati, a širk najveća šteta koja se treba suzbiti. Stoga onaj ko zakaže u pomaganju tevhida ciljajući neku drugu korist mimo njega taj nije spoznao odlučnost i ozbiljnost. Riječ tevhida (kelimetu tevhid) dolazi prije objedinjenja riječi (tevhidul kelime).
Pojava ovih ljudi koji žele promijeniti šerijat, nije nova stvar. Bezbožnici, munafici i mušrici nemaju određenog vremena ili mjesta u kojem se pojavljuju. Pojavljivanje onih koji se pripisuju znanju da bi rekli nešto što prije njih nije rekao ni jedan musliman, a sve s ciljem da bi zadovoljili nevjernike, jeste najveći duševni poraz. Možda su to upravo tragovi duševnog poraza koji su došli kao posljedica događaja 11. septembra, kada je veliki broj ljudi počeo govoriti i odabirati samo šerijatske tekstove koji po njihovoj tvrdnji islam predstavljaju lijepim, a zanemaruju s druge strane konstatovanje činjenice o sukobljavanju istine i neistine, kufra i imana, i džihada protiv Allahovih neprijatelja.
Stvar je doprla do te mjere da se ruši islam, da se izbjegava nazivanje kafira kafirom, a onaj ko brani svoju čast, krv i zemlju, opisuje se kao onaj koji se svojim rukama baca u propast. Neki od tih duševno poraženih dozvoliše i da neprijatelj vlada i upravlja muslimanima. Kako naša sadašnjost samo naliči skoroj prošlosti kada su Francuzi okupirali Alžir, duševni poraz muslimana je dostigao taj nivo da su Francuzi uspjeli dobiti fetvu kojom se džihad protiv njih naziva bacanjem sopstvenim rukama u propast i kojom se nalaže muslimanima da trebaju biti zadovoljni sudom Francuza u Alžiru.
Ovi duševno poraženi ne uzimaju pouku iz Kur'ana koji ukazuje da mijenjanje šerijatskog propisa s ciljem zadovoljavanja nevjernika ili munafika predstavlja zulum i propast ummeta. Vidiš puno onih koji su od naše kože a kojima promukoše njihova grla i koji potrošiše svoje imetke žudeći za zapadom s ciljem uspostavljanja svjetskog mira i međusobnog suživota, a zapad s druge strane samo još više povećava agresiju, oholost i odbojnost prema islamu.
Na nama je da se islama držimo čvrsto i ponosito, da se držimo el vela vel bera'a (ljubavi i mržnje u ime Allaha), da sprovodimo Allahov šerijat i mrzimo Allahove neprijatelje od kafira i munafika i da se odreknemo od njih. A ajeti i hadisi koji govore o tome su mnogobrojni.
Islam je vjera istine, pravde i sveobuhvatnosti. Pa stoga, kada želimo nešto raditi trebamo uzeti sve šerijatske tekstove u obzir a ne uzimati samo jedan dio a zapostaviti drugi pod izgovorom koristi. Islam poziva na blagost i lijepo ophođenje u vremenu i mjestu koje im pripada, a poziva isto tako na džihad i žestinu u vremenu i mjestu koje im pripada. To je isto tako i postupak našeg Poslanika, sallallahu aleji ve sellem, koji je Poslanik milosti, ali isto tako i Poslanik bitke. Ne smijemo biti od onih koji uzimaju jednu a zapostavljaju drugu stvar već trebamo slijediti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u pogledu ljubavi i mržnje, prijateljevanja i neprijateljevanja, i da prilikom ophođenja prema neprijateljima vodimo računa o stanju muslimana.
Onaj ko skrene sa upute islama i zanijeka ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, on pada na najniže stepene, i izjednačava sebe sa životinjama. Šta više gori je od njih.
Nevjernici od kurejšija su bolje shvatili tevhid od nekih koji se pripisuju islamu danas, a koji su zagovarači teze zbližavanja vjera i civilizacija. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao kurejšijama: „Recite la ilahe illallah – bićete spašeni“, oni rekoše, kako nas je obavijestio Uzvišeni u Svojoj Knjizi:
اجعل الالهة الها واحدا ان هذا لشئ عجاب
„Zar da bogove svede na jednog Boga. To je zaista čudna stvar.“
Kurejšije su znale da riječ tevhida znači zanegirati svako božanstvo mimo Allaha.
Štoviše, čak su i neki bezbožnici našeg vremena bolje shvatili tevhid od onih koji se pripisuju islamu i pozivaju zbližavanju vjera. Ruski predsjednik Putin je govoreći o vjerskoj slobodi u njegovoj državi rekao: „Mi dozvoljavamo izučavanja i širenje drugih vjerskih knjiga ostalih religija osim tevhida, jer on negira sve drugo mimo njega, niti prihvata učestvovanje u onome što se naziva vjerski dijalog ili zbližavanje vjera.”
Šejh Abdul-Aziz et-Ta'rifi
Naslov originala: Riječ tevhida prije objedinjenja riječi (kelimetu tevhid prije tevidul kelime)
Moguće povezani članci:
Šejh Abdul-Aziz et-Tarifi: U ostavljanju džihada i neudjeljivanju u svrhe džihada je propast za ummet
Šta je ispravna namjera borca na Allahovom putu (šejh Abdul-Aziz et-Tarifi)
Nevaljali odnos uleme prema vladaru kvari cijelo muslimansko društvo (šejh Abdul-Aziz Ta'rifi)
Riječ istine: Šejh, muhaddis Abdul Aziz et-Tarifi o džihadu u Iraku