Svemogući je Allah rekao: “Rekoše oni: ‘Donosimo ti radosnu vijest koja će se doista obistiniti, zato nadu ne gubi!’ ‘Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli’, reče on.” (El-Hidžr, 55-56)

” … i ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.” (Jusuf, 87)

Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je neki čovjek upitao: “Allahov Poslaniče, koji su veliki grijesi?” On odgovori: ”Pripisivanje Allahu saučesnika i gubljenje nade u Allahovu milost.”1

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, milost je jedno od Allahovih, dželle šanuhu, svojstava, koja su potvrđena Kur'anom i Hadisom, i nju, kao i ostala svojstva, shvatamo na način kako priliči Svemogućem Allahu.

Drugo, tragovi Allahove, dželle šanuhu, milosti jasno se vide na stvorenjima, i Njegovo dobročinstvo koje čini i blagodati koje daje najbolje svjedoče o njenoj veličini i općem karakteru.

Treće, Allahova, dželle šanuhu, milost obuhvata sve što postoji, drugim riječima, u kosmosu ne postoji apsolutno ništa a da ne uživa milost Gospodara svjetova.

Svevišnji Allah, govoreći o melekima nosačima Arša, Allahovog prijestolja, i onima oko njih, kaže: “‘Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!”‘ (Gafir, 7)

Također je rekao: “… a milost Moja obuhvata sve; dat ću je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, i onima koji u dokaze Naše budu vjerovali…” (El-Earaf, 156)

Četvrto, Svevišnji je Allah otvorio vrata Svoje milosti onima koji su mnogo griješili da se pokaju: “Reci: ‘O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.”‘ (Ez-Zumer, 53)

Imam Muslim preko Ebu Hurejre, radijallahu anhu, zabilježio je sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ”Da vjernici znaju kakva je Allahova kazna, nikada se ne bi ponadali Džennetu, a da nevjernici znaju kolika je Allahova milost, nikada ne bi izgubili nadu u Džennet.”

Peto, očajavanje i gubljenje nade u Allahovu, dželle šanuhu, milost svojstvo je zabludjelih ljudi i nevjernika, jer oni ne znaju kolika je Allahova milost, i onaj ko zapadne u ovaj grijeh ima jednu od njihovih osobina, da Allah, dželle šanuhu, sačuva!

Iz knjige Enciklopedija zabrana u islamu
Autor: Selim ei-Hilali

Fusnote:

1. Hadis je dobar. Zabilježio ga je El-Bezzar (106 – Kešful-estar} s dobrim lancem prenosilaca, tvrde Es-Sujuti i El-lraki. Pojačava ga Ibn Mesudova, radijallahu anhu, izjava u tome smislu, a koju su s vjerodostojnim lancem prenosilaca zabilježili Et-Taberani, u djelu EI-Kebir (8783, 8784 i 8785) i Abdurrezzak (19701).