Boravak žene u kući je šerijatska obaveza a izlazak iz nje je olakšica koja se upražnajva shodno veličini potrebe.

Vjerska osnova po ovom pitanju je da žena boravi u kući jer Allah, dželle ša’nuhu, kaže: “I boravite u vašim kućama.” To je šerijatska obaveza žena i nije im dozvoljeno tek tako izlaziti iz kuće bez nužde ili potrebe, a odmah poslije toga nastavlja pa kaže: “I ljepotu svoju kao u davno pagansko doba ne pokazujte.

Tj., nemojte izlaziti iz kuća uljepšane i namirisane kao što je to bio običaj u džahilijjetu. Naredba da borave u svojim kućama je svojevrstan hidžab jer su zaštićene u svojim kućama i sobama od pogleda stranih muškaraca kao i mješanja sa njima. A kada dođu u situaciju da izađu pred muškarce obaveza im je da obuku odjeću koja će prekriti cijelo tijelo i dodatne ukrase.

Onaj ko bolje prostudira časni Kur’an vidjet će da se kuće na tri mjesta pripisuju ženama iako kuće u osnovi prip­adaju njihovim muževima ili njihovim skrbnicima.

Ovo pripisivanje je izvršeno zbog toga što žene najveći dio svoga vremena upravo provode u kući, a All­lah najbolje zna. To je pripisivanje stanovanja, boravka a ne istinskog posjedovanja jer Uzvišeni kaže: “I boravite u svojim kućama.” (El-Ahzab, 33), -“I pamtite Allahove ajete i mudrost, koja se kazuje u domovima vašim.” (El-Ahzab, 34)

Čuvanjem i pridržavanjem ove osnove ostvaruju se sljedeći šerijatski ciljevi:

1. Postupanje i raspodjela poslova shodno ljudskoj prirodi koju je odredio i propisao Gospodar svjetova, a to je da žena obavlja poslove u kući a čovjek poslove van kuće.

2. Postupanje po onom što je odredio Šerijat u pogled­u društvenog života muškarca i žene unutar islamskog društva. To je društvo odvojenosti a ne miješanja spolova.

3. Ženin boravak u kući je u skladu sa njenom životnom službom i zadaćom. Boraveći u kući ona obnaša funkcij­je: supruge, majke, čuvara suprugova stana, i odgaja buduće generacije. U hadisu koji prenosi Ibn Omer se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Žena je pastir u čovjekovoj kući i odgovorna je za svoje stado.” Hadis bilježe Buharija i Muslim.

4. Boraveći u kući žena izvršava obavezu namaza i druge obaveze. Njoj nije obaveza prisustvovati džematu i džumi za razliku od muškarca. Također je od mogućnosti koje se uslovljavaju ženi za obavljanje hadža prisustvo mahrema. Prenosi se od Ebu Vakida da je Poslanik, sallall­lahu alejhi ve sellem, rekao svojim ženama za vrijeme hadža: “Nakon ovoga na vama je obaveza da boravite u kućama.”Bilježi ga Ahmed i Ebu Davud.

Ibn Kesir u komentaru ove predaje kaže: “To znači boravite u svojim kućama i nemojte izlaziti.”

Šejh Ahmed Šakir u komentaru ove predaje u knjizi ‘Umdetu tefsir’, 3/11, kaže: “Ako se ovaka zabrana odnosi za odlazak na hadž, nakon što je neka žena obavila obavez­ni hadž, iako se zna da je hadž jedan od najvećih ibadet­a, šta onda reći za izlaske žena u našem vremenu koje se deklarišu kao muslimanke, koje putuju iz mjesta u mjesta otkrivene i razgolišene? Mnoge od njih tako putuju u zem­lje nevjernika same i bez mahrema kao da ih i nema. Gdje su ljudi? Gdje su muškarci?

Allah, Dželleša’nuhu, je sa žene skinuo obavezu džihada zbog toga Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, i halife poslije njega nikada nisu dali bajrak ženi na polju džihada. Žena nije u stanju da podnese teret i odgovornost rata. Naprotiv potpomaganje sa ženama i njihova brojnost na bojnom polju su dokaz slabosti jednog naroda.

Prenosi se od Ummi Seleme da je rekla: “O Allahov Poslaniče, ljudi ratuju a mi ne ratujemo, a nama pripada pola miraza?” Pa je Allah, Dželleša’nuhu, tim povodom obj­javio: “Nemojte željeti ono čime je Allah odlikovao jedne nad drugima.” Hadsi bilježe Ahmed, Hakim i drugi.

Šejh Ahmed Šakir u komentaru ovog hadisa, 3/157, kaže: “Ovaj hadis je dokaz protiv lažaca koji u našem vrem­enu žele da izvedu ženu iz kuće skidajući joj hidžab i zagovaraju vojnu mobilizaciju žene gdje žena dolazi u situac­iju da otkriva svoje ruke, noge, i od njih prave grješnice. Na taj način se poistovjećuju sa prokletnicima židovima koje je Allah prokleo do Sudnjeg dana.”

5. Realizacija onoga što joj je časni Šerijat dodjelio od posla u kući i očuvanja njenog ponosa i ugleda.

Ako bi žena izašla iz kuće onda bi sa čovjekom učestvovala u onome sa čime je on odlikovan. Na taj način bi se poremetili ciljevi Šerijata a žena bi postala konkurent čovjeku u njegovoj službi i tako bi blokirala njegovu zadaću brige o ženi koju mu je Allah, Dželleša’nuhu, dodijelio. Na taj način došlo bi do rušenja prava čovjeka. Naime čovjek bi bio obavezan da djeluje u dva svijeta ili na dva polja. Svijet traženja nafake i opskrbe, džihada i pribavljanja svega što je potrebno za život. Ovo je ono što se veže za vankućne djelatnosti. Drugi svijet bi bio svijet odmora i smiraja a to je unutar kuće. Ako bi žena napustila kuću onda bi nastao poremećaj u čovjekovom unutrašnjem svijetu te u kući ne bi mogao naći smiraj. Time bi došlo do problema između čovjeka i žene što bi na koncu rezultiralo uništenjem porod­ice i kuće. Otuda se prenosi poslovica: “Čovjek donosi a žena gradi”. I iza svega ovoga treba znati da miješanje žene sa muškarcima na nju ostavlja posljedice.

Islam je vjera u skladu sa prirodnim sklonostima čovjeka. Opšta korist se poklapa sa ljudskom prirodom i potpomaže je. Otuda nije ženi dozvoljeno da radi poslove koji nisu u skladu sa njenom prirodom i čudoređem. Jer je žena ustvari supruga koja nosi djecu zatim ih rađa i doji. Ona je kraljica kuće. Ona predstavlja naručje za djecu. Ona je odgajatelj generacija u njihovoj prvoj školi.

Pošto je jasno da žene trebaju boraviti u kućama treba znati da je Allah, Subhanehu ve Teala, kuće učinio svetim i sačuvao ih od svake sumnje i sumnjičenja. On je zbog toga zabranio otkrivanje avreta kuće. Zato je propisao traženje dozvole (isti’zan) za ulazak u kuću, kako ljudi ne bi vidjeli nešto što je avret te kuće.

Otuda Uzvišeni kaže: “O vjernici, u tuđe kuće ne ulazite dok dopuštenje ne dobijete i dok ukućane ne pozd­ravite; to vam je bolje, poučite se!” (En-Nur, 27)

Izraz u ajetu ‘teste’nisu’ znači ‘teste’zinu’, tj., dok ne zatražite dopuštenje za ulazak. I dok ne poselamite pa vam se onda odvrati selam i dopusti ulazak.

Prenešene su mnogobrojne predaje koje ukazuju da je dozvoljeno iskopati oko onom ko uđe ili pogleda u kuću nekoga bez njegove dozvole. Od edeba je da onaj ko traži dozvolu za ulazak ne staje ispred vrata nego desno ili lijevo od vrata. Zatim od edeba je da pokuca blago bez pretjerivanja i da nazove selam. Ima pravo tri puta da traži do-zvolu.

Sve ovo je propisano kako bi se zaštitili avreti i sram­ote muslimana. Pa šta nakon ovoga reći za onoga ko poziva da žene napuste kuće razgolišene i ukrašene, i da se miješaju sa muškarcima. Zato se o Allahovi robovi držite onoga što vam je naređeno.

Kada se proširi izlazak žena iz njihovih kuća bez nužde ili potrebe, a što je znak slabe brige o njima ili potp­puno gubljenje tog osjećaja, savjetujem onima koji su na ženidbu da se potrude oko svog izbora.

Neka se dobro pričuvaju onih koje često i bezrazložno napuštaju kuću. Onih koje će iskoristiti njegovo odsustvo i zaposlenost da korziraju i šetkaju se po putevima. A to se može primjetiti po prirodi njene porodice i njenih drugarica.

Iz knjige Čuvanje čednosti