Pogledajmo kako munafici iskrivljavaju Allahove ajete i predaje ashaba i tabiina koji su bili muslim

Nova naslovna forums ISLAM Pitanja i odgovori o islamu Pogledajmo kako munafici iskrivljavaju Allahove ajete i predaje ashaba i tabiina koji su bili muslim

Ova tema sadrži 81 odgovor, ima 16 glasova, zadnji odgovor od: Avatar Abdullah Hodžić prije 6 godine, 11 mjeseci. This post has been viewed 7510 times

Pregledavate 15 postova - 61 do 75 (od ukupno 82)
  • Autor
    Postovi
  • #12437
    Avatar
    Anonimno

    Allahov_robe da li su isti onaj koji poziva sa minbere (dakle donekle je upoznat sa serijatom) i oni to jest masa koju poziva i koja se odaziva tim izborima??

    Ja sam naucio da ne tekfirim mase ili grupe koji se odazivaju glasanju opcenito. Sta cemo sa onim koji sa minbere svjesno poziva u ono sto je u suprotnosti sa sherijatom bez da mu neko pred ocima drzi zenu ili djecu pod nozem??

    Da li mi sad moramo cekati ili moliti Shejha Nusreta da licno ode do Cerica i Zukorlica kako bi ih poducio i opomenuo pa ako oni nastave da ih mi tek tada mozemo ili smijemo protekfiriti?

    Citam izraze “uvijeti, uslovi, odklanjanje prepreka i subhe” a ne vidim primjere tih. Nekako ite izraze mogu osjetiti po pitanju glasaca koji su vecinom dzahili. Sto se tice tzv. muslimana politicara i pogotovo onih koji sa minbere pozivaju u to…ne mogu da spojim sa jednim od tih izraza.

    Bojim se ta rijeci: kufr, tekfir, mushrik, demokratija ne ostanu samo na papiru a kad ih treba primjeniti u praksu onda se drzimo neke mudrolije.

    Allah te pomogao.

    #12439
    Avatar
    Abdullah Hodžić
    Participant

    Ta lažna opravdanja su slijedeća:
    1. Strah od prijetnje ukidanja plate ili smjenjivanja sa određenog položaja ili ukidanje
    nekih dunjalučkih užitaka. Sve ovo nisu prepreke tekfira, niti opravdanja onome koji je
    zanevjerovao u Gospodara svih svjetova, niti su opravdanja njegovom pomaganju kafira u borbi
    protiv muslimana i pomaganju mušričkih zakona, već je sve to od šejtanskih uljepšavanja kojima
    oni svojim prijateljima samo zabludu povećavaju i sa kojima su se na kufru sprijateljili, zato
    strah od prijetnje na ovaj način nema ništa s prisilom.
    Uzvišeni, subhanehu ve te'ala, kaže:
    وَمِنَ النَّاسِ مَن يَقُولُ آمَنَّا بِاللَّهِ فَإِذَا أُوذِيَ فِي اللَّهِ جَعَلَ فِتْنَةَ النَّاسِ كَعَذَابِ اللَّهِ
    “Ima ljudi koji govore: ‘Vjerujemo u Allaha’ – a kad neki Allaha radi bude na muke stavljen, on misli
    da je ljudsko mučenje isto što i Allahova kazna” (El-Ankebut, 10)
    I, subhanehu ve te'ala, kaže:
    يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ لاَ تَتَّخِذُواْ الْيَهُودَ وَالنَّصَارَى أَوْلِيَاء بَعْضُهُمْ أَوْلِيَاء بَعْضٍ وَمَن يَتَوَلَّهُم مِّنكُمْ فَإِنَّهُ مِنْهُمْ إِنَّ اللّهَ
    فَتَرَى الَّذِينَ فِي قُلُوبِهِم مَّرَضٌ يُسَارِعُونَ فِيهِمْ يَقُولُونَ نَخْشَى أَن تُصِيبَنَا دَآئِرَةٌ فَعَسَى *لاَ يَهْدِي الْقَوْمَ الظَّالِمِينَ
    وَيَقُولُ الَّذِينَ آمَنُواْ أَهَؤُلاء *اللّهُ أَن يَأْتِيَ بِالْفَتْحِ أَوْ أَمْرٍ مِّنْ عِندِهِ فَيُصْبِحُواْ عَلَى مَا أَسَرُّواْ فِي أَنْفُسِهِمْ نَادِمِينَ
    يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ مَن يَرْتَدَّ *الَّذِينَ أَقْسَمُواْ بِاللّهِ جَهْدَ أَيْمَانِهِمْ إِنَّهُمْ لَمَعَكُمْ حَبِطَتْ أَعْمَالُهُمْ فَأَصْبَحُواْ خَاسِرِينَ
    مِنكُمْ عَن دِينِهِ فَسَوْفَ يَأْتِي اللّهُ بِقَوْمٍ يُحِبُّهُمْ وَيُحِبُّونَهُ أَذِلَّةٍ عَلَى الْمُؤْمِنِينَ أَعِزَّةٍ عَلىَ الْكَافِرِينَ يُجَاهِدُونَ فِي سَبِيلِ
    اللّهِ وَلاَ يَخَافُونَ لَوْمَةَ لآئِمٍ ذَلِكَ فَضلُْ اللّهِ يُؤْتِيهِ مَن يَشَاء وَاللّهُ وَاسِعٌ عَلِيمٌ
    “O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike Jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je i onaj
    među vama koji ih za zaštitinike prihvati; Allah uistinu neće ukazati na pravi put ljudima koji sami
    sebi nepravdu čine. Zato ti vidiš one čija su srca bolesna kako se žure da s njima prijateljstvo
    sklope, govoreći: “Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi.” A Allah će sigurno pobjedu ili nešto
    drugo od sebe dati, pa će se oni zbog onoga što su u dušama svojim krili kajati. A oni koji vjeruju
    reći će: “Zar su to oni koji su se zaklinjali Allahom, svojom najtežom zakletvom, da su zaista s
    vama?” Djela njihova biće poništena, i oni će nastradati. O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje
    otpadne, pa, Allah će sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema
    vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite, oni će se na Allahovu putu boriti i neće se
    ničijeg prijekora bojati.” (El-Maida, 51.-54.)
    U ovim ajetima je jasan dokaz za otpadništvo onih koje je strah od kafira naveo na
    pomaganje njih protiv vjernika, i jasan dokaz da su im sva djela poništena, što ne biva osim
    nevjerstvom. Uzvišeni Allah nije opravdao one koji su upali u kufr (pomaganjem mušrika ili
    kafirskih zakona) zbog samog straha, niti je strah na ovaj način učinio preprekom tekfira, niti
    ovo ima išta sa prisilom, kao što to mnoge neznalice smatraju.
    Kaže šejh Hamed bin ‘Atik govoreći o slučajevima ljudi kada se prividno slože sa
    nevjernicima i tu spominje da se sa njima (kafirima) složi lažno na nevjerstvu (da učini djelo
    kufra ili da izgovori riječi kufra), a da u sebi krije svoje neslaganje s njima, i to u slučaju da
    nemaju nikakve vlasti nad njim, međutim, da tako postupi navela ga je bojazan za vlašću,
    imetkom, pohlepa za dunjalukom, strah od siromaštva i gubitak imovine. Takav je u ovom
    slučaju – murtedd, otpadnik od islama i ništa mu ne koristi njegova tajna mržnja prema njima.
    Kaže Uzvišeni o takvima:
    ذَلِكَ بِأَنَّهُمُ اسْتَحَبُّواْ الْحَيَاةَ الْدُّنْيَا عَلَى الآخِرَةِ وَأَنَّ اللّهَ لاَ يَهْدِي الْقَوْمَ الْكَافِرِينَ
    “Zato što više vole život na ovom nego na onom svijetu, a Allah uistinu neće uputiti na pravi put
    narod nevjernički.” (En-Nahl, 107.)
    Uzvišeni Allah nas obavještava da ih na nevjerstvo nije navelo neznanje, niti mržnja
    prema istini, niti ljubav prema laži, već ih je navela ljubav prema dunjaluku i davanje prednosti
    dunjaluku nad vjerom.
    Zatim šejh Hamed kaže:
    “Na ovo ukazuje govor šejhul-islama Muhmmeda bin Abdul-Vehhaba, rahimehullah. A
    što se tiče onoga što veliki broj ljudi smatra opravdanjem, to je ustvari šejtansko uljepšavanje i
    zabluda. Zato, kada ih šejtanovi štićenici zastrašuju i ulivaju im strah koji nema osnove, smatraju
    da im je dozvoljeno ispoljiti slaganje s mušricima i pokoriti im se…”
    A zatim spominje govor šejhul-islama Ibn-Tejmijje, rahimehullah, kada govori o svojstvu
    prisile na izgovaranje riječi kufra, gdje kaže da ona ne može biti ostvarena osim udaranjem,
    zlostavljanjem ili ubistvom, a ne samo govorom ili prijetnjom rastavljanja od porodice, žene,
    imetka itd.
    Prenosi Es-Sujuti u predgovoru djela “Tarihul-hulefa’” od Kadi Ijada, da kaže:
    “Upitan je Ebu-Muhammed el-Kajravani el-Kejzani, učenjak malikijske pravne škole, o
    čovjeku kojeg Ubejdijje (Benu ‘Ubejd), tj. vladari Misra, prisile da se odazove njihovoj da'vi ili
    da bude ubijen? Odgovorio je: ‘Neka izabere ubistvo. Na početku njihovog dolaska nije bila
    poznata suština njihove da've. Ali kasnije, kada je postala poznata, bjekstvo postaje obaveza,
    tako da niko ne može imati opravdanje strahom za svoj boravak među njima, jer boravak u
    mjestima u kojima se od ljudi traži da ostave rad po šerijatskim propisima nije dozvoljen. A oni
    pravnici koji su ostali među njima, ispoljavajući svoje neslaganje s njima, su to uradili da ne bi
    granice muslimana ostale nesačuvane, pa da muslimani zbog toga budu iskušani u vjeri’.”
    Na ovo upućuju riječi Uzvišenog Allaha:
    إِنَّ الَّذِينَ تَوَفَّاهُمُ الْمَلآئِكَةُ ظَالِمِي أَنفُْسِهِمْ قَالُواْ فِيمَ كُنتُمْ قَالُواْ كُنَّا مُسْتَضْعَفِينَ فِي الأَرْضِ قَالْوَاْ أَلَمْ تَكُنْ أَرْضُ اللّهِ
    وَاسِعَةً فَتُهَاجِرُواْ فِيهَا فَأُوْلَئِكَ مَأْوَاهُمْ جَهَنَّمُ وَسَاءتْ مَصِيرًا
    “Kad budu uzimali duše onima koji su se prema sebi ogriješili, meleki će upitati. ‘Šta je bilo s
    vama?’- ‘Bili smo potlačeni na Zemlji’ – odgovoriće. ‘Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se
    niste mogli nekud iseliti?’ – reći će meleki, i zato će njihovo prebivalište biti Džehennem, a užasno
    je on boravište.” (En-Nisa’, 97)
    Ovaj ajet je objavljen o pojedincima koji su primili islam, ali su bili nemarni prema hidžri
    ostavši sa ostalim murteddima u Mekki, ne želeći ostaviti svoje žene, imetke i rodni kraj. Kada je
    nastupila bitka na Bedru mušrici su ih izveli u borbu da se bore u njihovim redovima, pa kada bi
    ashabi gađali strijelama pogodili bi nekog od njih, pa su govorili: “Pogodili smo našu braću”.
    Zbog toga su objavljeni ovi ajeti sure En-Nisa’.
    Allah, subhanehu ve te'ala, ih nije opravdao time što su bili slabi i potlačeni, niti ih je
    opravdao tim što su bili prisiljeni da izađu sa mušricima u borbu, zato što su bili nemarni prema
    hidžri i izlasku iz Mekke onda kada su bili u mogućnosti. Opravdati se mogu samo oni koji su
    istinski bili potlačeni i nisu imali mogućnosti da učine hidžru zbog zarobljeništva, istinske
    slabosti ili zbog nepoznavanja puta, poput žena, djece i slično.
    Sve ovo upućuje da onaj ko povećava broj (vojske, op. prev.) kafira i mušrika, i ispoljava
    saglasnost sa njima i pomaganje njih protiv muslimana – neće biti opravdan strahom za svoj
    imetak, dom ili neke druge dunjalučke užitke, na koje se poziva.
    Kakvo je tek onda stanje sa onim koji lično ispolji pomaganje širka i brani i štiti
    nevjerničke zakone, svojevoljno pomažući njih i kafire protiv Allahovih iskrenih robova
    (el-muvehhidin), a zatim pokušava da se opravda ovakvim ili sličnim opravdanjima? Nema
    sumnje da je njihovo stanje gore.
    2. Opravdavanje otpadnika i njihovih pomagača slabošću i potlačenošću, te izgovorom
    da nemaju drugog izbora kada su u pitanju vlasti.
    I ako bi ova potlačenost, po pitanju njih, uistinu postojala, zar to znači da je dozvoljeno
    pomagati širk, kufr i njihove sljedbenike protiv muslimana, i pored toga što ih niko ne prisiljava
    na to, niti da prihvate njihova radna mjesta u kojima ima širka i kufra?
    Naprotiv, ti isti se bore za ta radna mjesta, žude za njima i spremni su glavu dati da bi ih
    se dočepali. Traže ih preko poznanstava, posrednika i sl….
    A još čudnije od toga je ono što sam čuo od jednog od onih kojima je Allah, subhanehu
    ve te'ala, stavio zastor na njihove oči i oslijepio ih pred svjetlom Objave, koji pokušavaju da
    opravdaju vlasti koje su odbacile suđenje po Allahovom zakonu i zamjenili ga suđenjem po
    kafirskim zakonima, sudeći i braneći se njima – da su potlačeni od Amerike i da ne mogu da
    sude po šerijatu zbog toga!!! Onda sam ih upitao ko ih prisiljava da ostanu na vlasti i da se drže
    za svoj prijesto kutnjacima i prstima ruku i nogu. Kako, kad se većina njih tih prijestolja
    domogla tenkovima i svim raznim sredstvima za ubijanje i raznim spletkama? Ima ih koji su
    svojeg oca ubili da bi na vlast došli, ima i onih koji su ga protjerali, a ima ih koji su cijela sela i
    gradove zbrisali sa lica zemlje radi vlasti, a zatim nam dođu ovi slijepci i kažu: “Oni su potlačeni
    od Amerike.”
    Neka stvari nazovu njihovim istinskim imenima i neka kažu: “Oni su njihovi poltroni,
    braća i miljenici!”
    U svakom slučaju, potlačenoj i slaboj osobi nije dozvoljeno počiniti djelo kufra ili
    izgovoriti riječi kufra. Potlačenoj osobi se pruža olakšica samo u odnosu prema nevjernicima
    (el-mudarah) i prikrivanju (et-tukijjeh), tj. da ostavi zabranjivanje zla rukom i jezikom, s time što
    ih mora mrziti i srcem negirati njihove zablude.
    Također se dozvoljava nepokazivanje neprijateljstva prema njima uz ostajanje osnove
    neprijateljstva u srcu, bez slijeđenja njih u njihovom nevjerstvu ili zadovoljstva nevjerstvom, kao
    što stoji u hadisu: “… Osim ko je zadovoljan i ko ih slijedi.”
    Uzvišeni Allah nije prihvatio opravdanje potlačenošću od onih koji slijede kafire u kufru
    i širku, kao što to jasno stoji u kur'anskim ajetima. Uzvišeni Allah kaže:
    وَإِذْ يَتَحَاجُّونَ فِي النَّارِ فَيَقُولُ الضُّعَفَاء لِلَّذِينَ اسْتَكْبَرُو ا إِنَّا كُنَّا لَكُمْ تَبَعًا فَهَلْ أَنتُم مُّغْنُونَ عَنَّا نَصِيبًا مِّنَ النَّارِ
    قَالَ الَّذِينَ اسْتَكْبَرُوا إِنَّا كُلٌّ فِيهَا إِنَّ اللَّهَ قَدْ حَكَمَ بَيْنَ الْعِبَادِ*
    “I kada se u vatri budu prepirali, a oni koji su bili potlačeni reknu glavešinama svojim: “Mi smo se
    za vama povodili, možete li nas makar malo vatre osloboditi?”, onda će glavešine reći: “Evo nas,
    svi smo u njoj, jer Allah je presudio robovima Svojim.” (Gafir, 47.-48.)
    I, subhanehu ve te'ala, kaže:
    وَقَالَ الَّذِينَ كَفَرُوا لَن نُّؤْمِنَ بِهَذَا الْقُرْآنِ وَلَا بِالَّذِي بَيْنَ يَدَيْهِ وَلَوْ تَرَى إِذِ الظَّالِمُونَ مَوْقُوفُونَ عِ ندَ رَبِّهِمْ يَرْجِعُ
    قَالَ الَّذِينَ اسْتَكْبَرُوا *بَعْضُهُمْ إِلَى بَعْضٍ الْقَوْلَ يَقُولُ الَّذِينَ اسْتُضْعِفُوا لِلَّذِينَ اسْتَكْبَرُوا لَوْلَا أَنتُمْ لَ كُنَّا مُؤْمِنِينَ
    وَقَالَ الَّذِينَ اسْتُضْعِفُوا لِلَّذِينَ *لِلَّذِينَ اسْتُضْعِفُوا أَنَحْنُ صَدَدْنَاكُمْ عَنِ الْهُدَى بَعْدَ إِذْ جَاءكُم بَلْ كُنتُم مُّجْرِمِينَ
    اسْتَكْبَرُوا بَلْ مَكْرُ اللَّيْلِ وَالنَّهَارِ إِذْ تَأْمُرُونَنَا أَن نَّكْفُرَ بِاللَّهِ وَنَجْعَلَ لَهُ أَندَادًا وَأَسَرُّوا النَّدَامَةَ لَمَّا رَأَوُا الْعَذَابَ
    وَجَعَلْنَا الْأَغْلَالَ فِي أَعْنَاقِ الَّذِينَ كَفَرُوا هَلْ يُجْزَوْنَ إِلَّا مَا كَانُوا يَعْمَلُونَ
    “A oni koji ne vjeruju govore: “Mi nećemo vjerovati u ovaj Kur’an niti u Knjige prije njega!” A kad bi
    samo vidio kad oni koji su učinili zulum pred Gospodarom svojim budu sabrani i kad stanu među
    sobom razgovarati: “Da vas nije bilo, sigurno bismo bili vjernici!”, reći će oni koji su tlačeni bili
    onima koji su bili oholi. “A zar smo vas mi od upute odvratili nakon što vam je ona došla? Ne, sami
    ste vi zločinci bili”, reći će oni koji su bili oholi onima koji su bili tlačeni. “Nije bilo tako!”, odgovorit
    će oni koji su boli tlačeni onima koji su bili oholi, “nego ste i danju i noću spletkarili kad ste od nas
    tražili da u Allaha ne vjerujemo i da Mu druge jednakim smatramo.” I svi će prikriti tugu kad vide da
    će kažnjeni biti, a mi ćemo na vratove nevjernika sindžire staviti; zar će biti kažnjeni drukčije nego
    prema onome kako su radili?” (Saba’, 31.-33.)
    Ramisli o njihovoj raspravi, onda kada za to bude bilo kasno i tome kako će kriti svoju
    tugu i kajanje kada ugledaju bolnu patnju, i kada kažu svojim velikanima koji su ih u propast
    odveli:
    بَلْ مَكْرُ اللَّيْلِ وَالنَّهَارِ إِذْ تَأْمُرُونَنَا أَن نَّكْفُرَ بِاللَّهِ وَنَجْعَلَ لَهُ أَندَادًا
    “… nego ste i danju i noću spletkarili, kad ste od nas tražili da u Allaha kufr i širk učinimo.” (Saba’,
    33.)
    Dakle, slabost i potlačenost nisu opravdanje kada su u pitanju ovakve stvari, ali mogu biti
    opravdanje kod činjenja nekih grijeha, ili kod ostavljanja nekih obaveza, poput ostavljanja hidžre
    ili nepomaganja muslimana i sl., od stvari koje čovjek nije u stanju učiniti u situaciji potlačenosti
    i slabosti, bez njegovog svojevoljnog činjenja jasnog kufra, jer potlačenost nije isto što i prisila,
    kao što smo to spomenuli u poglavlju o prisili, koja je prepreka tekfira, kao da čovjek počini
    djelo kufra pod prisilom, a da mu srce ostane čvrsto na imanu.
    Zato Uzvišeni Allah opisuje potlačene vjernike time da oni žude za džihadom i iskreno
    Allaha Milostivog mole da ih izbavi iz kafirskih mjesta, da nisu zadovoljni svojom potlačenošću,
    niti je smatraju opravdanjem za prodavanje vjere u zamjenu za ovaj svijet, kao što je to slučaj sa
    onima danas koji su upali u fitnu, pokušavajući opravdati se.
    Allah, subhanehu ve te'ala, kaže:
    وَالْمُسْتَضْعَفِينَ مِنَ الرِّجَالِ وَالنِّسَاء وَالْوِلْدَانِ الَّذِينَ يَقُولُونَ رَبَّنَا أَ خْرِجْنَا مِنْ هَذِهِ الْقَرْيَةِ الظَّالِمِ أَهْلُهَا وَاجْعَل لَّنَا
    مِن لَّدُنكَ وَلِيا وَاجْعَل لَّنَا مِن لَّدُنكَ نَصِيرًا
    “…Za potlačene od muškaraca i žena i djece, koji uzvikuju: “Gospodaru naš, izbavi nas iz ovoga
    grada, čiji su stanovnici nasilnici i Ti nam odredi zaštitnika i Ti nam podaj onoga ko će nam
    pomoći!” (En-Nisa’, 75.)
    3. Također nije od prepreka tekfira, niti od opravdanja to što murteddi, kafiri i njihovi
    pomagači sebe smatraju vjernicima, ili što smatraju da su na istini time što čine djela kufra.
    Allah, subhanehu ve te'ala, je opisao da mnogi kafiri tako postupaju, ali u tome nije
    učinio prepreku za njihovo proglašavanje nevjernicima.
    Uzvišeni Allah kaže:
    الَّذِينَ ضَلَّ سَعْيُهُمْ فِي الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَهُمْ يَحْسَبُونَ أَنَّهُمْ يُحْسِنُونَ صُنْعًا *قُلْ هَلْ نُنَبِّئُكُمْ بِالْأَخْسَرِينَ أَعْمَالًا
    “Reci: “Hoćete li da vam kažemo čija djela neće nikako priznata biti, čiji će trud u životu na ovom
    svijetu uzaludan biti, a koji misle da je dobro ono što rade?” (El-Kehf, 103-104.)
    اتَّخَذُوا الشَّيَاطِينَ أَوْلِيَاء مِن دُونِ اللّهِ وَيَحْسَبُونَ أَنَّهُم مُّهْتَدُونَ
    “… Jer oni, mjesto Allaha, šejtane za zaštitnike uzimaju i misle da su upućeni.” (El-A'raf, 30.)
    I ovakvo je stanje većine kafira u svakom vremenu. Čak je i faraon, tagut Misra, govorio:
    مَا أَرَى وَمَا أَهْدِيكُمْ إِلَّا سَبِيلَ الرَّشَادِ
    “Savjetujem vam samo ono što mislim, a na pravi put ću vas samo ja izvesti.” (Gafir, 29.)
    Kaže Allah, subhanehu ve te'ala, o drugima:
    وَإِذَا قِيلَ لَهُمْ لاَ فْ تسُِدُواْ فِي الأَرْضِ قَالُواْ إِنَّمَا نَحْنُ مُصْلِحُونَ
    “A kada im se kaže: ‘Ne remetite red na zemlji’, kažu: ‘Mi samo red uspostavljamo.'” (El-Bekara, 11.)
    Čak i Jevreji i kršćani smatraju da su na pravom putu, da su istinski vjernici i da će biti
    stanovnici dženneta, kao što Uzvišeni kaže:
    وَقَالَتِ الْيَهُودُ وَالنَّصَارَى نَحْنُ أَبْنَاء اللّهِ وَأَحِبَّاؤُهُ
    “I Jevreji i kršćani kažu: ‘Mi smo djeca Božija i miljenici Njegovi.'” (El-Maida, 18.)
    وَقَالُواْ لَن يَدْخُلَ الْجَنَّةَ إِلاَّ مَن كَانَ هُوداً أَوْ نَصَارَى
    “I govore: “Neće u Džennet ući osim ko bude Jevrej ili kršćanin…” (El-Bekara, 111.)
    I takvo je stanje i ostalih kafira, a poznato je da im to kod Allaha ništa ne koristi, niti
    sprječava njihovo proglašavanje nevjernicima na ovom svijetu. Smatranje da je proglašavanje
    osobe nevjernikom vezano za njeno ubjeđenje je mezheb ekstremnih murdžija koji smatraju da
    je iman samo ubjeđenje srca, te na osnovu toga kod njih djelo kufra ne može biti, osim sa
    ubjeđenjem.
    Pored ovoga, ubjeđenje je skrivena stvar u srcu, nije vanjski opis, niti se može precizirati
    sve dok je takvo. Upravo zbog ove činjenice Zakonodavac ga nije učinio preprekom tekfira u
    ovodunjalučkim propisima, a mi smo spomenuli da je terminološko značenje prepreke:
    “…vidljivo, precizirano svojstvo koje sprječava donošenje određenog propisa.”
    Tako da ako neko svojstvo bude skriveno – ne može se smatrati preprekom tekfira, niti
    ima mjesta u oblasti ovosvjetskih propisa (ahkamud-dunja).
    4. Također, od prepreka proglašavanja nevjernikom osobe koja je počinila neki od
    uzroka nevjerstva nije to što obavlja namaz ili izgovara šehadet i sl.
    To ne sprječava da se proglasi nevjernikom, jer uzrok njegovog nevjerstva nije odbijanje
    obavljanja nekog od spomenutih islamskih propisa, već činjenje drugih djela koja izvode iz
    islama, tj. uzroka tekfira. Uzvišeni Allah u Svojoj Knjizi spominje da su mušrici, također, imali
    dobrih djela, ili nekih ogranaka vjere, koji od njih nisu otklonili širk. Kaže, subhanehu ve te'ala:
    وَمَا يُؤْمِنُ أَكْثَرُهُمْ بِاللّهِ إِلاَّ وَهُم مُّشْرِكُونَ
    “A većina ovih ne vjeruje u Allaha, osim kao mušrici.” (Jusuf, 106.)
    A na drugom mjestu spominje, subhanehu ve te'ala, da je širk rušitelj svih tih dobrih djela
    koja su počinili. Kaže Uzvišeni:
    وَلَوْ أَشْرَكُواْ لَحَبِطَ عَنْهُم مَّا كَانُواْ يَعْمَلُونَ
    “A da su oni širk učinili, sigurno bi im propalo ono što su uradili.” (El-En'am, 88.)
    Poznato je da insan ulazi u islam izgovaranjem i potvrdom šehadeta, a nakon toga se
    njegov islam i sačuvanost imetka i života (el-‘ismet) nastavljaju pridržavanjem skupine
    ogranaka, koji su uslov ostvarenja osnove imana, dok bi sve to bilo uništeno kada bi učinio samo
    jedan od uzroka kufra. Od jasnih dokaza, koji ukazuju da ovo nije od prihvatljivih opravdanja
    kod Allaha, niti je od prepreka tekfira su ajeti:
    لاَ تَعْتَذِرُواْ قَدْ كَفَرْتُم *وَلَئِن سَأَلْتَهُمْ لَيَقُولُنَّ إِنَّمَا كُنَّا نَخُوضُ وَنَلْعَبُ قُلْ أَبِاللّهِ وَآيَاتِهِ وَرَسُولِهِ كُنتُمْ تَسْتَهْزِ ؤُونَ
    بَعْدَ إِيمَانِكُمْ إِن نَّعْفُ عَن طَآئِفَةٍ مِّنكُمْ نُعَذِّبْ طَآئِفَةً بِأَنَّهُمْ كَانُواْ مُجْرِمِينَ
    “A kada ih upitaš reći će: “Samo smo razgovarali i zabavljali se.” Reci: “Zar ste se Allahu i ajetima
    Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne pravdajte se, nevjernici ste nakon što ste bili vjernici. Ako
    nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su krivci.” (Et-Tevba, 65.-66.)
    Ovi ajeti su objavljeni u vezi ljudi koji su klanjali i izgovarali šehadet i koji su čak izašli
    sa Allahovim Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da se bore na Allahovom putu u jednoj od
    najpoznatijih i najvažnijih bitaka. Međutim, kada su izgovorili to što su izgovorili od uzroka
    nevjerstva, a to je ismijavanje s Allahovim Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i njegovim
    ashabima koji su bili hafizi, Allah, subhanehu ve te'ala, ih je proglasio nevjernicima zbog tog
    djela i njihovo proglašavanje nevjernicima nije spriječilo to što su izgovarali šehadet, to što su
    klanjali ili to što su izašli sa Allahovim Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u džihad, niti
    neki drugi ogranak imana, kojeg su imali pri sebi.
    Na osnovu ovoga, ako bi murtedd koji je zanevjerovao svojim pomaganjem širka i
    mušrika – izgovorio šehadet u momentu borbe muslimana protiv njega, to ne bi učinilo njegovu
    krv zabranjenom (ne bi mu sačuvalo život, op. prev.) za muslimane, niti bi ga to sačuvalo od
    ubistva, iz razloga što njegovo nevjerstvo nije zbog odbijanja izgovaranja i potvrde šehadeta, pa
    da se vodi borba protiv njega dok ga ne izgovori i potvrdi, i da njegov propis bude poput propisa
    onog kojega je ubio Usama ibn Zejd, radijallahu ‘anhu, nakon što je izgovorio šehadet.
    Naprotiv, ovaj izgovara šehadet danonoćno, možda čak i klanja, i nije to razlog njegovog
    kufra, zbog kojeg se vodi borba protiv njega, već je razlog njegovog nevjerstva zbog kojeg se
    bori protiv njega – pomaganje kafira i njihovih zakona protiv muvehhida i neće biti musliman
    sve dok ne ostavi ovaj razlog zbog kojeg je proglašen nevjernikom i odrekne ga se i dok se ne
    pokaje. Na taj način će se vratiti islamu, jer ovo su “vrata” na koja je izašao, i samo se kroz njih
    može vratiti, pod uslovom da se pridržava i potvrđuje ostala.
    Ovo pravilo je jasno i vidljivo u siri ashaba, radijallahu ‘anhum, kada se radilo o
    otpadnicima koji su izašli iz vjere nakon smrti Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem,
    kojih je bilo nekoliko vrsta.
    Bilo je onih koji su otpali od vjere u potpunosti, odnosno u svim ograncima islama, a bilo
    je i onih koji su otpali od nekih ogranaka, pa su rekli: “Klanjaćemo, ali nećemo davati zekat”, i
    skupina koja je otpala od principa jednoće vjerovjesništva (ihlasun-nubuvvet) u islamu, pa su
    pored Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, vjerovali i u lažne poslanike, poput Musejleme
    Lažova i Tulejhe El-Esdija i drugih, pa je Ebu-Bekr, radijallahu ‘anhu, poveo džihad protiv njih i
    nad njima sproveo i pokazao ispravnu islamsku praksu, koja je važan dio njegove biografije, pa
    se borio protiv svakog onog koji je izgovarao šehadet i obavljao namaz a postao je murtedd zbog
    odbijanja plaćanja zekata, sve dok nije dao zekat. I borio se protiv svakog onog čije je
    otpadništvo bilo zbog njegovog vjerovanja u Musejlemu, sve dok ga se ne odrekne i posvjedoči
    da je Musejlema nevjernik, itd. Na početku se Omer, radijallahu ‘anhu, bio začudio postupku
    Ebu-Bekra, radijallahu ‘anhu, pa ga je upitao: “Zar ćeš se boriti protiv njih, a Allahov Poslanik,
    sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: “Naređeno mi je da se borim protiv ljudi, sve dok ne
    posvjedoče da nema istinskog božanstva osim Allaha i da je Muhammed Njegov Poslanik” –
    hadis, pa mu je Ebu-Bekr odgovorio: “Tako mi Allaha, ratovaću protiv svakog ko napravi
    razliku između namaza i zekata…”.
    Ovo je jasan dokaz da je među onima, protiv kojih se Ebu-Bekr, radijallahu ‘anhu, borio,
    bilo ljudi koji su obavljali namaz i izgovarali šehadet, međutim, bili su izašli iz islama i postali
    otpadnici zbog nekog drugog razloga (ili u nekom ogranku islama mimo ovog).
    5. Također, od prepreka tekfira niti od opravdanja nije ako neko učini jasan kufr u kojeg
    nema sumnje zbog toga što je zaveden od strane monaha i sveštenika, ili vođa i vladara.
    Spomenuli smo i razjasnili da je neznanje opravdanje kada se radi o pitanjima koja su
    zapletena i nejasna i koja zahtjevaju pojašnjenje. Kod takvih pitanja je obavezno podučiti osobu i
    pojasniti joj prije nego se proglasi nevjernikom, što se ne uslovljava kod djela nevjerstva koja su
    jasna poput Sunca usred bijela dana, poput djela koja ruše osnovu tevhida ili djela jasnog
    nevjerstva i širka koja u potpunosti brišu vjeru kod čovjeka, djela za koja čak i djeca muslimana
    znaju da su djela nevjerstva, pa čak i Židovi i kršćani znaju da neke stvari izvode iz vjere
    Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem.
    Spomenućemo hadis Adijja ibn Hatima, radijallahu ‘anhu, koji govori o tome da Židovi i
    kršćani nemaju opravdanje za to što su odvedeni u zabludu od strane njihovih monaha i
    sveštenika kada je u pitanju pokornost u propisivanju zakona mimo Allaha, što je ‘ibadet upućen
    nekom drugom mimo Allaha, subhanehu ve te'ala, i pored toga što nisu znali da je pokoravanje
    njima u zakonima koje su sami propisali ‘ibadet, kao što to kaže Adijj ibn Hatim, radijallahu
    ‘anhu. Nevjerstvo većine Židova i kršćana je u stvari – nevjerstvo slijepog slijeđenja. Kaže
    Uzvišeni Allah:
    اتَّخَذُواْ أَحْبَارَهُمْ وَرُهْبَانَهُمْ أَرْبَابًا مِّن دُونِ اللّهِ
    “Oni su pored Allaha svećenike svoje i monahe svoje za bogove (erbab) uzeli.” (Et-Tevba, 31.)
    A isto tako i nevjerstvo većine nevjernika. Allah, subhanehu ve te'ala, kaže:
    وَإِذَا قِيلَ لَهُمْ تَعَالَوْاْ إِلَى مَا أَنزَلَ اللّهُ وَإِلَى الرَّسُولِ قَالُواْ حَسْبُنَا مَا وَجَدْنَا عَلَيْهِ آبَاءنَا
    “A kada im se kaže: “Pristupite onome što Allah objavljuje, i Poslaniku!”, oni odgovaraju: “Dovoljno
    nam je ono na čemu smo očeve naše zatekli.” (El-Maide, 104.)
    Bilježi imam Buharija, rahimehullah, u svome Sahihu: Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi
    ve sellem, o kaburskom azabu kaže: “… A kafir ili munafik će reći: ‘Ne znam, čuo sam kako ljudi
    nešto govore, pa sam i ja govorio’ pa će mu biti rečeno: ‘Niti si znao, niti si po tome radio.’ A
    zatim će biti udaren gvozdenim čekićem u potiljak.”
    Uzvišeni Allah pojašnjava da će se potlačeni i oni koji su slijepo slijedili na Sudnjem
    danu odreći svojih glavešina i onih koji su ih u zabludu odveli, i da to neće biti opravdanje kojim
    će se moći opravdati i spasiti kazne, niti je to prepreka od prepreka tekfira.
    Kaže Uzvišeni Allah:
    وَبَرَزُواْ لِلّهِ جَمِيعًا فَقَالَ الضُّعَفَاء لِلَّذِينَ اسْتَكْبَرُواْ إِنَّا كُنَّا لَكُمْ تَبَعًا فَهَلْ أَنتُم مُّغْنُو نَ عَنَّا مِنْ عَذَابِ اللّهِ مِن شَيْءٍ
    قَالُواْ لَوْ هَدَانَا اللّهُ لَهَدَيْنَاكُمْ سَوَاء عَلَيْنَآ أَجَزِعْنَا أَمْ صَبَرْنَا مَا لَنَا مِن مَّحِيصٍ
    “I izići će svi pred Allaha, pa će oni koji su bili tlačeni reći glavešinama svojim: “Mi smo bili vaše
    pristalice, možete li nam imalo Allahovu kaznu olakšati?”- “Da je nas Allah uputio”, odgovoriće oni,
    “i mi bismo bili vas uputili. Žalili se mi ili trpjeli, svejedno nam je, spasa nama više neće biti.”
    (Ibrahim, 21.)
    I kaže Gospodar Silni:
    يَوْمَ تُقَلَّبُ وُجُوهُهُمْ فِي *خَالِدِينَ فِيهَا أَبَدًا لَّا يَجِدُونَ وَلِيا وَلَا نَصِيرًا *إِنَّ اللَّهَ لَعَنَ الْكَافِرِينَ وَأَعَدَّ لَهُمْ سَعِيرًا
    رَبَّنَا *وَقَالُوا رَبَّنَا إِنَّا أَطَعْنَا سَادَتَنَا وَكُبَرَاءنَا فَأَضَلُّونَا السَّبِيلَا *النَّارِ يَقُولُونَ يَا لَيْتَنَا أَطَعْنَا اللَّهَ وَأَطَعْنَا الرَّسُولَا
    آتِهِمْ ضِعْفَيْنِ مِنَ الْعَذَابِ وَالْعَنْهُمْ لَعْنًا كَبِيرًا
    “Allah je nevjernike prokleo i za njih oganj razbuktali pripremio, u njemu će vječno i zauvjek
    boraviti, ni zaštitnika ni pomagača neće naći. Na Dan kada se njihova lica u vatri budu prevrtala
    govoriće: “Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali!” I govoriće:
    “Gospodaru naš, mi smo prvake naše i starješine naše slušali, pa su nas oni s pravog puta odveli,
    Gospodaru naš, podaj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletstvom velikim!” (El-Ahzab, 64-68.)
    Ibnul-Kajjim, rahimehullah, u svojoj knjizi “Tarikul-hidžretejn” u govoru o stepenima
    obveznika (mukellefa), spominje sedamnaestu grupu, a to su oni koji slijepo slijede druge: kafiri
    neznalice, njihovi sljedbenici i magarci koji ih prate i koji su uz njih, koji govore: “Mi smo očeve
    naše na ovome zatekli i mi se za njima povodimo…”
    A zatim nastavlja:
    “Ummet se složio da su ova grupa kafiri iako su džahili, slijepi sljedbenici (mukallidun)
    svojih glavešina i vođa, osim jednog mišljenja, koje se prenosi od nekih novotara, koji im nisu
    presudili ulaskom u vatru, već im daju stepen onih do kojih nije došla da'va. Ovo mišljenje nije
    pravac nikog od imama muslimana, niti ashaba, niti tabi'ina, niti onih koji su došli posle njih, već
    se pročulo od nekih mutekellimuna (apologeta), tj. sljedbenika novotarije “kelama”. Prenešeno je
    ispravnim putem da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “U Džennet neće ući,
    osim musliman.” A ovaj mukallid nije musliman. On je razuman i šerijatski obavezan, a
    svaka razumna i šerijatski obavezna osoba ili je musliman ili je kafir…” – sve do riječi:
    “… A Islam je tevhidullah (ispovijedanje Allahove jednoće, srcem, govorom i djelom,
    op. prev.), i iskreno obožavanje samo Jedinog Allaha, ne pripisujući Mu druga, i vjerovanje u
    Allaha i Njegovog Poslanika i slijeđenje njega u onome sa čim je došao. Zato svaki rob koji ne
    dođe sa ovim nije musliman. Pa ako nije kafir prkosnik (tj. onaj koji ne vjeruje nakon što je
    saznao, op. prev.), onda je kafir džahil. Specifičnost ove skupine je da su oni kafiri džahili koji
    ne prkose (‘inad). Međutim, to što ne prkose, ne izvodi ih iz skupine nevjernika…”
    Zatim je spomenuo ajete koji govore o patnji onih koji su druge u kufru slijepo slijedili,
    te da će i onaj koji je slijedio i onaj slijeđeni – zajedno u Džehennem.
    Kaže Uzvišeni:
    *وَإِذْ يَتَحَاجُّونَ فِي النَّارِ فَيَقُولُ الضُّعَفَاء لِلَّذِينَ اسْتَكْبَرُوا إِنَّا كُنَّا لَكُمْ تَبَعًا فَهَلْ أَنتُم مُّغْنُونَ عَنَّا نَصِيبًا مِّنَ النَّارِ
    قَالَ الَّذِينَ اسْتَكْبَرُوا إِنَّا كُلٌّ فِيهَا إِنَّ اللَّهَ قَدْ حَكَمَ بَيْنَ الْعِبَادِ
    “I kada se u vatri budu prepirali, a oni koji su bili potlačeni reknu glavešinama svojim: “Mi smo se
    za vama povodili, možete li nas makar malo vatre osloboditi?” onda će glavešine reći: ” Evo nas,
    svi smo u njoj jer Allah je presudio robovima Svojim.” (Gafir, 47-48.)
    Nakon toga, Allah mu se smilovao, kaže:
    “Ovo je vijest i upozorenje od Allaha, subhanehu ve te'ala, da će i onaj koji je slijeđen i
    onaj koji slijedi zajedno okusiti patnju, i da im to slijepo slijeđenje neće ni od kakve pomoći biti,
    a na to jasno upućuju riječi Uzvišenog Allaha:
    وَقَالَ الَّذِينَ اتَّبَعُواْ لَوْ أَنَّ لَنَا كَرَّةً *إِذْ تَبرََّأَ الَّذِينَ اتُّبِعُواْ مِنَ الَّذِينَ اتَّبَعُواْ وَرَأَوُاْ الْعَذَابَ وَتَقَطَّعَتْ بِهِمُ الأَسْبَابُ
    فَنَتَبَرَّأَ مِنْهُمْ كَمَا تَبَرَّؤُواْ مِنَّا كَذَلِكَ يُرِيهِمُ اللّهُ أَعْمَالَهُمْ حَسَرَاتٍ عَلَيْهِمْ وَمَا هُم بِخَارِجِينَ مِنَ النَّارِ
    “Kad će se glavešine, za kojima su se drugi povodili, svojih sljedbenika odreći i kad će veze koje su
    ih vezale prekinute biti, i oni patnju doživjeti. I kada će sljedbenici njihovi uzviknuti: “Da nam je
    samo da se vratimo, pa da se i mi njih odreknemo kao što su se oni nas odrekli?” (El-Bekara,
    166.-167.)
    6. Također nije od prepreka tekfira to što se murtedd-otpadnik smatra učenjakom, ili ako
    nosi bradu, ili je iz određenog islamskog pokreta, ili to što ima zvanje doktora šerijatskih nauka,
    kao što se neki varaju!!!
    Kaže Uzvišeni Allah o pojedincima koji su bili najučeniji u njihovom vremenu, tj. bili su
    veliki alimi:
    وَاتْلُ عَلَيْهِمْ نَبَأَ الَّذِيَ آتَيْنَاهُ آيَا ن تَاِ فَانسَلَخَ مِنْهَا فَأَتْبَعَهُ الشَّيْطَانُ فَكَانَ مِنَ الْغَاوِينَ
    “I kaži im vijest o onome kome smo dokaze naše dali, ali koji se od njih udaljio pa ga šejtan
    dostigao, i on je zalutao.” (El-‘Araf, 175.)
    Također, subhanehu ve te'ala, kaže o najodabranijim stvorenjima, a to su poslanici,
    sallallahu ‘alejhim ve sellem:
    أُوْلَئِكَ الَّذِينَ آتَيْنَاهُمُ الْكِتَابَ وَالْحُكْمَ وَالنُّبُوَّةَ *وَلَوْ أَشْرَكُواْ لَحَبِطَ عَنْهُم مَّا كَانُواْ يَعْمَلُونَ
    “A da su oni Njemu širk činili, sigurno bi im propalo ono što su uradili. To su oni kojima smo Mi
    knjige i mudrost i vjerovjesništvo dali.” (El-En'am, 88.-89.)
    Na ovo nas, također, upućuje priča o Abdullahu ibn Sa'du ibn Sarhu, koji je bio pisar
    Objave Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a zatim se odmetnuo od vjere, pa je
    Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, naredio da se ubije čak i ako bi se našao da se drži
    za ogrtač Ka'be. On se zatim pokajao i vratio u islam u godini oslobađanja Mekke, pa ga je pred
    Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, doveo Osman, radijallahu ‘anhu, koji mu je bio
    brat po mlijeku, pa je dao prisegu Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem.
    Ovaj događaj je zabilježen različitim rivajetima, a šejhul-islam Ibn-Tejmijje spominje
    nekoliko koristi iz ove priče u knjizi “Es-Sarimul meslul”, napominjući da nije prepreka da
    čovjek otpadne od vjere to što je bio od pisara Objave Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, s
    obzirom da je počinio neki od uzroka tekfira i riddeta (otpadništva).
    * Treba spomenuti da se pravi razlika između onog koji počini djelo jasnoga kufra, što
    smo maloprije objasnili, i djela koje nije jasno djelo kufra, poput nenamjerno učinjene greške pri
    idžtihadu, zbog kojeg će čovjek u osnovi biti nagrađen, ili greške koje se nekad mogu desiti kod
    uleme ili studenata zbog kojih nije dozvoljeno ružno postupiti prema njima, niti pretjerati u
    kritikovanju ili prestati čitati njihove knjige i odvraćati da se njihove knjige čitaju, itd., pogotovo
    kada se radi o onima koji su pomagači ove vjere i koji su svaku vezu sa tagutima i otpadnicima
    prekinuli.
    Bilježi imam Buhari, rahimehullah, u “Poglavlju o vrijednostima ensarija”, hadis Enesa,
    radijallahu ‘anhu, o oporuci Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, prema ensarijama,
    gdje kaže: “Oporučujem vam dobročinstvo prema ensarijama…, prihvatite njihova dobra djela, a
    pređite preko njihovih pogreški…”.
    Pomagači ove vjere, oni koji su od potpomognute skupine, koji svoje vrijeme i živote
    troše na pomaganju Allahove vjere i na pomaganju tevhida, imaju udjela u oporuci Allahovog
    Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u svakom mjestu i vremenu.
    Zato, čuvaj oporuku Allahovog Poslanika, , kada su u pitanju Allahovi pomagači, i
    dobro pazi da se bezumnici na njih ne okome ili da na njih ne napadnu, jer bi u tome bilo
    pomaganje Allahovih neprijatelja protiv njih i protiv ove blagoslovljene da've, a u ovo ne sumnja
    pametan…
    7. Također, nije od prepreka tekfira to što će zbog određenog razloga veliki broj ljudi biti
    proglašen nevjernicima, jer Allahova vjera nije pristrasna ni prema kome, već je pravedna. Kaže
    Uzvišeni:
    وَقَالَ مُوسَى إِن تَكْفُرُواْ أَنتُمْ وَمَن فِي الأَرْضِ جَمِيعًا فَإِنَّ اللّهَ لَغَنِيٌّ حَمِيدٌ
    “I Musa još reče: ‘Ako budete nezahvalni i vi i svi drugi na Zemlji, – pa, Allah, doista, ni o kom nije
    ovisan i On je jedini hvale dostojan.'” (Ibrahim, 8.)
    I kaže:
    وَمَا أَكْثَرُ النَّاسِ وَلَوْ حَرَصْتَ بِمُؤْمِنِينَ
    “A većina ljudi, ma koliko to želio, neće biti vjernici.” (Jusuf, 103.)
    I, subhanehu ve te'ala, kaže:
    وَإِنَّ كَثِيرًا مِّنَ النَّاسِ بِلِقَاء رَبِّهِمْ لَكَافِرُونَ
    “A mnogi ljudi ne vjeruju da će pred Gospodara svoga doista izaći.” (Er-Rum, 8.)
    U hadisu kojeg bilježe Ebu-Davud i Ibn-Madže od Sevbana se spominje:
    “… Neće nastupiti Sudnji dan sve dok se plemena iz mog ummeta ne pridruže mušricima i
    sve dok plemena iz mog ummeta ne budu obožavali idole…”.
    Hadis bilježi i Hakim i smatra ga sahih hadisom od Ebu-Hurejre, radijallahu ‘anhu, gdje
    kaže:
    “Proučio je Allahov Poslanik riječi Uzvišenog Allaha:
    وَرَأَيْتَ النَّاسَ يَدْخُلُونَ فِي دِينِ اللَّهِ أَفْوَاجًا
    “I kada vidiš ljude kako u Allahovu vjeru u skupinama ulaze…” (En-Nasr,2.)
    pa je, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ‘I sigurno će izaći iz nje u skupinama kao što su u nju
    ušli u skupinama.'”
    Hadis je prenesen i mevkuf predajom od Ebu-Hurejre.
    Spominje Ibn-Tejmijje da je Musejlema Lažov imao stotinu hiljada sljedbenika ili još
    više.
    8. Također, po mišljenju svih učenjaka, od prepreka tekfira nije izgovaranje riječi kufra
    iz šale, igre ili radi prazne priče i veselja. Dokaz za to su riječi Uzvišenog Allaha:
    لاَ تَعْتَذِرُواْ قَدْ كَفَرْتُم *وَلَئِن سَأَلْتَهُمْ لَيَقُولُنَّ إِنَّمَا كُنَّا نَخُوضُ وَنَلْعَبُ قُلْ أَبِاللّهِ وَآيَاتِهِ وَرَسُولِهِ كُنتُمْ تَسْتَهْزِ ؤُونَ
    بَعْدَ إِيمَانِكُمْ
    “A kada ih upitaš reći će: ‘Samo smo razgovarali i zabavljali se.’ Reci: ‘Zar ste se Allahu i ajetima
    Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne pravdajte se, nevjernici ste nakon što ste bili vjernici.'”
    (Et-Tevba, 65-66.)
    Uzvišeni Allah ih nije opravdao ovim opravdanjem, čak ni pored toga što su sa
    Allahovim Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, izašli u borbu, jer su izgovorili ove riječi
    kufra zabavljajući se i želeći time skratiti putovanje…
    Kaže Ebu-Bekr Ibn el-‘Arabi:
    “Šala riječima kufra je – kufr, i u tome nema razilaženja kod ummeta, a ispravnost je dio
    znanja i istine, a šala je dio neistine i neznanja”.
    Kaže Ibnul-Dževzi :
    “Ozbiljnost i šala kod riječi kufra imaju isti propis “.
    Kaže imam En-Nevevi:
    “Djela koja za sobom povlače kufr su ona koja se počine namjerno i sa jasnim
    ismijavanjem vjere”.
    Kaže Ibn-Tejmijje kod riječi Uzvišenog:
    لاَ تَعْتَذِرُواْ قَدْ كَفَرْتُم بَعْدَ إِيمَانِكُم
    “Ne pravdajte se, nevjernici ste nakon što ste bili vjernici,” (Et-Tevba, 66.)
    “Nije Uzvišeni Allah rekao: ‘Slagali ste kada ste rekli:’ ‘Samo smo razgovarali i zabavljali
    se.’ i nije ih utjerivao u laž kada su se pravdali ovim riječima, kao što ih je utjerivao u laž kod
    drugih opravdanja kod kojih da su istinu govorili ne bi počinili kufr, već nam razjašnjava da su,
    nakon vjerovanja, počinili nevjerstvo svojim zabavljanjem i igrarijom.”
    Dakle, Uzvišeni Allah ih je proglasio nevjernicima i pored spomenutog opravdanja kojeg
    su iznijeli. On Uzvišeni nije negirao to da su se šalili, ali je odbacio takvu vrstu opravdanja što
    jasno upućuje da riječi izgovorene u šali nisu prepreka tekfira.
    Ibnul-Kajjim nakon govora o tome da je za ispravnost propisa potrebna namjera,
    spominje hadis o čovjeku koji je, nakon što je našao svoju izgubljenu devu, rekao: “Allahu moj,
    ja sam Tvoj gospodar a Ti si moj rob!”, pogriješivši od silne radosti, pa kaže:
    “Nije zbog toga postao nevjernik, iako je izgovorio riječi jasnog kufra, iz razloga što to
    nije htio izgovoriti, kao što ni onaj koji je pod prisilom izgovorio riječi kufra nije postao
    nevjernik zato što ih nije htio izgovoriti, za razliku od onog koji se ismijava i šali, kod kojeg je
    punovažan talak (razvod braka) i kufr, zato što je s namjerom izgovorio te riječi, bez obzira na to
    da li se šalio ili ne. Šala se ne prihvata kao opravdanje, za razliku od onog koji je pod prisilom,
    koji pogriješi, ili onog koji iz zaborava nešto izgovori. Takav je opravdan, pa mu je ili naređeno
    ili dozvoljeno da kaže ono što je rekao. Međutim, onome koji se šali nije dozvoljeno da kaže
    riječi kufra ili da sklapa ugovore u šali, zato što izgovara riječi namjerno i svojevoljno. S
    obzirom da takve riječi nije izgovorio niti pod prisilom, niti iz zaborava, niti iz neznanja ili
    greškom, uzeće se suštinsko značenje tih riječi u donošenju propisa, a Uzvišeni Allah i Njegov
    Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nisu šalu učinili opravdanjem za djela nevjerstva. Naprotiv,
    takva osoba najviše zaslužuje kaznu. Zar ne vidiš da je Allah, subhanehu ve te'ala, opravdao
    onog koji je pod prisilom izgovorio riječi kufra, pod uvjetom da mu srce ostane čvrsto na imanu,
    a nije opravdao onog koji se šalio i izigravao? Allah, subhanehu ve te'ala, kaže:
    لاَ تَعْتَذِرُواْ قَدْ كَفَرْتُم *وَلَئِن سَأَلْتَهُمْ لَيَقُولُنَّ إِنَّمَا كُنَّا نَخُوضُ وَنَلْعَبُ قُلْ أَبِاللّهِ وَآيَاتِهِ وَرَسُولِهِ كُنتُمْ تَسْتَهْزِؤُونَ
    بَعْدَ إِيمَانِكُمْ
    “A kada ih upitaš reći će: ‘Samo smo razgovarali i zabavljali se.’ Reci: ‘Zar ste se Allahu i ajetima
    Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne pravdajte se, nevjernici ste nakon što ste bili vjernici.'”
    (Et-Tevba, 65-66.)
    Kaže Ibn-Nudžejm el-Hanefi:
    “Uistinu je onaj ko izgovori riječi kufra iz šale ili iz zabave postao nevjernik kod svih
    (učenjaka), bez obzira na njegov nijjet i namjeru (ubjeđenje, ‘itikad)”.
    9. Od prihvaćenih prepreka tekfira određene osobe nije to što oni koji je smatraju
    kafirom nisu u stanju da nad njom sprovedu šerijatske propise vezane za nevjerstvo, poput
    ubijanja otpadnika ili obaranje i rušenje vladara taguta, itd.
    Ovo je jedna od šubhi (sumnjiva stvar) murdžija današnjice, radi koje se prepiru i galame.
    Već smo u prvom poglavlju spomenuli govor nekih njihovih šejhova, koje neke neznalice i
    glupaci danas slijepo slijede, raspravljajući se na neispravan način. Prihvatanjem ove šubhe
    pogazili bi sve šerijatske propise.
    To bi značilo…
    – da ako nismo u stanju da kamenujemo zinalučara, čiji su zinaluk potvrdili svjedoci ili je
    on sam priznao svoj zinaluk, da on nije zinalučar, da ga nije dozvoljeno proglasiti zinalučarem i
    da ga treba ostaviti da sebi traži sljedeću ženu.
    – da ako nismo u stanju da kaznimo ubicu šerijatskom kaznom, da ne možemo reći da je
    ubica, niti mora platiti krvarinu, niti otkup, niti se mora pokajati.
    – da ako nismo u stanju da kradljivcu odsječemo ruku, ne smijemo ga nazvati
    kradljivcem jer nema nikakve koristi od toga (kao što kažu ovi), već ćemo ga nazvati
    povjerljivim i dati mu vlast nad imecima ljudi.
    – da ako nismo u stanju da promjenimo vidljivo zlo onda ne smijemo ljude upozoravati,
    niti odvraćati od njega, niti ga smijemo nazvati zlom, a pošto nije zlo onda iz toga slijedi da je to
    dobro, itd.
    Ovo neispravno i batil pravilo rezultira otvaranjem vrata velikog zla za muslimane, od
    širenja nereda, nevjerstva, te zanemarivanja i indirektnog opravdavanja istog. A po ovom pitanju
    je istina ono što naređuje Uzvišeni Allah kada kaže:
    فَاتَّقُوا اللَّهَ مَا اسْتَطَعْ م تْ “I bojte se Allaha koliko ste u mogućnosti.” (Et-Tegabun, 16.)
    O Šuajbu Uzvišeni kaže:
    إِنْ أُرِيدُ إِلاَّ الإِصْلاَحَ مَا اسْتَطَعْتُ
    “Jedino želim da učinim dobro koliko mogu…” (Hud, 88.)
    Iz ovog ajeta ulema usula izvlači fikhsko pravilo koje glasi:
    “Propis će se izvršiti prema mogućnostima”.
    Dakle, ako u određenom vremenu muslimani nisu u stanju da ustanu protiv vladara kafira
    i da ga promijene, to nikako ne znači da ga ne smiju proglasiti kafirom, jer je to šerijatski propis
    koji su u mogućnosti ispuniti i obaveza im je da se boje Allaha onoliko koliko su u mogućnosti,
    kao i da ispunjavaju propise vezane za tekfir vladara, a koje su u mogućnosti ispuniti, poput
    klonjenja pomaganja takvog ili suđenja po njegovim kafirskim zakonima.
    Neće mu se povjeriti nijedna stvar vjere, niti se predati njegovoj vlasti, onoliko koliko to
    mogućnosti dozvoljavaju, neće mu dati prisegu ili boriti se pod njegovom kafirskom zastavom,
    niti ga pomagati u njegovoj zabludi ili pomagati protiv muslimana, i ispuniće sve ono što su u
    mogućnosti ostvariti od šerijatskih propisa vezanih za vladara kafira.
    Također, poznavanje nevjerstva vladara i izvršavanje propisa koji su vezani za to, a koje
    je čovjek u mogućnosti ostvariti vode ka pripremanju promjene i obaranja takvog vladara kafira.
    Nasuprot onome koji takvog vladara smatra muslimanom, koji nikada ne podigne glavu, niti ga
    te stvari zanimaju, niti ikada pomisli o pripremanju obaranja i rušenja takvog vladara kafira, kao
    što je to slučaj sa murdžijama u našem vremenu.
    Razilaženje po pitanju vladara upućuje na jasnu razliku dviju skupina i na njihovo
    djelovanje i ponašanje na ovom svijetu – razliku između onog koji je učinio kufr u taguta i koji
    je iskazao svoje neprijateljstvo prema njemu ili ga se u najmanju ruku kloni, i između onog koji
    mu je dao prisegu i koji ga pomaže i koji se, braneći njegove zablude, raspravlja opravdavajući
    njegov kufr.
    A naše stanje i stanje onih koji se bore protiv ove da've je najbolji pokazatelj razlike
    između ove dvije skupine. Svako neka pogleda muvehhide i njihovo ponašanje, njihovu da'vu i
    njihov pravac u današnjici, a zatim neka pogleda stanje njihovih protivnika, onih koji spavaju na
    pragovima taguta i koji se doje njihovim mlijekom, koji su podigli svoja pera i jezike boreći se
    protiv svakog ko im se suprotstavi ili ih napadne jezikom ili sabljom.
    10. Kada neko učini jasan kufr, od prepreka tekfira niti od opravdanja nije to što je
    nevaspitan ili što nema lijep odgoj, kao što neki smatraju opravdavajući time one koji psuju
    Gospodara, dželle še'nuhu, vjeru ili Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.
    Većina kafira i mušrika su neodgojeni, odrasli u širku i bez edeba prema svetinjama kao
    što nas o tome obavještava Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koji samo istinu govori:
    “Svako dijete se rađa na fitri (prirodnoj vjeri islamu) pa ga njegovi roditelji požidove, ili
    pokrste, ili učine od njega vatropoklonika.” I to ih ne spašava od nevjerstva.
    11. Nije prepreka tekfira ako se počinjeno djelo kufra smatra lijepim i korisnim
    (pridržavanjem argumenta istihsana ili istislaha i sl., tj. pravnog preferiranja ili opće koristi itd. –
    prim. prev.), ili ako se smatra da će poboljšati situaciju, ili ono što danas nazivaju korist ili
    mudrost u da'vi.
    Koristi nikada ne može biti u širku ili kufru, zato što je to najveći grijeh prema
    Uzvišenom Allahu.
    Kaže Allah Silni:
    إِنَّ اللّهَ لاَ يَغْفِرُ أَن يُشْرَكَ بِهِ وَيَغْفِرُ مَا دُونَ ذَلِكَ لِمَن يَشَاء
    “Allah uistinu neće oprostiti da mu se širk čini, a oprostiće mimo toga kome on bude htio.” (En-Nisa,
    48.)
    Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koji je to najveći grijeh, pa je
    odgovorio: “Da učiniš Allahu sudruga, a on te je stvorio”.
    Širk je apsolutno najveća od svih postojećih šteta, zbog toga i uništava sva dobra djela.
    Kaže Uzvišeni Allah:
    وَلَقَدْ أُوحِيَ إِلَيْكَ وَإِلَى الَّذِينَ مِنْ قَبْلِكَ لَئِنْ أَشْرَكْتَ لَيَحْبَطَنَّ عَمَلُكَ وَلَتَكُونَنَّ مِنَ الْخَاسِرِينَ
    “A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: “Ako budeš Allahu širk činio, tvoja djela će sigurno
    propasti, a ti ćeš izgubljen biti.” (Ez-Zumer, 65.)
    Zato je svaka korist – za koju se smatra da postoji u širku i kufru – lažna, neispravna i nju
    Allah Uzvišeni ne prihvata u Svome šerijatu. Svakako da u širku mogu postojati dunjalučke
    koristi ili one pomoću kojih neki ljudi udovoljavaju svojim strastima, oblačeći im odjelo vjerskih
    koristi, od kojih je vjera ustvari apsolutno čista.
    Uzvišeni Allah je slao sve poslanike i sve Objave, kao što je poznato – da bi uništio širk i
    srušio kufr, i radi uspostavljanja iskrenog obožavanja Allaha Jedinog, a Allah je lijep i prihvata
    samo lijepo. Ciljevi šerijata su čisti i lijepi i nije ih dozvoljeno ostvarivati osim šerijatski
    ispravnim sredstvima, kao što prljavštinu ne možeš otkloniti prljavštinom, kao što se mokraća ne
    može mokraćom oprati, jer nismo makijavelisti, koji kažu “Cilj opravdava sredstvo”, da bi onda
    uzimali razna sredstva kako njima odgovara.
    Uzvišeni Allah je zabranio sva sredstva i puteve, osim jednog puta koji vodi u Džennet, u
    Njegovo zadovoljsvo, subhanehu ve te'ala, u pomoć vjeri islamu, i koji vodi sreći na oba svijeta,
    a to je put Allahovog šerijata sa kojim je poslao Svog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. I to
    je od najbitnijih značenja “Muhammedur-Resulullah”.
    Allah Uzvišeni je objasnio uzaludnost truda onih koji kufr smatraju korisnim, i gubitak
    onih koji tako postupaju, smatrajući svoju zabludu lijepom, pa kaže:
    *الَّذِينَ ضَلَّ سَعْيُهُمْ فِي الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَهُمْ يَحْسَبُونَ أَنَّهُمْ يُحْسِنُونَ صُنْعًا *قُلْ هَلْ نُنَبِّئُكُمْ بِالْأَخْسَرِينَ أَعْمَالًا
    أُولَئِكَ الَّذِينَ كَفَرُوا بِآيَاتِ رَبِّهِمْ وَلِقَائِهِ فَحَبِطَتْ أَعْمَالُهُمْ فَلَا نُقِيمُ لَهُمْ يَوْمَ الْقِيَامَةِ وَزْ ا نً
    “Reci: ‘Hoćete li da vam kažemo čija djela neće nikako priznata biti, čiji će trud u životu na ovom
    svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade? To su oni koji u dokaze tvoga
    Gospodara ne budu vjerovali i koji budu poricali da će pred Njega izaći, zbog toga će trud njihov
    uzaludan biti i na Sudnjem danu im nikakva značaja nećemo dati.'” (El-Kehf, 103-105.)
    Neka je Allahova milost nad ispravnim generacijama koji su ovakve lažne koristi na
    račun vjere nazivali “Iblisove obmane”, govoreći o ulizicama prinčeva i vladara, i to još u
    vremenu hilafeta i džihada.
    Kaže Sufjan es-Sevri, rahimehullah, savjetujući: “Kloni se emira i nemoj im se nikako
    približavati, niti se sa njima u bilo čemu družiti, i zbog toga ne idi prinčevima pod izgovorom da
    bi se zauzimao za onoga kome je učinjena nepravda ili da bi uklonio učinjenu nepravdu. Zaista
    je to Iblisova obmana koju su pokvareni učači uzeli kao izgovor…”
    I pogledaj kako je jasno negirao i ukazao na neispravnost smatranja korisnim i pohvalnim
    odlazak vladarima i dodvoravanje njima, kao što su to smatrali neki učenjaci koji su im se
    ulizivali i dodvoravali, opravdavajući to otklanjanjem nepravde ili dobavlja-njem nekih koristi za
    muslimane. Takvo nešto se nazivalo “Iblisovom obmanom”, i to još kada? U vremenu
    abbasijskog hilafeta, kada je cvjetao ponos islamske države i kada su rušili kafire na istoku i
    zapadu, prije Mu'tesima, Me'muna i sličnih njima, koji su proširili novotarije i koji su stavljali
    ljude na kušnju.
    Šta bi tek rekao o onima koji nam se suprotstavljaju danas, koji ne samo da se
    dodvoravaju tagutima, već su i njihovu vjeru prihvatili i dali im zakletvu na poštivanje njihovih
    mušričkih zakona, učestvujući u propisivanju zakona mimo Allaha, subhanehu ve te'ala, koji su
    postali iskreni vojnici taguta. Zatim se ne stide pripisati ovaj očigledan kufr i jasni širk vjeri
    islamu… Pa govore: “To je da'vetska korist i pomaganje vjere!” Aha, jeste, al’ korist za vaše
    džepove i trbuhe.
    Milost Allahova nek je nad Sufjanom, kada je rekao: “Sretnem čovjeka koji mi nije drag,
    pa me upita: ‘Kako si jutros?’, pa mi postane drag. A kakvo je tek stanje sa onim koji jede sa
    njihove sofre i hoda po njihovim ćilimima?”
    Nakon ovoga, nije se čuditi kada vidimo da autori ovih lažnih argumentacija sa
    umišljenim tzv. koristima ne zastaju samo kod odbrane svojih širkova, miješajući ih sa vjerom.
    Naprotiv, idu još dalje pa brane i opravdavaju tagute koji propisuju zakone mimo Allaha, i
    njihove pomagače.
    Od smiješnih opravdanja po ovom pitanju je pravdanje jednog ihvanijskog zastupnika u
    parlamentu, koji nas je jedanput posjetio u zatvoru u društvu ministra unutrašnjih poslova i
    njegovih pomoćnika. Našli su se uvrijeđeni kada smo odbili da im uzvratimo na selam i kada
    smo se prema njima postavili kao prema kafirima. Pokazali smo im da nemamo ništa s njima,
    njihovim zakonima i vlašću. Odbili smo, uz Allahovu dobrotu i oslonac, da tražimo od njih bilo
    šta nakon što su nam ponudili ukazati pomoć…
    Zatim smo negirali tom zastupniku ono što je slagao protiv nas u novinama da mi
    tekfirimo običan svijet. Objasnili smo njemu i onima koji su bili s njim da je to čista laž, te da mi
    ne tekfirimo običan narod. Naša borba nije između nas i običnog svijeta, već je ona između nas i
    državnog sistema koji se bori protiv Allahove vjere. Mi tekfirimo njih i svakog onog koji pomaže
    njihove kafirske zakone, onog ko ih štiti ili učestvuje u propisivanju takvih zakona. Mi ih stalno
    pozivamo da se pokaju i ostave branjenje kafirskog zakona i da postanu zaštitnici Allahovog
    šerijata i pomagači vjere…
    Ovaj zastupnik se usprotivio tekfirenju spomenutih osoba, braneći ih, jer on smatra da
    oni pomažu vjeru uz pomoć njihovih položaja. Po njegovom mišljenju, oni sa svojim partijama i
    pozicijama žele pripremiti teren za uspostavljanje hilafeta koji će se suprotstaviti Americi. Uspio
    je sve to reći bez imalo stida prema onima koji su ga slušali. A tu je bio prisutan najveći
    činovnik državnog obezbeđenja, najljući i najžešći neprijatelj islama, kojem nije ni na um palo
    ništa od svega onoga što je za njih ispričao ovaj mislilac, tražeći im u tome opravdanja koja ni
    oni sami prije toga nikad nisu čuli. Štaviše, kada bi tako nešto izgovorili ili pozivali tome, bili bi
    izvedeni na suđenje ili bi bili otjerani… Međutim, u ovome je potvrda onoga što je rekao Allahov
    Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Ako se ne stidiš, radi šta hoćeš!”.
    Što se tiče zastupnika, on je prvo pokušao opravdati svoje zastupništvo u mušričkom
    parlamentu time što je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pohvalio događaj po imenu
    Hilful-fudul. Pošto smo mu rekli: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je pohvalio
    savez dobročinitelja zato što su fizički i materijalno pomagali mazluma, pa se i ti prihvati takvog
    načina i ostavi se propisivanja zakona mimo Allaha!” Na ovo on pobježe vičući: “Ne, mi ne
    možemo fizički pomagati, mi smo slabi. U mekanskom periodu ne može biti fizičke pomoći.”
    Rekoh mu: “Znači, tvoj način dokazivanja ovim je neispravan, zato ga nemoj više koristiti”.
    Dok nas je napuštao po drugi put je pokušao opravdati svoju poziciju. Ovaj put je uzeo za
    dokaz slučaj Nu'ajma ibn Mes'uda u bitci na Hendeku. Kada smo ga upitali da li se Nu'ajm ibn
    Mes'ud obavezao da će poštivati laičke ustave? Ili da li je propisivao zakone kada je prevario
    skupine u korist Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem? Ili je učinio očigledan kufr ili jasni
    širk kao što vi radite? Nije mogao pronaći odgovora, okrenuo je leđa i otišao.
    Istinu je rekao Sufjan Es-Sevri kada je kazao: “A kakvo je tek stanje sa onima koji jedu
    sa njihove sofre i hodaju po njihovim ćilimima?!”

    #12452
    Avatar
    Abdullah Hodžić
    Participant

    Zaboravio sam navesti izvor.
    Kopirano iz Selasinije od 49-te stranice pa nadalje.

    #12461
    Avatar
    Anonimno

    Da podsjetim braću, (posebno administraciju) ko su Ebu Dudzane i Zajko,

    Govoreći o nama, na forumu neoharidžija, Ebu Dudzane kaže:

    “Da sam sutio na batil ne bi bio Baniran vise od 10 puta u Portalu putnevjernika Zadnja 2 nika koji sam dobio ban bili su ANKEBUT I MUSENNA a oni koji su bili tamo kao AbdulwehabLAB I jos neko od vas nek se sjetu na moje Postove da ne da ALLAH da budem Njemi sejtan u Sudnji Dan. Ako vam ne smetam, hocu po nekad da pisem po nesto i da naucim nesto od vas,kao KA'KA za sada. “

    na drugom mjestu kaže:

    “Kako sam ja razumio ovog Idriza Bilibanija,on me podsjeca na psa koji laje na vlastiti rep,pri tom se okrecuci sam oko sebe.Nakada kao djete sam gledao takav prizor,i bilo mi je zao tog psa.Ima li lijeka za Idriza,moze li mu ucen covjek pomoci?Molim Allaha da nas sacuva od ovakvih posrnulih daija.AMIN…”

    Obraćajući se bratu RPG-u kaže:

    “…rpg ja sam mislio da si Musrik Muaanid{Prkosnik}ali od juce i danas sam se ubjedio da si Musrik Dzaahil…”

    Zbog ustrajnosti na ne odgovaranju na pitanje da li smo mi za njega kjafiri, ja zaključujem da to mi jesmo za njega, i da se on nije pokajao od ranijih stavova, iako sam za sebe kaže da je primio Islam prije nekoliko dana…

    Iskreno da vam kažem, razočaran sam u rad moderatora foruma, ovim smutljivcima je previše dato prostora na forumu…

    #12463
    Avatar
    Anonimno

    Usama post=7285 wrote: Da podsjetim braću, (posebno administraciju) ko su Ebu Dudzane i Zajko,

    Govoreći o nama, na forumu neoharidžija, Ebu Dudzane kaže:

    “Da sam sutio na batil ne bi bio Baniran vise od 10 puta u Portalu putnevjernika Zadnja 2 nika koji sam dobio ban bili su ANKEBUT I MUSENNA a oni koji su bili tamo kao AbdulwehabLAB I jos neko od vas nek se sjetu na moje Postove da ne da ALLAH da budem Njemi sejtan u Sudnji Dan. Ako vam ne smetam, hocu po nekad da pisem po nesto i da naucim nesto od vas,kao KA'KA za sada. “

    na drugom mjestu kaže:

    “Kako sam ja razumio ovog Idriza Bilibanija,on me podsjeca na psa koji laje na vlastiti rep,pri tom se okrecuci sam oko sebe.Nakada kao djete sam gledao takav prizor,i bilo mi je zao tog psa.Ima li lijeka za Idriza,moze li mu ucen covjek pomoci?Molim Allaha da nas sacuva od ovakvih posrnulih daija.AMIN…”

    Obraćajući se bratu RPG-u kaže:

    “…rpg ja sam mislio da si Musrik Muaanid{Prkosnik}ali od juce i danas sam se ubjedio da si Musrik Dzaahil…”

    Zbog ustrajnosti na ne odgovaranju na pitanje da li smo mi za njega kjafiri, ja zaključujem da to mi jesmo za njega, i da se on nije pokajao od ranijih stavova, iako sam za sebe kaže da je primio Islam prije nekoliko dana…

    Iskreno da vam kažem, razočaran sam u rad moderatora foruma, ovim smutljivcima je previše dato prostora na forumu…

    Ostavi Proslosti Usama, i Mozesh li traziti ovde na forumu pred svija prokletstvo od Allaha da ovo sve sto si pisao, {su moje rijeci}, i to sada odma ako si iskren.

    #12464
    Avatar
    Anonimno

    Nazivas me Smutljivcom, Allah ce presuditi u sudnji dan ko je bio Smutljivac
    Ostavljam tebe njemu, on zna najbolje sta si zaslizio.

    “El Fudajl ibn Ajad je rekao: Ako se budeš družio sa nekim, izaberi čovjeka sa lijepim ahlakom, jer te on poziva samo dobru. Draže mi je da mi saputnik i drug bude griješnik lijepog ahlaka, nego učač Kur¨ana koji je besraman. Zaista je griješnik lijepog ahlaka osoba koju u životu vodi razum, nije teret društvu pa ga ljudi vole, a pobožnjak koji nema kod sebe plemenitih osobina i lijepog ahlaka, teret je ljudima pa ga preziru.”

    “Kao što slamka pliva na površini vode, dok se dragi kamen spušta na dno, tako se budala razmeće svojim vrijednostima, dok ih mudar čovjek čuva u sebi.”

    “Glupak mi se obraća sramnim riječima, ali ja mrzim da mu odgovaram istom mjerom. Što se on više pokazuje neznalicom, moje strpljenje postaje veće. Baš poput tamjana; što se više pali, on više ispušta svoj miris” (Imam aš-Šafi, rahimahullah)

    “Omer Ibn Hattab r.a je rekao: Nemoj donositi odluke o čovjekovom ponašanju sve dok ga ne iskusiš u ljutnji.”

    #12465
    Avatar
    Abdullah Hodžić
    Participant

    Ebu Dudzane red je da ovde javno zatrazis halal ako si zaista menjao stavove, a ako nisi menjao stavove a ovde si sa nama zaista je ruzno.

    Covjek uradi shirk, kufr, grijeh pa se Allahu iskreno pokaje pa mu Allah oprosti.

    Zato nema razloga da se mi medjusobno ne halalimo ako nam neko zatrazi halal, i uvidimo da se zaista menjao.

    Zato vas obojicu pozivam i Ebu Dudzane i Zajko da zatrazite halal od nas, ukoliko to ne uradite najbolje je da se sami povucete sa naseg foruma.

    #12466
    Avatar
    Anonimno

    Ebu Dudzane,
    Da bi mogao da lažeš potrebno je da imaš makar malo intelektualnih sposobnosti (minimun da si na nivou djeteta od 10ak godina)
    Ja iskreno sumnjam da ti prelaziš ovaj nivo, jer očito ne znaš ni da lažeš…

    Ebu-Dudzane post=7287 wrote: Ostavi Proslosti Usama

    Ovako odgovaraš na ono što sam kopirao sa haridžijskog foruma, meni je jasno da se radi o tvojoj prošlosti što ti ovim i potvrđuješ,
    međutim, sad ide kulminacija tvoje gluposti (ili otvorenog laganja) kada kažeš…

    Ebu-Dudzane post=7287 wrote: i Mozesh li traziti ovde na forumu pred svija prokletstvo od Allaha da ovo sve sto si pisao, {su moje rijeci}, i to sada odma ako si iskren.

    Zar si stvarno mislio da ću da padnem na ovaj tvoj jadni pokušaj manipulacije… tvoja spremnost da prizivaš prokletstvo na sebe (iako znaš da lažeš) me nimalo ne čudi, jer ti primaš “Islam” iz dana u dan, pa tako nemaš šta da izgubiš, čak i dok si ovaj komentar pisao, možda si bio mušrik za sebe…

    Ni tvoj drugar Zajko nije baš bio najspretniji kada je u pitanju laganje… to je ovdje svima dobro poznato…

    Evo jedan savjet tebi od mene,

    Pošto si protekfirio svog učitelja i svoju dojučerašnju braću “muwehide” , protekfrio si i nas odavno, a ostali su za tebe nevjernici u osnovi,
    dolazimo do toga da si ti jedini musliman na svijetu, ili pak jedan od dvojice (zajedno sa Zajkom)

    E sad, šta hoću da kažem, pošto će ti život u saznanju da si jedini musliman na svijetu bit previše dosadan,
    mislim da možeš da nađeš svoje istomišljenike
    njih ćeš naći među rafidijama, već vam vidim zajedničku osnovu tj. mi smo kjafiri za vas, oko detalja će te se dogovoriti nekako…
    također, od njih možeš naučit i kako se laže, oni su tu specijalci, laž im je čak i 9/10 vjere…

    #12467
    Avatar
    Anonimno

    Šebab post=7289 wrote: Ebu Dudzane red je da ovde javno zatrazis halal ako si zaista menjao stavove, a ako nisi menjao stavove a ovde si sa nama zaista je ruzno.

    Covjek uradi shirk, kufr, grijeh pa se Allahu iskreno pokaje pa mu Allah oprosti.

    Zato nema razloga da se mi medjusobno ne halalimo ako nam neko zatrazi halal, i uvidimo da se zaista menjao.

    Zato vas obojicu pozivam i Ebu Dudzane i Zajko da zatrazite halal od nas, ukoliko to ne uradite najbolje je da se sami povucete sa naseg foruma.

    O cemu toliko{ADZEL] Zurba za mene i za Zajka,jasam se Pokajao mom Allahu i Molim Allaha da primi moje i vase Pokajanje,Zasto ste uperile vase strele prema nas dvojici,cuvajte ih za Kufare i Mushrika,ostavite nas na miru,nemojte uzimati svojstva Sektasa,BOJTE SE aLLAHA

    Zejd b. Eslem kaže: ”Ljudi su posjetili Ebu Dudžanu, radijallahu anh, dok je bio bolestan, a lice mu je blistalo, pa su ga upitali: ‘Zbog čega tvoje lice tako blista?’ On odgovori: ‘Najviše u što se nadam od svojih dijela jesu dvije stvari: Nisam govorio o onome što me se nije ticalo i drugo: Moje srce je čisto prema svim muslimanima’.” Sijeru e'alami-n-nubela’, 1/243.

    A Sufjan es-Sevri jedanput je rekao svojim prijateljima:
    “Iskreno mi recite, kada bi s vama bio neko ko će ono što govorite prenijeti vladaru, biste li išta govorili?”
    Odgovorili su:
    “Ne bismo nikada ništa govorili pred njim”.
    A onda im je Sufjan rekao:”Pa znajte da su onda uvijek sa vama oni koji ono što govorite prenose Allahu.

    #12468
    Avatar
    Anonimno

    Mene zanima odgovor koji se trazi od ebu dudzane koji mu je postavio brat Usama
    Da li smo mi kafiri i da li su za tebe shejh Bin Baz i Usejmin kafiri?

    I da li si ti ebu dudzana ovo sto brat Usama prenosi govorio ili nisi. Ako nisi onda se zakuni Allahom da nisi.

    A ovaj drugi dio sto je brat Usama prenio (“Kako sam ja razumio ovog Idriza Bilibanija,on me podsjeca na psa koji laje na vlastiti rep,pri tom se okrecuci sam oko sebe.Nakada kao djete sam gledao takav prizor,i bilo mi je zao tog psa.Ima li lijeka za Idriza,moze li mu ucen covjek pomoci?Molim Allaha da nas sacuva od ovakvih posrnulih daija.AMIN…””
    mi vise lici na jezik onog lazova zajka, hocu rec lipanjca, tj. cvitana.

    #12469
    Avatar
    Anonimno

    Ebu-Dudzane post=7291 wrote:
    O cemu toliko{ADZEL] Zurba za mene i za Zajka,jasam se Pokajao mom Allahu i Molim Allaha da primi moje i vase Pokajanje,

    Od cega si se pokajao? Sto si nas nazvao putem nevjernika i sto si nazvao shejha Bilibanija ruznim imenom ili sta vec??

    #12470
    Avatar
    Abdullah Hodžić
    Participant

    Ako si se pokajo Allahu neznam sta te sprijecava da zatrazis halal od nas. Tebi je poznato da ce Allah neke stvari prepustiti ljudima da rese medjusobne sporove.
    Pa ako ti mi uzmemo tvoja dobra djela ili te natovarimo nasim grijesima, sta ces onda?
    Bolje zatrazi halal od nas muslamana, pa da nemamo nelagodnosti prema tebi.

    #12471
    Avatar
    Anonimno

    Da Salahudine, u pravu si, da te Allah nagradi, sad sam provjerio, potkrala mi se greška,

    Zajko je autor ovog govora:

    “Kako sam ja razumio ovog Idriza Bilibanija,on me podsjeca na psa koji laje na vlastiti rep,pri tom se okrecuci sam oko sebe.Nakada kao djete sam gledao takav prizor,i bilo mi je zao tog psa.Ima li lijeka za Idriza,moze li mu ucen covjek pomoci?Molim Allaha da nas sacuva od ovakvih posrnulih daija.AMIN…””

    A ostali govor koji sam naveo je govor ovog drugog smutljivca…

    #12472
    Avatar
    Anonimno

    Sumnjam ja da se ebu Dudzana iskreno pokajao od bilo cega. Dudzana, kako to da ti je prije samo 2 dana reputacija bila 17 a sad je 30??

    #12473
    Avatar
    Anonimno

    صلاح الدين post=7292 wrote: Mene zanima odgovor koji se trazi od ebu dudzane koji mu je postavio brat Usama
    Da li smo mi kafiri i da li su za tebe shejh Bin Baz i Usejmin kafiri?

    I da li si ti ebu dudzana ovo sto brat Usama prenosi govorio ili nisi. Ako nisi onda se zakuni Allahom da nisi.

    A ovaj drugi dio sto je brat Usama prenio (“Kako sam ja razumio ovog Idriza Bilibanija,on me podsjeca na psa koji laje na vlastiti rep,pri tom se okrecuci sam oko sebe.Nakada kao djete sam gledao takav prizor,i bilo mi je zao tog psa.Ima li lijeka za Idriza,moze li mu ucen covjek pomoci?Molim Allaha da nas sacuva od ovakvih posrnulih daija.AMIN…””
    mi vise lici na jezik onog lazova zajka, hocu rec lipanjca, tj. cvitana.

    Salahuddine nisi ti Kadija da se ponasas kao sta se ponasas,sta ti to znaci:
    “Mene Zanima” Ja sam trazio od Usame da trazi Prokletstvo sada odma od Allaha ako je siguran u to sta je sve napisao da sam to ja rekao,pa BUJRUM.

Pregledavate 15 postova - 61 do 75 (od ukupno 82)

Morate biti prijavljeni kako bi mogli odgovoriti na ovu temu.

Novo na sajtu

Putin Erdogan Rouhani

Rusija, Iran i Turska dogovorili ustavnu komisiju za Siriju

Lideri Rusije, Irana i Turske objavili su sinoć kako su dogovorili formiranje komisije zadužene za izmjenu sirijskog Ustava kao dio političkog rješenja za rat...

Iskušenja srca

grijesi ogranicavaju um

Grijesi su uzrok ograničenja uma