Historija Endelusa ispisana je imenima ljudi koji su nosili emanet vjere daleko od svojih domovina, oslanjajući se na Allaha i žrtvujući ono najvrjednije što su imali. Među njima se posebno ističe Abdurrahman el Gafiki, vojskovođa, namjesnik i šehid, čiji život predstavlja spoj hrabrosti, pravednosti i iskrene odanosti islamu.
Rođen u jemenskoj oblasti Tihama krajem 7. vijeka, el Gafiki je potekao iz plemena Gafik. U vrijeme velikih islamskih osvajanja pridružio se vojskama koje su pod vodstvom Musaa ibnu Nusajra širile islamsku vlast preko sjeverne Afrike. Nakon što su muslimanske snage, predvođene između ostalih i Tarikom ibn Zijadom, prešle u Endelus (Španiju), el Gafiki postaje dio generacije koja je učvršćivala islam na tlu Iberijskog poluotoka.
Endelus tog vremena nije bio samo prostor osvajanja, već i prostor iskušenja. Plemenske podjele, razlike među vojskama i nadmetanja za vlast prijetili su da oslabe mladu muslimansku upravu. U takvom ambijentu el Gafiki se pokazao kao čovjek reda i pravde. Kada ga je 730. godine emevijski halifa Hišam bin Abdulmelik imenovao za namjesnika Endelusa, njegov prvi cilj nije bio samo vojni pohod, već unutrašnje jedinstvo muslimana. Nastojao je smiriti sukobe, uspostaviti disciplinu i podsjetiti vojsku da je njihova snaga u pokornosti Allahu i međusobnoj slozi.
Nakon stabilizacije prilika, poveo je pohod prema sjeveru, preko Pirineja, u pravcu Galije. Muslimanske snage su već bile prisutne u južnim dijelovima današnje Francuske, ali el Gafiki je želio učvrstiti i proširiti taj položaj. Porazio je snage akvitanskog vojvode Eudes of Aquitaine i zauzeo Bordeaux, pokazujući vojničku sposobnost i odlučnost. Međutim, pred njim je stajao snažan protivnik – franačka vojska pod vodstvom Charlesa Martela.
Sudbonosni susret dogodio se 732. godine u bici poznatoj kao Bitka kod Puvatjea (Poatje). Borbe su bile žestoke i iscrpljujuće. Iako su muslimanske snage bile poznate po snažnoj konjici i prethodnim pobjedama, tok bitke se promijenio kada je el Gafiki poginuo boreći se na bojnom polju. Njegova smrt ostavila je vojsku bez glavnog zapovjednika, nakon čega je uslijedilo povlačenje preko Pirineja.
Iz islamske perspektive, ova bitka nije samo historijski događaj, već pouka. Pobjeda i poraz su u Allahovoj odredbi. Kur’an nas uči da se dani pobjede i iskušenja smjenjuju među ljudima kako bi se pokazala iskrenost vjernika.
Važno je naglasiti da Bitka kod Puvatjea nije označila kraj islama u Evropi. Endelus je i nakon toga ostao stoljećima centar znanja, kulture i duhovnosti, iz kojeg su se širile nauka i umjetnost. To pokazuje da historija ummeta ne zavisi od jedne bitke, već od dugotrajnog truda, sabura i oslanjanja na Allaha.
Život Abdurrahmana el Gafikija nosi snažnu poruku muslimanima današnjice. On podsjeća da je jedinstvo iznad podjela, da je pravda temelj vlasti i da je iskren nijjet ključ svakog uspjeha. Njegov primjer uči da vođstvo nije privilegija, već emanet, i da je istinska pobjeda ona koja vodi Allahovom zadovoljstvu.
Izvor: Mepa News/Web
Iz serijala Vojskovođe iz islamske historije
