Sedamnaest godina nakon što su usljed američke invanzije skinuti s vlasti, talibani su se vratili kako bi preuzeli kontrolu nad svojom zemljom. Uprkos svim težnjama Zapada da Afganistan pretvore u mirnu podaničku regiju gdje će nesmetano uzgajati opijume, zemlja je još uvijek u konfliktu. Ključni gradovi duž granice sa Pakistanom danas su pod talibanskom upravom i oni, sudeći prema najnovijim izvještajima, nadziru preko pola Afganistana. Novinar BBC-a Auliya Atrafi dobio je poziv od talibana da četiri dana provede s njima na frontu u Helmandu i posvjedoči život na teritoriju pod njihovom kontrolom.
U gradu Sangin, dvadesetak ljudi je sjedilo ukrštenih nogu. Pod punim mjesecom njihovi crni turbani bacali su veliku sjenku.
To su bile talibanske specijalne snage; Crvena jedinica. Sjedili su tiho dok su slušali njihovog zapovjednika Mulla Taqija kako im pripovijeda ratne priče, lagano držeći svoje mitraljeze M4. Posjedovanje M4 sa instaliranim uređajem noćnog gledanja bio je jedan od glavnih razloga to što su zauzeli gotovo 85% pokrajine Helmand od slabije naoružanih afganistanskih snaga.
Ko su talibani?
- Taliban znači ”učenik” ili ”učenjak”. Naime, pokret je nastao 1994. godine tako što je uveo sigurnost i kaznio kriminalce u jednom selu, nakon čega im popularnost i snaga počinju rasti,
- Talibanski islamski pokret došao je na vlast u Afganistanu 1996. godine nakon krvavog građanskog rata koji je uslijedio neposredno nakon sovjetsko-afganistanskog rata, a pet godina kasnije skinuti su s vlasti američkom invazijom jer nisu željeli izručiti Usamu bin Ladena kojeg je američka vlada pod vođstvom Georgea Busha smatrala odgovornim za napad 11. septembra,
- Tokom vladavine uspostavili su šerijat i zabranili uzgajanje droge,
- Muškarci su morali puštati brade a žene su nosile burku; zabranjena je televizija, muzika, pozorište i kino,
- Oni su zaštitili vođe Al Kaide tokom i nakon svoje vladavine jer im je Al Kaida pomogla u borbi protiv invazije Sovjetskog Saveza.
Realizacija posjete talibanskom teritoriju trajala je mjesecima. Ali, sredinom maja 2017-te prešli smo granicu u Gereshku prateći dječaka na motociklu. Vozili smo se glavnom autocestom Kabul-Herat prema Kandaharu.
Na punktu afganistanske nacionalne vojske, dječak se odjednom okrenuo lijevo, ostavljajući autocestu iza sebe, odlazeći u razbacana naselja. Potom smo došli do dvojice talibanskih stražara koji su bili u improviziranoj bazi. Jedan je sjedio s nama u automobilu, a drugi nas je vodio motociklom prema području Zanbulai.
Tamo, čekao nas je Mullah Taqi, šef talibanskih specijalnih snaga. Stajao je s grupom svojih ljudi.
Tijekom posjete pratio nas je italijanski medijski tim koji je nadzirao ono što smo vidjeli.
Grad Sangin se žestoko osporava već više od desetljeća – stotine britanskih, američkih i afganistanskih vojnika su ovdje izgubili život.
Stari Sanginov bazar bio je sravnjen u borbi za grad. Dok smo prolazili kroz zamjensku tržnicu vidjeli smo kako se dva muškarca raspravljaju oko hrane. Naime, lokalni trgovac Haji Saifullah je jednom čovjeku prodao zastarjele kekse, pa ga je nakon toga posjetio talibanski gradonačelnik Noor Muhammed koji ga je izružio i kaznio zatvorskom kaznom od tri dana i plaćanjem novčane kazne odnosno odštete.
Gradonačelnik je potom pregledavao posude za gorivo. Nakon toga je na red došao pregled ljudi koji su tvrdili da su liječnici, ali za koje je sumnjao da lažu.
Kasnije smo se odvezli u Musa Qala, talibanski de facto glavni grad.
Musa Qala je komercijalna linija života za okrug. Trgovci dolaze ovdje iz afganistansko-pakistanskih pograničnih područja.
Na bazaru možete kupiti motocikle, krave, sladoled – i manje konvencionalne robe kao što je municija.
Metci za AK47 bili su 25 centi po komadu. Metci za ruski mitraljez bili su 40 centi, ali su sniženi na 15 centi jer je, prema trgovcima, jako mnogo njih zaplijenjeno od afganistanskih snaga sigurnosti.
U Musa Qali nas je čekalo više otkrića. Unatoč tome što je to talibanski glavni grad, škole i bolnice još uvijek je finansirala vlada u Kabulu.
“Vlada je nedavno izvršila svoje inspekcije; naše škole su službeno registrirane; naše plaće koje su bile zamrznute na godinu dana kasnije su isplaćene”, izjavio je Abdul Rahim, šef vlade za obrazovanje Musa Qale.
Rekao je da talibani nisu imali nikakvih problema s državnim inspektorima i da sistem radi.
“Vlada nam daje bilježnice (sveske) i sve ostalo, mi provodimo nastavni plan vlade, a talibani nemaju problema s tim”, kazao je.
“Način na koji vodimo našu školu je dobar, kao i sigurnost, ali imamo jedan problem, a to je da nemamo dovoljno knjiga”, rekao je jedan učenik Dadul-Haq. “Jednom će učeniku nedostajati knjiga iz matematike, drugom iz hemije- svi učenici nemaju iste knjige.”
Palo mi je na pamet da talibani barem u obrazovanju eksperimentiraju, dopuštajući širim masama pristupu obrazovanju. Pod njima, prije 2001. godine, mnogo manje dječaka pohađalo je škole.
Asad Afghan, talibanski koordinator za medije, upotrijebio je izreku kako bi izrazio svoje mišljenje. “Vatra je možda zapalila našu kuću, ali je ojačala naše zidove”, rekao je. Mislio je da su talibani naučili iz grešaka u prošlosti u smislu izoliranja od modernizacije.
Mnogi kažu da su talibani donijeli određenu sigurnost. Područja u kojima su se talibani i vlada godinama borili za prevlast sada doživljavaju dramatičan porast trgovine.
Posjetili smo obližnju bolnicu koju je, kao i školu, financirala vlada, ali su vladali talibani Namijenjena je da uslužuje 120.000 ljudi, ali im je nedostajalo mnogo osnovnih sredstava. Nije bilo niti jedne liječnice; nije bilo ni pedijatrijskog specijaliste. Nije bilo moguće dobiti rendgenski snimak grudnog koša.
Talibani su izgradili posebnu zgradu u susjedstvu, koju vodi žensko osoblje.
Pitali smo talibanskog nadzornika Attaullaha da razgovaramo s medicinskom sestrom, ali on je to odbio.
Njezin mu je suprug rekao da nema problema s intervjuom, ali Ataullah je rekao: “Tvoje je pravo dopustiti razgovor a moja odgovornost je da ga zaustavim.”
“Koja bi bila razlika između nas i vlade ako bismo dopustili razgovore sa ženama?” rekao je Ataullah.
Tijekom četiri dana boravka na teritoriju talibana, vidio sam kako žene prevoze njihovi muški rođaci. Muškarci ovdje uvijek biraju to da žene da ostanu kod kuće izvan vidokruga javnosti. Čak i da talibani nisu ovdje, malo je vjerojatno da bi stvari bile drugačije.
Neke su aktivnosti bile ograničene. U Musa Qali, korištenje mobilnih telefona i interneta zabranjeno je iz sigurnosnih i vjerskih razloga – priopćili su nam talibanski medijski vodiči putem voki-tokija. Snimanje i sviranje glazbenih instrumenata također nije dopušteno.
Unatoč zabrani interneta, postoje Wi-fi lokacije koje pružaju vezu s vanjskim svijetom. Nekoliko osoba ima televizore povezane s malim satelitskim antenama.
“Zar se ne bojiš da će talibani saznati?” Pitao sam jednog tinejdžera. “Oni znaju za naš TV i wi-fi”, rekao je. “Ali mislim da samo posmatraju i čekaju da vide što će se dogoditi” dodaje.
Tijekom našeg posjeta, bili smo svjesni da nas talibani oprezno tretiraju, pazeći na stvaranje pozitivnog dojma. Sangin i Musa Qala su im podjednako važni, tako da je lokalno stanovništvo sretno.
Od samog početka, njihov fokus je bio na borbi i bilo je malo prostora za razvoj političkog razmišljanja.
Kao što nam je rekao ravnatelj jedne škole: “Talibani sve vide kroz prizmu rata i pobjedničke ratove vide kao jedinu svrhu u životu.”
Noću bismo ručali s lokalnim talibanskim vođama i razgovarali o tim temama.
Jedne večeri talibanski vođa nastojao nas je uvjeriti u blagodati života pod talibanima.
Vođa, Musavir Sahib, bio je sićušan čovjek s dugom bradom i plavim očima. Rekao je: “Naša uprava se temelji na svetoj Knjizi, to je najbolje rješenje za svako ljudsko društvo.
“Afganistanci su prilagodljivi ljudi”, dodao je. “Kad smo prvi put preuzeli zemlju, vrlo brzo su se ljudi počeli oblačiti poput nas. A kad su došli Amerikanci, počeli su se oblačiti poput Amerikanaca. Tako da će sigurno ponovno prihvatiti našu upravu.”
Kad sam se vratio na državnu teritoriju, shvatio sam da je opisivanje talibana postalo manje otvoreno i puno kontradikcija. Talibani su se znatno promijenili dok su u isto vrijeme ostali u svojoj prošlosti; osjećaju da se moraju prilagoditi savremenom svijetu, dok misle da je to najbolji način upravljanja.
Na područjima koja kontrolišu čini se da pokušavaju osigurati mirnu egzistenciju, ali drugdje nastavljaju provoditi svoje smrtonosne napade. Njihov cilj da stvore specifičnu vrstu islamske države je nepromijenjen i još uvijek se bore zato što sebe vide kao pobjednike.
Ali sada se suočavaju s novim izazovom. Na područjima koja kontroliraju, ljudi sada očekuju poboljšanja koja mijenjaju život, kao što su zdravstvena zaštita i električna energija – trajno naslijeđe milijardi dolara koje je Zapad uložio u Afganistan.
Tim BBC-a u pokrajini Helmand – Auliya Atrafi, Ali Hussaini i Attahullah Safi.
(Ummet Press)
Moguće povezani članci:
Video dokumentarac o talibanima
Serijal kineski genocid: U kuće uhapšenih muslimana vlasti useljavaju službenike Kineze da nadziru život ukućana
Video koji bi vam mogao promjeniti pogled na život: Svaka će duša smrt okusiti
Da li će Sjedinjene Države bankrotirati zbog ratova protiv islama u Iraku i Afganistanu?
