Juna mjeseca 2016. godine, poznati jordanski šejh (porijeklom iz Palestine), Ebu Katade el-Filestini, odgovorio je na pitanja o propisu koordiniranja sa međunarodnim (krstaškim) savezom u borbi protiv haridžija IDIŠ-a. Donosimo njegove odgovore ispod.
***
Pitalac: Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Poštovani šejh Ebu Katade — neka vas Allah čuva — možete li pojasniti kakav je propis grupa koje se bore protiv Bagdadijeve organizacije (tj. IDIŠ-a) na sjeveru Sirije pod okriljem krstaške koalicije, i koje dostavljaju koordinate njihovim zračnim snagama — kao što su Divizija Hamza i brigada al‑Muʿtesim? Kakav je njihov propis, bilo da se radi o običnim borcima ili vođama, s obzirom da je svima poznato da oni sarađuju s tom kestaškom koalicijom?
Pouzdani brat ima te informacije — čuo ih je preko radio veze kako oni daju koordinate krstaškim zračnim snagama, a među njima su bila i braća koja su se infiltrirala. Vođe Divizije Hamza su u suštini isti ljudi koji su činili tzv. Diviziju 30, a brigadu al‑Muʿtesim vodi Ebul-Abbas el-Mari’i. Pojavili su se i medijski izvještaji koji ukazuju na saradnju ovih grupa s CIA‑om, a u nekim izvještajima su to i sami priznali.
Šejh Ebu Katade: Ovo je čin kufra koji izvodi iz vjere. Nijedan musliman niti organizacija ne smiju ovo činiti. Pomaganje krstašima u ubijanju muslimana, makar taj musliman bio na tako odvratnoj novotariji kao što su haridžije IDIŠ-a, takvo pomaganje predstavlja kufr i musliman to ne smije činiti, već se obavezno treba pokajati i tražiti oprost od Allaha Uzvišenog.
A ja ovdje upozoravam: Kunem se Allahom, ubijeđen sam da oni koji ovo čine Allah će na kraju protiv njih okrenuti baš te krstaše (koje su pomagali) pa će oni i njih ubijati. Zaista, nijedan musliman koji je pomagao nevjerniku protiv drugog muslimana nije ostao a da Allah nije tom nevjerniku dao vlast nad tim muslimanom koji ga je pomagao. Zato kažem ljudima: bojte se Allaha! Ova fitna se ne rješava grijehom. Fitna IDIŠ-a se ne suzbija grijehom, nego Istinom, znanjem i odbijanjem njihovih napada te borbom protiv njih na vjerovjesnički način — a ne krstaški.
Neka se boje Allaha, azze ve džell, ovi krstaši nijednoj stvari ne pristupe a da je ne pokvare. I sami znate da oni napuštaju čak i nevjernike kada im ti prestanu biti korisni. Čitajte povijest Kurda i SAD‑a, čitajte i pogledajte kako je Amerika napustila Šaha. Cilj ovih pohoda je ubijanje i uništenje muslimana, dok oni nikako ne pomažu vjeru niti istinu.
Borite se protiv haridžija IDIŠ-a na šerijatski način, a ne onako kako vi postupate, ovo što radite vodi u otpadništvo (ar. ridde). Oni koji pomažu krstašima protiv haridžija upadaju u riddet, htjeli mi to ili ne. Jedini slučaj u kojem bi bilo dopušteno potpomaganje nevjernicima je kada oni (haridžije IDIŠ-a) nasrnu i napadnu. Međutim, da musliman dođe i dokazuje riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Ubijat ću ih kao što je ubijan narod ‘Ad“! Cilj (navedenog hadisa) je da se ti lično boriš protiv njih, a ne da protiv dotičnih pomažeš krstaše koji se bore protiv njih zbog njihove vjere i uspostave šerijata!
Dakle, krstaši se neće boriti na vašoj strani ako vide da vi zapravo želite uspostavu šerijata. A ja pitam sve ove organizacije, grupe, i džemate: da ste vi javno izjavili da se borite za uspostavu šerijata — bi li vas Amerika podržala i pomogla?!
Naprotiv, ona bi vas stavila u isti koš sa IDIŠ-om, kao što i Džebhetun-nusru stavlja u isti koš! Zato se bojte Allaha Uzvišenog, i znajte da je to fitna u koju će mnogi zapasti i da će biti veliko iskušenje, iz kojeg se neće izvući niko osim onih koji se čvrsto drže Istine i sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
***
Pitalac: Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Dragi šejh, danas je objavljen audio‑snimak u kojem kažete: „Jedini slučaj u kojem bi bilo dopušteno potpomaganje nevjernicima je kada oni (haridžije IDIŠ-a) nasrnu i napadnu“. Možete li pojasniti šta ste tačno mislili i kako to uskladiti s vašom tvrdnjom da je samo činjenje takvog čina otpadništvo? Šta podrazumijevate pod „potpomaganje“ u ovom kontekstu — mislite li na puku vremensku slučajnost (bez prethodnog dogovora i koordinacije), ili govorite o aktivnoj pomoći i koordinaciji (npr. davanje koordinata, logistika, itd.)? Obavijestite me, Allah vam uzvratio dobro.
Šejh: Ako se tragaocu za znanjem (ar. talibul-ilm) utvrdi da je džemat IDIŠ-a haridžijski — a to je ispravnije mišljenje, inšaallah; zatim, ako se utvrdi da haridžije nisu nevjernici niti mušrici, već ulaze u okviru sljedbenika Kible – i to je ispravnije mišljenje, inšaallah, onda stvar biva na sljedeći način:
Njihov propis je da se protiv njih, koliko je u mogućnosti, bori sunetlija sve dok ih ne ukloni u potpunosti; i to je ono što je Voljeni Poslanik rekao o njima: „Ubijat ću ih kao što je ubijan narod ‘Ad“. A to je zbog veličine njihovog zla kojeg kriju protiv muslimana, i koje bi pokazali čim im se ukaže prilika za to.
Neki se pitaju: kako uskladiti ovaj stav s govorom nekih — a kojeg i ja zastupam — ako na bojnom polju protiv mušrika nema osim njih (tj. IDIŠ – ovih haridžija), da li se muslimani smiju boriti pod njihovom zastavom radi odbijanja mušričkih napada?
Odgovorio sam: ovo je pitanje prosudbe između dobrih i loših djela, i među samim zlom postoje razlike i stepeni — i to se jasno ogleda u Allahovim ajetima:
وَقَاتِلُوهُمْ حَتَّى لا تَكُونَ فِتْنَةٌ وَيَكُونَ الدِّينُ لِلَّهِ
„I borite se protiv njih dok smutnje ne nestane i dok vjera bude Allahova“,
i ajetima:
وَقاتِلُوا الْمُشْرِكِينَ كَافَّةً
„I borite se protiv svih mnogobožaca.“
I premda su ove naredbe jasne, muslimani ponekad primjenjuju ajet
قَاتِلُوا الَّذِينَ يَلُونَكُم مِّنَ الْكُفَّارِ
„.. borite se protiv nevjernika koji su u blizini vašoj“
i u tome ne vide nikakvu kontradikciju — jer se naredba za ratovanje veže uz snagu i korist (ar. maslaha) pored opće dozvole ili općeg imperativa.
Dakle, borba protiv ove grupe (tj. haridžija IDIŠ-a) spada u ovu vrstu, i podleže pravilima džihada i ratovanja: s njima se sklapaju primirja shodno potrebi i koristi, te se borba odgađa shodno ovoj osnovi. Tako se ponekad šuti i ne obraća pažnja na njih — to sve razumni ljudi znaju. To je, primjerice, postupak koji su prakticirali malikijski učenjaci kad su ratovali pod njihovim (tj. haridžijskim) zastavama protiv otpadnika ubejdijske sekte.
Ovom shvatanju se ne suprotstavlja osim onaj ko kontrira šerijatskim tekstovima bez sagledavanja i razumijevanja njihove stvarnosti, poput onoga koji kontrira ajetu
{لَا يُقَاتِلُونَكُمْ جَمِيعًا إِلَّا فِي قُرًى مُّحَصَّنَةٍ}
„Samo u utvrđenim gradovima ili iza zidina oni se protiv vas smiju skupa boriti.“ s ovim ajetom
إِذَا لَقِيتُمُ الَّذِينَ كَفَرُوا زَحْفًا
„Kada se s nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo.“, takav ne razumije da u stvarnosti postoje dvije različite situacije, niti stavlja svaki ajet u njegovom pravom kontekstu.
Iz tog razloga ja ću ti reći sljedeće: ako muslimani uspiju iskorijeniti tu zločinačku grupu, i ako poslije toga prevladaju muslimani i sunijska vlast, i ukloni se njihovo zlo da bi korist imala zajednica ehlis-sunneta, tada se nad njima primjenjuje ono što je Poslanik rekao: „Ubijat ću ih kao što je ubijan narod ‘Ad“. Međutim, da se oni istrijebe kao što je istrijebljen narod ‘Ad, da bi zatim snaga i vlast pale u ruke otpadničkih rafidija, na primjer, ovakvo nešto ne govori osim džahil ili pokvarenjak; ili da snaga i vlast pripadnu murtedima, ili krstašima i židovima, nezamislivo je da ovakvo nešto izusti učenjak koji zna šta izlazi iz njegove glave.
Onaj koji tvrdi da će raditi po navedenom hadisu a istovremeno pomaže nevjernicima od krstaša u ubijanju ovih radi njihovog istrjebljenja, a da posljedica ne bude u korist ehlis-sunneta i njihove vlasti — takav se u stvari bori radi Taguta. Allah kaže:
{وَالَّذِينَ كَفَرُوا يُقَاتِلُونَ فِي سَبِيلِ الطَّاغُوتِ}
„.. a oni koji ne vjeruju bore se na putu Taguta.“
Svaki razuman čovjek mora se zaustaviti kod ove stvari.
Što se tiče slučaja u kojem je dozvoljeno da musliman učestvuje sa drugima u borbi protiv haridžija — zapravo u svakoj situaciji kada je riječ o odbijanju napada na život, čast i vjeru — to je poglavlje u kojem će tragaoc za znanjem naći svoje zadovoljstvo u riječima nekih učenjaka koji su dozvolili (uz poznate uvjete) potpomaganje s izvornim nevjernikom (a ne otpadnikom) u borbi protiv bugata (tj. pobunjenika), haridžija i sličnih. To je ono čemu se mora pristupiti radi ispravnog razumijevanja govora učenjaka u ovoj oblasti.
Dočim, onaj ko tek tako bez ikakvih ograničenja dozvoljava potpomaganje nevjernikom samo zbog vanjštine hadisa „Ubijat ću ih“, takav se poigrava sa Allahovom vjerom, i ne zna šta govori. Dakle, samo ovim neće biti velikih razilaženja među ljudima ako se boje Allaha, dželle šanuhu, i spoznaju pristup učenjaka u tumačenju općih šerijatskih tekstova.
Zbog toga sam i rekao: s njima (tj. nevjernicima) se ne potpomaže osim kada je u pitanju odbijanje nečijeg napada samo. Međutim, da se sunija bori protiv njih (haridžija IDIŠ-a i sličnih) kako bi suzbio njihovo zlo, i tim suzbijanjem postigne uspostavu kontrole i vlasti ehlis-sunneta, tada u tom slučaju može se primijeniti hadis: „Ubijat ću ih“.
Što se tiče tvog pitanja o propisu koordinacije ili njenog izostanka, u šerijatu to nema težine niti se uzima u obzir, ako se shvati i razumije prvi odgovor.
Ali ostaje (za razmatranje) jedna situacija, a ona je: ako se sunnija bori protiv njih da bi ispunio i primjenio šerijatski propis protiv njih, i da bi uspostavio šerijatsku vlast kojom će upravljati i vladati ehlis-sunnet, pa u međuvremenu nevjernici dođu (bez poziva, naravno) i svojevoljno otpočnu svoju borbu protiv haridžija, kako će sunetlija postupiti u ovakvoj situaciji?
Odgovor: to ovisi o procjeni emira (vođe); ako hoće, može sklopiti primirje sa haridžijama – naravno, ovo važi ako među haridžijama ima razumnih i pametnih, a ne budala i nenormalnih – i zajedno s njima boriti se protiv nevjernika, a ako hoće može nastaviti svojim putem u ostvarivanju hadisa: „Ubijat ću ih“. U svakom slučaju, neophodno je procijeniti korist šerijata i vjere.
Ovo je ono što ja znam od Allahove vjere po ovom pitanju.
Ponovo upozoravam: onaj ko pomaže nevjernike, mušrike, protiv muslimana takav je kafir (nevjernik u Allaha), jer ovim omogućuje nevjernicima prevlast nad muslimanima, primjenu njihovog zakona nad njima, i nametanje zakona kufra nad muslimanom, bez obzira ko taj musliman bio (tj. haridžija ili neko drugi).
Danas vidite da uklanjanje dijela haridžijske vlasti s nekih područja omogućuje zindicima (tj. vrsta otpadnika) da upravljaju krvlju i čašću muslimana, i da će to dovesti do još mnogih drugih musibeta koje samo Uzvišeni Allah zna.
Zla haridžija u ovom pogledu ne mogu se usporediti sa zlom zindika ili njihovih gospodara od krstaša, mušrika; i kada ne bi imalo drugog razloga osim ovog, bio bi dovoljan da se zbog toga proglase nevjernicima oni koji im pomažu. Pored toga što je danas mnogima već poznato da onaj ko pomaže mušrike protiv haridžija u osnovi nije musliman, zbog svog nastojanja da nametne i sprovede tagutski zakon kroz svoju borbu i okupljanje. Ovo je što se tiče odgovora, a od Allaha je uspjeh, i hvala Allahu Gospodaru svih svjetova.
Odgovorio: šejh Ebu Katade el‑Filestini, hafizahullah
9. juni 2016. / 4. ramazan 1437 H.
Izvor: Bugjetul-amil fi džemi’l-mekalati vel-mesail (2/97)
