Esselamu alejkum ve rahmetullahi, braćo moja plemenita. Radujem se ponovnom susretu s vama u serijalu Podrška šerijatu.
Zamislite sa mnom trojicu muškaraca koji su se vratili svojim kućama i zatekli ih u plamenu! Situacija u svakoj od te tri kuće izgleda ovako: vode u bašti ima vrlo malo, dok oni koji su zapalili vatru dolijevaju gorivo kako bi je još više rasplamsali. Komšije ne žele pomoći, plamen je već stigao do dječje sobe, a djeca su zarobljena unutra. Supruga se guši od dima, a vatra se širi prema ormaru u kojem se nalazi životna ušteđevina.
Sva trojica muškaraca ostala su zatečena i u šoku – ne znaju šta da rade! Da li da pokušaju ugasiti vatru? A kako, kad je vode malo? Ili da se bore protiv onih koji dolijevaju gorivo? Ili da najprije pomognu supruzi koja se guši? Ili da izvade djecu iz sobe? Ili da pokušaju spasiti životnu ušteđevinu? Ili pak da pokušaju nagovoriti i umoliti nemilosrdne komšije da im priteknu u pomoć?
U tom trenutku, svaki od njih trojice reaguje drugačije:
Prvi vidi svoju suprugu kako se guši i jedva drži u životu, pa je iznosi iz kuće kako bi joj pomogao — u kućnoj odjeći, pred pogledima drugih muškaraca. U isto vrijeme, vatra zahvata ormar s ušteđevinom, ali on se ne obazire na to, jer je zauzet spašavanjem djece koja su zarobljena u sobi.
Da li je ovaj čovjek pogriješio? Naravno da nije. On je dao prednost važnijem nad manje važnim. Spašavanje života njegove supruge ima prednost nad čuvanjem njene odjeće i stida, a spašavanje života djece ima prednost nad čuvanjem imetka.
Drugi se, pak, zauzima da ugasi vatru koja prijeti njegovom ormaru i novcu, dok suprugu koja se guši i djecu zarobljenu u sobi ostavlja bez pomoći. Nakon toga, klanja dva rekata nafila-namaza, dugo ostaje na sedždi i moli Allaha da pošalje neko čudo s neba i ugasi vatru!
Da li je ovaj čovjek pogriješio? Naravno da jeste. Jer je dao prednost čuvanju imetka nad spašavanjem života. Iako je namaz jedno od najvoljenijih djela kod Allaha, u ovom slučaju on ga je spriječio da izvrši dužnost trenutka koju nije smio izostaviti – a to je spašavanje supruge i djece. U takvoj situaciji njemu nije dozvoljeno da se posveti namazu, jer je hitniji i obavezniji posao pred njim.
Supruga trećeg čovjeka bila je, u osnovi, pušačica, a njegova djeca su gubila vrijeme na igrama na računaru. Komšije su ga mrzile, jer im nije dopuštao da u njegovoj kući organizuju zabave s muzikom, plesom i alkoholom. Sada, banda koja dolijeva gorivo na vatru traži od njega da im pozajmi svoju ženu na jednu noć!
Prije nego što je ušao u kuću, povikao je:
„O, ženo moja! Pomozi mi da te spasim, i obećavam ti da ti više neću braniti pušenje!
O, djeco moja! Dozvolite mi da vam pomognem, i obećavam vam da ćete moći igrati igrice koliko god hoćete!
O, komšije moje! Dođite da mi pomognete ugasiti vatru, a ja ću vam dati kopiju ključa od kuće, pa radite u njoj šta hoćete!
A vi, bando koja ste zapalili vatru – prestanite, i ja ću razmotriti vaš zahtjev da vam pozajmim ženu na jednu noć!“
Šta mislite o postupku ovog trećeg čovjeka? Šta zapravo predstavljaju prvi, drugi i treći čovjek?
Hajde da danas počnemo s prvim.
Ono što mi tražimo od svih islamista, koji bi jednoga dana mogli doći na vlast u nekoj muslimanskoj zemlji, jeste da budu poput prvog čovjeka. Kada bi islamisti jednog dana preuzeli vlast i upravu u nekoj zemlji, pred njim bi se našao ogroman broj odgovornosti:
- Borba protiv vanjskih neprijatelja,
- suzbijanje protivnika šerijata – od sekularista, licemjera i izdajnika,
- gašenje unutrašnjih smutnji i sukoba,
- izgradnja snažnog islamskog ekonomskog sistema,
- ukidanje ugovora koji su u suprotnosti sa šerijatom,
- obustava kamata (ar. er-Riba),
- vjerski odgoj i obnova vojske te zamjena pokvarenih vojnih vođa,
- razvoj oružja i priprema potrebne snage,
- uspostava pravosudnog sistema koji sudi po šerijatu,
- zbrinjavanje gladnih,
- obezbjeđivanje liječenja,
- suzbijanje monopola, mita i prevare,
- obezbjeđivanje posla nezaposlenima,
- iskorjenjivanje alkohola, droge i hašiša,
- sprječavanje miješanja muškaraca i žena u obrazovnim i poslovnim ustanovama,
- stvaranje zdrave društvene atmosfere u kojoj se ne bude strasti,
- ponovno oblikovanje školskih programa i medija u skladu s ispravnim islamskim učenjem,
- sprečavanje kriminala i uspostava islamskog sistema kazni (hudud),
- vraćanje opljačkanog bogatstva koje je otela korumpirana elita narodu,
- podučavanje ljudi onome što im je potrebno u vjeri i svakodnevnom životu
— i još mnogo, mnogo toga. Sve to ulazi u pojam „primjene šerijata“. Sve to je od sprovođenja šerijata.
Ali, može li bilo koji islamski sistem to sve sprovesti odjednom, u jednom danu, odmah nakon što preuzme vlast? Naravno da ne! Pa, šta se onda od njega zaista traži? To ćemo, inšaallah, objasniti u narednoj epizodi. Ves-selamu alejkum ve rahmetullahi.
Autor: dr. Ijad el-Kunejbi, hafizahullah
Izvor: Iz serijala „Nusraten liš-šeriah“, 30 – 32. str.
Ostali dijelovi serijala ovdje
