“Ne bojte se njih, bojte se Mene ako ste vjernici.” (Ali Imran, 175)
Podsticaj na ustrajnost u pozivanju na istinu, na njeno otvoreno ispoljavanje, i nestrahovanje od tirana i njihovih pomagača1.
***
Ispod su savjeti šejha Makdisija koji su dati muslimanskim zatvorenicima u arapskim/muslimanskim zemljama, gdje se ispituju, tlače i ponižavaju od strane ljudi koji tvrde za sebe da su sljedbenici tewhida, tj. da su muslimani. Ovi savjeti jednako važe i za druge potlačena, zastrašene ili zatvorene muslimane, op. PV.
***
Znaj, da ustrajnost u kazivanju istine u lica onih koji pomažu tirane, i pozivanju na “tewhid” (čisti monoteizam), kojeg oni (u stvarnosti, op.PV) preziru, kao i kritikovanje njihovih neispravnih božanstava i odbijanje njih i njihovih sljedbenika, najbolji je put za svakog onog koji želi da bude od pomagača Allahove, subhanehu we te'ala vjere, i od skupine koja Ga pomaže, i kojoj niko od onih, koji je preziru i protiv nje spletkare, bez Allahove dozvole nauditi ne može.2 Ovdje govorim samo o “tewhidu” i pozivanju njemu, a ne o nekim detaljima koji mogu biti na štetu muslimanima.
Neko će reći da nije pogodno vrijeme za kazivanje istine kada neko biva ispitivan od državnih autoriteta, jer te pomagače tirana ne interesuje istina, već ono što ti je na umu kao i tvoje ubjeđenje, da bi te mogli proglasiti krivim i osuditi zbog njega.
Mi kažemo da je to istina, ali da ipak nema razloga da se ne nađe lijep pristup te da se ne kaže istina koja će ih jako potresti i u njihova se srca usaditi. U svakom slučaju, veoma je bitno uzeti u obzir uslove i ljude na koje se ovo odnosi.
Čovjek koji je u pritvoru i osjeća se nejakim i ne može da izdrži kod otvorenog ispoljavanja istine, ne mora to uraditi, ali pod uslovom da ne izgovori ili podrži riječi kufra, osim ako nije primoran na to. Mnogo ljudi u ovakvim situacijama popusti i traži opravdanje za svoje izgovaranje riječi kufra, pravdajući se time da su bili primorani na to, zbog fizičkog zlostavljanja, ili zbog njihove slabosti u tim trenucima. Ovo se zna dogoditi, pored toga što čovjek ima izbor da se u datim situacijama pravda koristeći nejasne i zamršene pojmove, ili da odgovori na pitanje pitanjem, ili da jednostavno kaže: “Ne znam”. Ovo je pohvalnije učiniti, iz straha da se čovjek ne dovede u situaciju i ne dadne pogrešnu fetwu ili da govori o Allahovoj vjeri bez adekvatnog znanja. Mogu zaključiti da ovakvo postupanje može spasiti čovjeka da ne kaže ono što nije, da ne izgovori riječi kufra, da ne pomiješa istinu sa neistinom, ili da prizna nečija lažna božanstva ili njihova iskrivljena ubjeđenja ako nije primoran na to.
Kaže Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: “Ko god vjeruje u Allaha, subhanehu we te'ala, i Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti.”3
U mnogim zemljama, u većini slučajeva, oni (pomagači tirana) dok te ispituju ne polažu nimalo pažnje na to u šta ti vjeruješ, ali im je bitno šta na ulici ili u džamiji govoriš protiv tirana i kako druge okrećeš protiv njih. U nekim mjestima to ti ne može naštetiti sve dok ne potpišeš svoje ime na komadić papira kojeg ti daju oni koji te ispituju. Onda je moguće da se kaže istina otvoreno, bez potpisivanja bilo kakvog papira, kao što je također moguće da braća koja su na “tewhidu” kažu istinu bez da imenuju ili kritikuju određene tirane. Svaka situacija ima određene specifičnosti, faktore, šta se u njoj može reći, i oni koji su na “tewhidu” mogu lahko da iskalkulišu najpogodniji odgovor.
Pored svega, ono što je najpreporučljivije za braću muvehide, pogotovo za one koji pozivaju na istinu, jeste da ustraju u očima tirana, pa makar bili i fizički zlostavljani, mučeni ili da čuju razne uvrede. Ipak, taj muvehid nije ni prvi ni posljednji koji kroz to iskušenje prolazi, jer postoje njegovi prethodnici: poslanici, oni iskreni pa potom šehidi. Koliko je poslanika povrijeđeno, a koliko njih ubijeno? Također, koliko je onih pokornih sljedbenika, koji su ih slijedili, zavezani za buldožere i rastrgani u komadiće? Ništa ih nije izdiglo naspram drugih vjernika, osim njihove vjere i pokornosti Allahu. Kaže Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, u sahih hadisu: “Prethodnik šehida je Hamza, pa potom čovjek koji nepravednom vladaru kaže istinu u lice a potom bude ubijen.”4
Zato se čuvajte od ugađanja ljudima i izazivanja Allahove, subhanehu we te'ala, srdžbe. Radije, izazivajte i ljutite ljude, da bi postigli Allahovo, subhanehu we te'ala, zadovoljstvo, a poslije toga će lahko biti pridobiti i srca ljudi i dominirati njima, dok će prema tebi Allah, subhanehu we te'ala, u njihova srca uliti strahopoštovanje.
Mnogo naše braće muvehida su ovako postupali u najtežim okolnostima, i to je ono što je ulilo strahopoštovanje u srca Allahovih, subhanehu we te'ala, neprijatelja. Prenosi Imam Amed i drugi od Ebu Sejjida el-Hudrija, radijAllahu anhu, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: “Neka nikog od vas ne spriječi strah od ljudi da kaže istinu kada je vidi ili bude njen svjedok, jer mu riječ istine neće približiti čas smrti niti mu umanjiti nafaku.”5
Moj brate muvehidu, nemoj zaboraviti da su meleki svjedoci ovakvim situacijama i da Allah, subhanehu we te'ala, sve vidi i da je sve zapisano. Neka bude zapisano, kako si se udaljio od Allahovih, subhanehu we te'ala, neprijatelja i približio svome Gospodaru i jedinom Pomagaču, i da ti to bude od koristi na Sudnjem danu, kada ni imetak, ni djeca neće od pomoći biti, i samo oni koji čista srca pred svoga Gospodara dođu, bit će spašeni.
A oni koji su odsutni od ovakve borbe… kajat će se godinama poslije toga…
Kaže Ibnul-Kajjim, rahmetullahi alejhi, u svojoj knjizi: “Igasat al-Lahfan”6
“Jedna od spletki Allahovih neprijatelja (šejtana) jeste i to da u srce vjernika uliju strah od svojih vojnika i saveznika. Mnogi vjernici se ne bore protiv njih, niti se pridružuju u činjenju dobra i u odvraćanju od zla. Ovo je jedna od najvećih spletki protiv vjernika, o kojoj nas Allah, subhanehu we te'ala, obavještava (u prijevodu značenja):
“To vas je samo šejtan plašio pristalicama svojim, i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici!”7
Svi učenjaci tefsira su slažu da šejtan, lanetullahi alejhi, plaši čovjeka sa svojim saveznicima. Katade je ovo ovako objasnio:
“On ih (šejtanove saveznike) uveliča u njihovim srcima.” Zato Allah, subhanehu we te'ala, kaže: “…zato se bojte Mene, ako ste vjernici!” Što je više, brate, tvoj iman jači, sve je manji strah od šejtanovih, lanetullahi alejhi, saveznika, a što je tvoj iman slabiji, tada će u tvome srcu strah od njih prevladati.”
Da, jer kada srce obuzme strah od Allaha, subhanehu we te'ala, onda u njemu nema više mjesta za strah od bilo koga drugog. Kada čovjek spozna jednoću Allaha, subhanehu we te'ala, da On posjeduje ogromnu moć, da je On Onaj koji bdije nad svim, da je On Najmoćniji od svih, Uzvišeni, Onaj koji ima vlast nad svim. Zatim, kada čovjek spozna Allahovu, subhanehu we te'ala, prisutnost, tada će sve ostalo biti tako sitno i nebitno, i neće postojati ovozemaljska moć od koje bi se bojao. Ako čovjek uspostavi ovaj koncept oslonca i sigurnosti u Allaha, subhanehu we te'ala, i spozna da što god ga je zaobišlo – nije ga moglo ni zadesiti, a da sve što ga je zadesilo – nije ga moglo zaobići, i da kada bi se svi džini i ljudi protiv njega udružili, ne bi mu bez Allahove, subhanehu we te'ala, dozvole mogli nauditi. Ako čovjek spozna sve ovo, onda će ga Allah, subhanehu we te'ala, učvrstiti i u njegovo srce snagu uliti. Onda, da se sve zemaljske sile protiv njega podignu, neće ga sa pravog puta skrenuti, niti će ga od njegovog ispravnog vjerovanja odvratiti. Ovakvo iskušenje će mu samo povećati njegov iman i pokornost Allahu, subhanehu we te'ala.
“…Za one koji su Allahove poslanice dostavljali i od Njega strahovali, i koji se nikoga, osim Allaha, nisu bojali. – A dovoljno je to što će se pred Allahom račun polagati!”8
Zaista, jedna od metoda koje Allahovi neprijatelji i tirani koriste u ratu protiv vjernika, jeste metoda zastrašivanja i strahopoštovanja. Ove metode su oni naslijedili od njihovog vođe, šejtana, neka je Allahovo proklestvo na njega. Kako god on pokušava urezati strašne slike njegovih saveznika u misli vjernika, kako bi se vjernici njih bojali, tako isto i njegovi saveznici rade. Pokušavaju dokazati svoju moć i hvališu se svojim brojkama, vojskama, oružjem, metodama mučenja, i špijunskim agencijama. Sebe visoko cijene i pričaju kako su dobri, davajući utisak kako oni poznaju sve stvari na zemlji, od beznačajnih do krupnih, i da oni rade ovo ili ono. Ovako ih Allah, subhanehu we te'ala, u Svojoj knjizi spominje (u prijevodu značenja):
“Zar Allah sam nije dovoljan robu Svome? A oni te plaše onima kojima se, pored Njega, klanjaju. Onoga koga Allah ostavi u zabludi – niko ne može na pravi put uputiti!”9
Isječak iz knjige šejha Ebu Muhammeda el-Makdisija, hafizahullahu: “Zar da ih se bojiš?”
Prevod sa engleskog: Emetullah
Fusnote:
1. Ovo poglavlje je uzeto iz autorove knjige: “La tahzen, innAllah ma'ana” (“Ne tuguj, zaista je Allah uz nas”)
2. Ovo se odnosi na potpomognutu skupinu “Et-taifah el-mensurah” koju je Poslanik, sallaAllahu alejhi we sellem, opisao u sahih hadisu: “Neprestano će skupina iz moga ummeta nositi emanet da'veta i naređivanja dobra i odvraćanja od zla, neće im naškoditi oni koji ih u laž budu utjerivali niti oni koji se raziđu sa njima sve dok se ne ispuni Allahova odredba.” (Buharija i Muslim)
3. Bilježi Ahmed (2/267, 433 & 463), El-Buhari (6018, 6136 & 6475), Muslim (47), Ebu Davud (5154), Et-Tirmizi (2500) i Ibn Hibban (506 & 516).
4. “Es-silsilah es-sahiha”(374).
5. “Es-silsilah es-sahiha”(168).
6. 1/94.
7. Ali Imran, 175.
8. El-Ahzab, 39.
9. Ez-Zumer, 36.
