Ebu Hurejre, radijallahu anhu, veli da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Tri su (osnovna) uzroka spasa, kao što su tri (osnovna) uzroka propasti. Kad je riječ o uzrocima spasa, to su:
- takvaluk u tajnim i javnim situacijama;
- istinu govoriti u zadovoljstvu i u srdžbi;
- umjerenost trošenja u siromaštvu i bogatstvu.
A kada je riječ o uzrocima propasti, to su:
1. potčinjenost škrtosti,
2. slijeđenje strasti i
3. samoljublje i umišljenost, a to je najopasnije. “
Hadis je zabilježio el-Bejheki u Šu'abul-imanu. Hadis je hasen.
Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
“Tri su (osnovma) uzroka propasti”
Prvi uzrok propasti i nesreće: Potčinjenost škrtosti
Gramzivost je jedan jači i veći stepen škrtosti. Škrtost znači nedjeljenje. Zato pravi vjernik, nije gramziv ni pohlepan. Allah, dž.š., o ovome kaže: “A oni koji budu sačuvani gramzivosti bit će ti koji će uspjeti.” (El-Hašr, 9. i Et-Tegabun, 16)
A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u jednom je hadisu rekao: “Klonite se pohlepe, jer zaista su pohlepa i škrtost uništili one koji su bili prije vas. To ih je vodilo pa su jedni drugima krv prolijevali i smatrali harame dozvoljenim.“ (Bilježi ga Muslim od Džabira ibn Abdullaha, radijallahu anhu)
Drugi uzrok propasti i nesreće: Slijeđenje strasti
Heva u arapskom jeziku, između ostalih znaćenja, jeste i sinonim za naklonost. Tako bi to moglo značiti da neko osjeća naklonost prema svojim strastima i da ih slijedi u svemu,(pokoravanje strasti, povijanje njoj i činjenje nje izvorom svojih poimanja, sudova, osjećanja).
“I ne slušaj onoga ćije smo srce nehajnim ucinili i koji svoju strast slijedi, i ćiji su postupci daleko od razboritosti.” (el-Kehf, 28) (1)
I rekao je: “Zar je iko gore zalutao od onog koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu.” (El-Kasas, 50)
“Reci ti Meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga uzeo, onoga koga je Allah, znajući ga, u zabludi ostavio.” (el-Gašija, 23)
A svome miljeniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, poručio je: “A tebi smo poslije odredili da u vjeri ideš pravcem određenim, zato ga slijedi i ne povodi se za strastima onih koji ne znaju.” (el-Gašija,18)
Allah, dž.š., rekao je još i ovo: “…i ne povodite se za prohtjevima ljudi koji su još davno zalutali, i mnoge u zabludu odveli, i sami s Pravoga puta skrenuli” (el-Maida, 77)
Treći uzrok nesreće: Samoljubljivost i umišljenost
Samoljublje i oholost (2) ubrajaju se u najveće uzroke propasti neke osobe; zato je Uzvišeni Allah o ovome rekao: “Taj drugi svijet dat ćemo onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine, a one koji se Allaha boje čeka sretan kraj.” (el-Kasas, 83)
Allah, dž.š., rekao je: “I iz oholosti ne okreći lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.” (Lukman,18)
I rekao je: “Karun (3) je iz Musaovog naroda bio pa ih je tlačio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi: ‘Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su objesni’, govorili su mu ljudi iz naroda njegova. ‘I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine.’ Ovo sto imam stekao sam znanjem svojim. Tako ja mislim’, govorio je on. (4) A zar nije znao da je Allah prije njega već uništio neke narode koji su bili od njega jači i koji su više nakupili – a zločinci neće o grijesima svojim ni ispitivani biti. I izađe on pred narod svoj u svom sjaju. ‘Ah, da je i nama ono što je dato Karunu! ‘ , govorili su oni koji su čeznuli za životom na ovom svijetu, ‘on je uistinu, presretan. ‘ Teško vama!’, govorili su učeni, ‘onome koji vjeruje i čini dobra djela bolja je Allahova nagrada, a bit će samo strpljivima pružena.’ “I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći.” (El-Kasas, 76-82)
Dakle, ono što je Karuna uništilo jesu samoljublje i oholost nad drugima, pa je Allah njime zemlju poravnao da bi bio pouka drugima sve do Sudnjega dana. Zato vidimo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako pojašnjava:
“U Džennet neće ući onaj u čijem srcu bude koliko trun oholosti.” (Prenosi ga Muslim od Abdullaha ibn Mes'uda, radijallahu anhu.)
U hadisi-kudsiju Allah, dž.š., rekao je: “Veličina je Moj gornji ogrtač, a visost je Moj donji ogrtač, pa ko se bude natjecao sa Mnom u ovome, kaznit ću ga.”
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
“Dok je neki čovjek išao u svom nakitu samoljubiv, začešljan, vukao se u svom hodu, Allah dade da se pod njim prolomi zemlja i da kroz nju sve do Sudnjeg dana propada. “ (Prenose ga El-Buhari i Muslim)
Takav je, dakle, kraj onog ko je ohol, mutekebbir, jer je oholost jedan od najgorih uzroka propasti, kako je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “A ona (oholost) je najgora.” Da nas Allah sačuva od samoljublja, oholosti i da nam olakša skromnost koju nam je preporučivao. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Neće se niko skromno ponašati radi Allaha, a da ga On ne uzdigne. “ (5) (Prenosi Muslim od Ebu Hurejre, radijallahu anhu)
Ve ahiru da'vana enil-hamdu lillahi Rabbil- alemin.
A poslijednja naša dove jeste: “Neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova!”
Napisao: Šejh, muhadis Abdul-Kadir el-Arnauti, rahimehullah
Iz djela: Vasijjeti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
Obrada: Put vjernika
Fusnote:
(1) Sejjid Kutb, Allah mu se smilovao, kaže: “Ostavili smo nemarnim njegovo srce – da se on okreće sam sebi, svom imetku, sinovima, uživanjima i strastima. U njegovom srcu nije
ostalo ni najmanje širine za Allaha.”
(2) Učenjaci obično porede oholog čovjeka s onim ko se popne na neku uzvišicu ili planinu,
pa on odozgo vidi sve ljude da su manji od njega, a i ljudi sa zemlje njega vide kao nešto
sičušno i malo. (op. prev.)
(3) Ibn Kesir u svom tefsitu navodi izjavu Ibn Džurejdža o pitanju preciziranja ličnosti Karuna da je rekao: “Većina učenjaka smatra da je on Karun bio amidžić Musaa, alejhis selam. A Allah najbolje zna. (op. prev.)
(4) S. Kutb veli: To je izjava uobraženog slijepca koji zaboravlja izvor blagodati i njezinu
svrhu, koga obmanjuje imetak i zasljepljuje bogatstvo. Koliko je samo ljudi koji misle da
je samo njegovo znanje i njegov trud razlog njegova bogatstva, te on onda ne odgovara
za njegovo trošenje i netrošenje. Islam cijeni individualni napor koji je uložen u stjecanje
imetka. Ne umanjuje vrijednost ličnog truda niti je anulira, ali istodobno nameže poseban
program raspolaganja individualnim vlasništvom, kao što propisuje program njegovog
stjecanja i unapređivanja.
(5) El-Munavi u Fejdu kaže za znaće riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
“Allah ga uzdigne.” Ovo uzdignuće manifestira se kroz to da čovjek sebe vidi malehnim i
skromnim, dok će u očima drugjh izgledati veliki i moćan. (op. prev.)
