Dvojica vojnih stručnjaka saglasna su da trenutna situacija na libansko-izraelskoj granici svjedoči očitoj eskalaciji, pri čemu Hezbollah u svojim napadima cilja specifične izraelske vojne lokacije. U isto vrijeme, naglašavaju da nijedna strana trenutno ne želi da dođe do izbijanja općeg kopnenog rata.
Uprkos nastavku eskalacije na libansko-izraelskoj granici, vojni i strateški stručnjak, brigadni general Elias Hanna smatra da je trenutna situacija sasvim drugačija od one u ratu 2006. godine.
Skrenuo je pažnju na nekoliko faktora, između ostalog i na trenutni rat u Gazi i promjenu regionalne i međunarodne situacije. Ističe da je izraelska Sjeverna komanda u značajnoj mjeri ojačala svoje trupe, što ukazuje da se provode pripreme za scenarij kopnenog rata.
Hanna upozorava da će ulazak u kopneni rat imati visoku cijenu za Izrael, podsjećajući na iskustvo izraelske okupacije Libana do 2000. godine. Izrazio je uvjerenje da bi izraelska strategija mogla ići u pravcu totalnog uništavanja regije od Plave linije sve do oblasti Nabatieh, s ciljem da se učini nenastanjivom te kako bi se oslabila borbena sposobnost Hezbollaha.
Mogući scenarij
Vojni i strateški stručnjak, general bojnik Fayez al-Duwairi, slaže se s Hannom i dodaje da Izrael vrši vojne pripreme, u sklopu kojih je mobilizirano pet dodatnih vojnih divizija pored 98. divizije, čime se njihov ukupan broj popeo na šest, te još dvije brigade. ”Mobilizacija ovako velikog broja snaga ne može biti slučajna. To više upućuje na pripremu za mogući scenarij, koji bi mogao imati loše posljedice”, dodao je.
Međutim, Al-Duwairi naglašava kako još uvijek ne vidi da postoji stvarna želja Izraela ili Hezbollaha za vođenjem kopnene bitke širokih razmjera. Objašnjava da svaka strana ima svoje razloge i opravdanja za trenutno izbjegavanje ovog scenarija.
Vojni stručnjak ističe da je cilj koji je Izrael postavio vraćanje “raseljenih osoba”, što je uporedio sa zacrtanim ciljem u Gazi, odnosno oslobađanjem zarobljenika. Kaže da za ostvarivanje tog cilja postoje određeni zahtjevi na terenu, uključujući i one zakonske kao provedba Rezolucije UN-a 1701, koja predviđa povlačenje Hezbollaha sjeverno od rijeke Litani.
Hanna, pak, kaže da su nedavne operacije prešle neposredne granice i stigle do područja u blizini Tel Aviva i Haife, što je, prema vojnom stručnjaku, novi detalj od strateškog značaja. Skrenuo je pažnju na to da je udaljenost od libanske granice do Haife oko 50 km, dok do okoline Tel Aviva iznosi otprilike 110 km.
Među nekim od glavnih ciljeva koje su projektili Hezbollaha nedavno pogodili, Hanna je spomenuo izraelsku jedinicu 8200, koja je važna obavještajna jedinica zadužena za prikupljanje informacija i prisluškivanje. Vojni stručnjak smatra da je napad na ovu jedinicu izveden jer je Hezbollah svjestan koliki značaj obavještajne informacije imaju u izraelskoj vojnoj strategiji.
Faza ‘slamanja volje’
Prema riječima stručnjaka Hanne, Hezbollah je dosad gađao samo vojne mete, što ukazuje na to da stranka zapravo ne želi proširiti opseg rata. Također je skrenuo pažnju na novi fenomen gađanja područja koja ne moraju nužno imati većinu koja podržava Hezbollah, kao što su Keserwan i Jbeil.
Al-Duwairi opisuje trenutnu fazu kao fazu “slamanja volje”, budući da Izrael pokušava slomiti Hezbollah i prisiliti ga da prihvati izraelske uvjete. Upozorava da, ako stranka ostane pri svom stavu i realizira govor svog generalnog sekretera Hassana Nasrallaha o jedinstvu frontova i nastavku borbe, “mogli bismo svjedočiti kopnenom ratu”.
Što se tiče posljedica lansiranja jedne rakete na Mossad u Tel Avivu, Al-Duwairi je skrenuo pažnju na činjenicu da Hezbollahovo ispaljivanje rakete Qader 1 predstavlja jasnu poruku kao odgovor na “zločin eksplozije pejdžera”. Ovaj napad upoređuje s izraelskim napadima na južna predgrađa Bejruta, koji su ciljali određene lokacije na temelju obavještajnih podataka.
Hanna je, također, naglasio značaj koji faktor vremena i topografija imaju u bilo kojoj potencijalnoj vojnoj operaciji, jer je južni Liban, sa svojim brdovitim terenom, dolinama i šumama, potpuno drugačiji od ravničarskih krajeva u Gazi, što može utjecati na izvođenje vojnih operacija, posebno zračnih.
Hanna napominje da je Hezbollah već ranije dokazao svoju sposobnost da pruža otpor duži vremenski period, pozivajući se na rat iz 2006. godine, koji je trajao 34 dana. Upozorava da Izrael ne može podnijeti novi gubitak od Hezbollaha, podsjećajući na izjavu jednog izraelskog dužnosnika da bi Izrael mogao pasti ako izgubi samo jedan rat.
