Jevreji kroz Kur'an

Popularno na sajtu

Ni u vrijeme Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a ni dan-danas jevreja u svijetu nema mnogo. S obzirom na to, logično bi bilo da Kur'an o njima malo govori. Međutim, činjenica je da se o njima u Kur'anu govori izuzetno mnogo. Zašto, ko su jevreji, šta se njima dešavalo, kakve su njihove osobine, šta im je obećano u budućnosti i kakve se pouke iz toga mogu izvesti?

Na nekoliko mjesta u Kur'anu kaže se da je Allah uzdigao jevreje nad ostalim ljudima, odnosno nad ostalim narodima. Tako npr. Uzvišeni kaže: “O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario i toga što sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao!” ( El-Beqare, 47. ajet)

Iz tih ajeta može se razumjeti da je Allah jevreje odlikovao nad ostalim narodima do njihovog vremena, davši im blagodati koje nije dao drugim narodima do tada. Tumačeći te ajete, mufessiri obavezno navode stav da je ummet Muhammedov, sallallahu ‘alejhi ve sellem, odabraniji od toga naroda, jer za to postoji nepobitni kur'anski tekst, a odlikovanje Jevreja odnosi se na period dok su slijedili svoje poslanike.

Kur'an pojašnjava o kojim se blagodatima radi: “Sinovima Israilovim smo Knjigu i vlast i vjerovjesništvo dali i lijepim jelima smo ih bili opskrbili, i iznad svih naroda ih uzdigli, i jasne dokaze o vjeri smo im dali, a oni su se podvojili baš onda kad su do saznanja došli…” ( El-Džasija, 16. i 17. ajet)

Kao vrlo važnu stvar, Kur'an navodi da je jevrejima data Knjiga, tj. objava od Uzvišenog Allaha. Njima i kršćanima, u odnosu na druge narode, to je posebna počast i odlika, pa ih Kur'an počesto naziva “sljedbenicima Knjige” (ehlul-kitab). Pored toga, veliki broj poslanika poslan je upravo jevrejima, što je također povod da jevreji budu ponosni u odnosu na druge.

Porijeklo jevreja

U Kur'anu se na više mjesta govori o Allahovim poslanicima od kojih Jevreji, pa i Arapi, vode porijeklo. Naime, Ibrahim, a.s, koji je jedan od najodabranijih poslanika uopće, imao je sinove: Ismaila i Ishaka. Ismailovi potomci su Arapi, a Ishakovi Jevreji. Odnosno, Jevreji se najčešće vežu za Ishakovog sina, Jakuba, a.s. Njegovo drugo ime jeste Israil, pa Kur'an jevreje često naziva sinovima, tj. potomcima Israilovim. Jakub, a.s, imao je dvanaest sinova, među kojima je bio i Jusuf, a.s, o kojem se, takoder, na dosta mjesta govori u Kur'anu, pogotovo u suri koja po njemu nosi ime, tj. suri Jusuf. To su neki od bitnih razloga zbog kojih Jevreji smatraju da su iznad drugih naroda, Bogu bliski i narod odabran za sva vremena.

Zbivanja sa Jusufom, a.s, i njegovom braćom

Već za vrijeme Jakuba a.s. njegovi sinovi, tj. ljudi od kojih Jevreji vode porijeklo, skreću sa pravoga puta! U njima se pojavljuje zavidnost prema polubratu Jusufu, za koga su smatrali da ga otac voli više od svih njih, pa smišljaju varku kako da se riješe svoga polubrata, te ga bacaju u bunar! Na prevaru su ga odveli od kuće, varajući na taj način svoga oca, tj. Božijeg poslanika, čineći tako nasilje nevinom djetetu i kršeći Allahove odredbe o lijepom odnosu prema roditeljima, rodbini i uopće čovječanstvu! Nakon toga, da bi prevara uspjela, dolaze navečer ocu sa Jusufovom košuljom okrvavljenom lažnom krvlju! ( Jusuf, 8.-20. ajet). Dakle, time se ukazuje na to da su oni, radi ostvarenja ovosvjetskih interesa, spremni pogaziti sve norme i sva pravila. To se pokazuje i u daljem kazivanju sure Jusuf, gdje se navodi da su bez imalo griže savjesti slagali na Jusufa, a.s: “Ako je on ukrao’, – rekoše oni -, pa i prije je brat njegov krao!‘” (Jusuf, 77. ajet) Iz ove sure zatim se može razumjeti da je Jusuf, a.s, velikodušno oprostio svojoj polubraći i da ih je, zajedno sa roditeljima, nastanio u Egiptu.

Događaji za vrijeme Musaa, a.s.

Kur'an na više mjesta govori o Musau, a.s, i stanju Jevreja u Egiptu (Misru) pod vlašću faraona i Egipćana, te o njihovom izbavljenju iz patnji uz pomoć Musaa, a.s, kojeg je Uzvišeni odabrao kao poslanika. Sva ta kazivanja govore o Jevrejima kao nestabilnom narodu, kukavičkom i spremnom na spletke i varke, te uporno skretanje sa pravoga puta. Prvi takav primjer jeste slučaj jednog jevreja, Musaovog sunarodnjaka, koji izdaje Musaa, a.s, nakon što mu je on učinio veliko dobro i spasio ga od napada jednog Egipćanina. (El-Qasas, 15.-19. ajet)

Na makro planu, kroz historiju islama očitovalo se da su Jevreji najbolju zaštitu uživali upravo pod vlašću muslimana, na što su uzvratili najgorim odnosom i terorom u situaciji kada su oni zavladali određenim brojem muslimana u Palestini!

Kur'an dalje govori da je Musa, a.s, zbog izdaje od strane jednog sunarodnjaka morao napustiti Egipat i boraviti određeni broj godina u Medjenu. Zatim mu Allah, dž.š, šalje objavu i naređuje da pozove faraona i njegove ljude na pravi put, te da izbavi svoj narod iz robovskog stanja u kojem su bili pod faraonovom vlašću. (Ta Ha, 9-36; El-Qasas, 22-30; Hud, 96-97. ajet)

Jevrejima je otprije bilo nagoviješteno da će Allah poslati jednog između njih kao poslanika, koji će ih pozvati istinskoj vjeri – islamu i izbaviti iz muka robovskoga stanja. Kada se Musa, a.s, ponovo pojavio, pogotovu kada je pokazao mu'džize (čuda, ili natprirodne moći), oni su shvatili da je on obećani poslanik, ali su, opet, prema njemu iskazivali neposlušnost kada god su bili u prilici!

Mu'džize kada je Musaova ruka postala bijela i kada se njegov štap pretvorio u zmiju koja je progutala sve čarolije faraonovih čarobnjaka toliko su bile upečatljive i jake, da su čarobnjaci, koji su bili iz faraonovog naroda, prihvatili pravi put i odmah nakon toga bili spremni umrijeti za istinu u najgorim mukama! ( El-A'raf, 106.-126. ajet)

Pored toga, Allah, dž.š, kaznio je faraonov narod raznim kaznama, koje su bile dio Musaovih, a.s, mu'džiza: glad, nerodica, potop, skakavci, krpelji, žabe i pretvaranje vode u krv. ( El-A'raf, 129.-132. ajet)

Jevreji su bili svjedoci tih događanja, pa je to trebalo da još više pojača njihovo uvjerenje u ispravnost vjere kojoj ih je Musa a.s. pozivao i ustrajnost u njegovom slijeđenju. Međutim, iz daljnjeg kazivanja jasno je da su se oni uvijek vraćali nepokornosti i krivom putu.

Nakon velikih mu'džiza i očigledne Allahove pomoći jevreji obožavaju – tele

Kur'an zatim govori o tome kako faraon i njegov narod nisu htjeli prihvatiti pravi put, ostavši u nevjerstvu, pa je Musa, a.s, izbavio svoj narod i izveo ga iz Egipta. Pri tome se dešava jedna zadivljujuća mu'džiza, kojoj su svi jevreji bili svjedoci. Naime, kada je Musa a.s. poveo svoj narod, faraon je pokrenuo svu svoju vojsku, maksimalno opremljenu i naoružanu, da sustignu Musaov, a.s, narod i da ga ili pobiju ili ponovo porobe. Oni su bili nespremni za tu borbu, nenaoružani i satjerani u bezizlaznu situaciju, pored mora, bez ikakve vidljive nade! Međutim, Allah tada čini veliko čudo, tako što se more razdvaja i pravi na taj način suh i siguran prolaz Musaovim, a.s, sljedbenicima! I ne samo to! Taj prolaz za faraona i njegovu silnu vojsku predstavlja kraj, jer se more zatim ponovo sastavilo i sve ih potopilo! (Eš-Šu'ara’, 52.-68. ajet)

Nakon tako očite podrške Musau, a.s, i potvrde da je on na pravom putu, njegov narod traži da im Musa, a.s, napravi božanstvo u vidu kumira (kipa)! Kada to nije urađeno, koriste njegovu odsutnost i prave zlatno tele da bi ga obožavali, i pored neslaganja Haruna, a.s, kojeg je Musa ostavio da ga mijenja u narodu dok on prima objavu od Allaha, dž.š. (El-Beqara, 92. 93. ajet )

Mnogi mufessiri navode da se tu očituje njihova težnja za zlatom i materijalnim koristima na ovom svijetu, što se poslije, kroz historiju, pokazalo, budući da oni i danas vladaju dobrim dijelom svjetskog kapitala.

Vjerovanje uslovljavaju viđenjem Allaha

Nakon toga Allah im prašta i Musa, a.s, od njih traži da se pokaju zbog obožavanja teleta, a oni su uglas povikali: “O Musa, mi ti nećemo vjerovati dok Allaha ne vidimo!” (El-Beqara, 55. ajet)

Sve prethodne mu'džize i ispravno vođenje od strane Musaa, a.s, te očita Allahova podrška nisu bili dovoljni da Jevreji povjeruju u ono što im Musa, a.s, objavljuje! S druge strane, to pokazuje koliko su skloni materiji i dobrima koja su vidljiva na ovom svijetu.

Odbijaju učestvovati u džihadu

Kur'an zatim govori o tome kako im je Musa, a.s, naredio da borbom oslobode odabrano mjesto (El-Beqare, 58. ajet ), za koje se u tefsirima navodi da se radi o Jerusalimu. Iako to od njih traži Musa, a.s, koji ih je do tada proveo kroz mnoga iskušenja, iako im obećava Allahovu pomoć i ugodan život nakon toga, oni taj poziv drsko odbijaju: “O Musa, dok god su oni u njoj mi nećemo u nju ulaziti! Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi ćemo ovdje ostati!” (El-Maida, 24. ajet)

To govori o njihovom kukavičluku i nemogućnosti pouzdanja i oslanjanja na njih. Kao kaznu za to, Allah im određuje da četrdeset godina lutaju pustinjom, ali ih ni to nije dozvalo pameti.

Nezadovoljni su blagodatima koje su im date

Nakon toga Allah im daje slijedeću mu'džizu: Musa, a.s., udara svojim štapom po stijeni a iz nje se pojavljuje dvanaest vrela, za svako njihovo pleme po jedno vrelo! (El-Beqara, 60. ajet)

Pored toga, Allah im spušta gotova jela: manu i prepelice (Ta Ha, 80. ajet), ali oni opet nisu zadovoljni i traže drugu hranu, koja je manje vrijedna!( El-Beqara, 61. ajet)

To takoder govori o njihovoj odanosti i povođenju za strastima, te ponašanju koje je suprotno zdravom razumu.

I kada izvrše ono što treba, jedva to urade

Kur'an također govori o njihovom izbjegavanju izvršavanja bilo kakvih obaveza, te o izvršavanju obaveza na jedvite jade, kada vide da ih ne mogu izbjeći. To se dobro vidi iz primjera kada je od njih zatraženo da zakolju kravu, kako bi otkrili ko je ubio čovjeka koji je osvanuo mrtav pred vratima drugog čovjeka. Oni su maksimalno otežali izvršenje toga zadatka, zapitkujući poslanika i o najsitnijim detaljima, da bi to na kraju na jedvite jade učinili, kao što Uzvišeni kaže: “…pa je zaklaše, i jedva to uciniše.” (El-Beqara, 72. ajet)

U nekim predajama se navodi da su i za to kažnjeni tako što su kravu sa tako preciznim opisom mogli kupiti samo za količinu zlata koja je bila deset puta veća od težine same krave!

Jevrejima je slat najveći broj poslanika, ali su oni svima bili neposlušni

“Nakon Musaove, a.s, smrti, koji je umro ljutit na sinove Israilove, Allahovo prokletstvo ih je stizalo kroz razne kazne i iskušenja. Njima su stalno dolazili vjerovjesnici, ali su oni postupali kao zločinci: ubrzo nakon vjerovanja, postajali bi nevjernici.”

Primjera neposlušnosti jevreja prema poslanicima nakon Musaa, a.s., u Kur'anu ima mnogo. Jedan od njih je slučaj sa Samuelom, a.s, kada su oni sami tražili da im se propiše džihad, pa su poslije, kada im je zaista propisan, odbili da učestvuju u njemu i prigovarali su što im je Talut odabran za vladara. (El-Beqara, 246.-248. ajet)

Samo manji broj njih odazvao se na poziv za džihad, iako su bili potlačeni i protjerani sa svojih ognjišta! I od toga manjeg broja, opet se samo dio njih povinovao se uputama Taluta u toku toga pohoda. (El-Beqara, 249. ajet)

Oni su uporno odbijali da se povinuju Allahovim naredbama i zabranama, pa ih je Allah zbog toga kažnjavao, pa čak i prokleo:

“I zbog teškog nasilja jevreja Mi smo im neka lijepa jela zabranili koja su im bila dozvoljena, i zbog toga što su mnoge od Allahova puta odvraćali i zato što su kamatu uzimali, a bilo im je zabranjeno, i zato što su tuđe imetke na nedozvoljen način jeli. A za nevjernike među njima Mi smo kaznu bolnu pripremili.” (En-Nisa’, 160. 161. ajet)

“…ali, Allah je njih zbog nevjerovanja njihova prokleo, jer malo ko od njih vjeruje.” (En-Nisa’, 46. ajet)

“Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali – zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili.” (El-Maida, 78. ajet)

Neke vjerovjesnike u laž su utjerivali a neke ubijali!

“I Mi smo Musau Knjigu dali i poslije njega smo jednog za drugim poslanike slali, a Isau, sinu Merjeminu, očigledne dokaze dali i Džibrilom ga pomogli. I kad god vam je koji poslanik donio ono što nije godilo dušama vašim, vi ste se oholili, pa ste jedne u laž utjerali, a druge ubili.” (El-Beqara, 87. ajet)

“Mi smo od sinova Israilovih zavjet uzeli i poslanike im slali. Kad god bi im koji poslanik donio ono što nije godilo dušama njihovim, jedne su u laž utjerivali, a druge ubijali.” (El-Maida, 70. ajet)

Allah je jevrejima slao veliki broj poslanika, među kojima su: Jošua, Šem'un, Davud, Sulejman, Eremija, Uzejr, Hezekijel, Ilijas, El-Jese’, Junus, Zekerijja, Jahja itd. Međutim, oni su neke u laž utjerivali, kao npr. Isaa, a.s, i Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a neke su i ubijali! Takav je npr. slučaj sa Zekerijjaom i Jahja, a.s. Također je dobro poznat slučaj sa Isaom, a.s, kojeg je Allah odabrao kao jednog od njih i njima poslao da ih povede pravim putem, da su sve uradili da i on bude ubijen!

Posebno intresantno je da Kur'an upotrebaljava sadašnje vrijeme (koje u arapskom jeziku može biti i buduće) kada govori o ubijanju vjerovjesnika. To sigurno ukazuje na stalnu prijetnju, što se može odnositi i na poslanika koji je živ u toku objave Kur'ana, tj. na Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Iz životopisa Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, poznato je da su Jevreji zaista nekoliko puta pokušali da ga ubiju!

Svjesno su krivotvorili Allahovu objavu

Allah, dž.š., objavio je Musau, a.s, Tevrat, kao jednu od Njegovih odabranih knjiga. Međutim, jevreji nisu poštovali Božiju riječ, nego su, radi sitnih dunjalučkih interesa, iskrivili Tevrat, podvrgavajući ga svojim ličnim interesima. Dakle, spremni su i na Boga slagati! O tome postoji više svjedočanstava u Kur'anu, kao npr.: “…i jevreji koji izmišljotine mnogo slušaju i koji tuđe riječi rado prihvataju, a tebi ne dolaze, koji smisao riječima s mjesta njihovih izvrću… njih na ovom svijetu čeka poniženje, a na onom svijetu patnja golema.” (El-Maida, 41. ajet)

“Ima jevreja koji izvrću smisao riječima i govore uvijajući jezicima svojim i huleći pravu vjeru: ‘Čujemo, ali se ne pokoravamo!'…” (En-Nisa’, 46. ajet)

“A teško onima koji svojim rukama pišu Knjigu, a zatim govore: ‘Evo, ovo je od Allaha’ – da bi za to korist neznatnu izvukli. I teško njima zbog onoga što ruke njihove pišu i teško njima što na taj način zarađuju!” (El-Beqara, 79. ajet)

Stalno su kršili obećanja i zavjete date Allahu

O tome se govori u većem broju ajeta, a ovdje ćemo navesti samo jedan: “I kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli da ćete se jedino Allahu klanjati, i roditeljima, i bližnjima, i siročadi, i siromasima dobročinstvo činiti, a ljudima lijepe riječi govoriti i molitvu obavljati i milostinju davati, i vi ste se poslije, izuzev vas malo, izopačili i zavjet iznevjerili.” (El-Beqara, 83. ajet)

Prema tome, ako su spremni kršiti zavjete date Allahu, onda su pogotovu, spremni kršiti ugovore i sporazume postignute sa ljudima! Takvih primjera imamo već za vrijeme Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a i poslije, u historiji, sve do današnjih dana.

Imaju žarku želju za životom na ovome svijetu

“Reci: ‘O jevreji, ako tvrdite da ste vi od svih ljudi jedini Allahovi miljenici, onda smrt poželite, ako istinu govorite.’ A zbog onoga što ruke njihove čine neće je nikad poželjeti, Allah dobro zna nevjernike.” (El-Džumu'a, 6. 7. ajet)

To i jeste razlog njihovoga kukavičluka i bojazni od borbe sa neprijateljem, pokazane za vrijeme Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Svjesni su svojih grijeha i prestupa, ali se nadaju da će na onome svijetu biti blago kažnjeni: “Zato što govore: ‘Vatra nas neće pržiti već samo nekoliko dana’, – a laži koje izmišljaju u vjerovanju njihovom obmanjuju ih.” (Alu Imran, 24. ajet)

Skloni su varkama i spletkarenju

U Kur'anu se na nekoliko mjesta navodi slučaj onih jevreja koji su se ogriješili o zabranu rada subotom. Naime, Allah ih je kaznio i stavio ih na iskušenje tako što im je zabranio da love ribu subotom, a one su dolazile samo tim danom. Oni su tome doskočili tako što su postavljali mreže petkom navečer, u koje bi se onda subotom riba ulovila, pa bi te mreže vadili iz vode nedjeljom! To je očito izigravanje Allahovih propisa, zbog kojeg ih je Allah žestoko kaznio: “Vama je poznato ono što se dogodilo onima od vas koji su se o subotu ogriješili, kao i to da smo im Mi rekli: ‘Budite majmuni prezreni!’ Savremenicima i pokoljenjima njihovim to smo učinili opomenom, a poukom onima koji se boje Allaha.” (El-Beqara, 65. 66. ajet)

Njihova sklonost spletkama i varkama pokazala se i za vrijeme Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kao i kroz stoljeća koja su došla poslije toga, sve do današnjih dana!

Kada se nisu uspjeli suprotstaviti muslimanima, počeli su se prikrivati i uvlačiti u vjerničke redove, te praviti munafike od ljudi, bivajući tako predvodnici licemjera, koji im planiraju način njihovog djelovanja.” Poznato je da su munafici gori neprijatelji od otvorenih nevjernika, a Jevreji stoje i iza izuma licemjerstva i munafikluka! (To se može vidjeti, između ostalog, iz sedamdeset petog i sedamdeset šestog ajeta sure El-Beqara)

Izuzetno su oholi i govore pogrdne riječi o Allahu

“Allah je čuo riječi onih koji su rekli: ‘Allah je siromašan, a mi smo bogati!’ Naredićemo Mi da se pribilježi ono što su oni rekli, kao i što su, ni krive ni dužne, vjerovjesnike ubijali, i reći ćemo: ‘Iskusite patnju u ognju zbog djela ruku vaših!’ – A Allah nije nepravedan prema robovima Svojim.” (Ali Imran, 181. 182. ajet )

Naime, kada je objavljeno: “Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga on mnogostruko vrati?” (El-Beqara, 245. ajet), čime se metaforički traži angažman na pravome putu, neki od njih su se drznuli i ismijavali te riječi, govoreći da je Allah siromašan, a da su oni bogati! Rezultat toga jeste da ih je Allah kaznio škrtošću još na ovom svijetu, a na onom ih čeka patnja još veća.

Strašljivi su i samo prividno jedinstveni

“Oni se više boje vas nego Allaha, zato što su oni ljudi nerazumni. Samo u utvrđenim gradovima ili iza zidina oni se protiv vas smiju skupno boriti. Oni su junaci u međusobnim borbama. Ti misliš da su oni složni, međutim, srca su njihova razjedinjena, zato što su oni ljudi koji nemaju pameti.” ( El-Hašr, 13. 14. ajet)

To se i pokazalo prilikom borbe sa ashabima, gdje su uvijek pokazivali kukavičluk.

Oni su vjernicima najveći neprijatelji

Sve do sada spomenuto, kao i ostalo što se u Kur'anu o njima govori, nije navedeno radi pukog kazivanja, nego radi pouke vjernicima! Naime, Jevreji mogu predstavljati veliku opasnost, iako su i u vrijeme objave a i danas malobrojni u odnosu na mnoge druge narode. No, oni mogu nanijeti veliku štetu, pogotovu sljedbenicima pravoga puta, kojima zavide i protiv kojih će raditi dok god postoje. To je jasno vidljivo iz slijedećeg ajeta: “Ti ćeš sigurno naći da su vjernicima najljući neprijatelji jevreji i mnogobošci…” (El-Maida, 82. ajet)

Nered će učiniti na Zemlji dva puta

Kur'an govori također i o tome da im je Allah odredio da će dva puta postati velika sila i da će činiti nered na Zemlji, ali da će on obadva puta dati druge snage koje će ih pobijediti! (El-Isra’, 4.-8. ajet)

Mnogi mufessiri navode da su se ta dva uspona i pada već desili, za vrijeme Babilonskog carstva i Nabukodonosora, a neki savremeni ukazuju na to da bi njihov drugi uspon mogao biti današnje stanje u koje su došli, te da će njihov drugi pad tek uslijediti! U svakom slučaju, kroz cijeli Kur'an ukazuje se na to da su oni neprijatelji istine i pravoga puta, da su skloni različitim spletkama i varkama, da su vrlo sposobni i opasni, te da vjernici trebaju da budu oprezni u kontaktima s njima.

Ukratko

“To pokazuje da je historija sinova Israilovih koja govori o nevjerovanju, griješenju i prokletstvu drevna, da su poslanici koji su im upućeni da ih spasi, na kraju preuzeli na sebe da ih proklinju i progone zbog Allahove upute. Allah je čuo njihove molbe, uknjižio srdžbu i prokletstvo protiv sinova Israilovih.

Sinovi Israilovi koji ne vjeruju, mijenjali su njima dostavljene Knjige, nisu primjenjivali u međusobnom sudstvu Allahov zakon, kao što je na više mjesta spomenuto u Kur'anu. Oni su prekidali zavjet sa Allahom, zavjet koji govori da će pomagati svakog poslanika, podržavati ga i slijediti. ‘… zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili.’ (5/78) To je griješenje i neprijateljstvo, što se susreće u njihovim vjerničkim vidovima i ponašanjima.

Historija sinova Israilovih prepuna je griješenja i nasilja, kao što je Allah objasnio u Svojoj Časnoj Knjizi. Griješenje i neprijateljstvo nije bilo djelo pojedinaca iz redova sinova Israilovih, nego je to postala karakteristika cjelokupnog njihovog društva o kojima društvo šuti i ne pokušava da ih spriječi i osudi.”


Autor: Sejjid Kutb
Iz djela: “U okrilju Kur'ana”

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

%d bloggers like this: