SUKOB TEVHIDA I ŠIRKA

Objavljeno / ažurirano:

Sukob između tevhida i širka je star i traje još od vremena poslanika Nuha, alejhisselam, koji je pozivao svoj narod u obožavanje samo Allaha, a napuštanje obožavanja kumira (kipova). Nuh, alejhisselam, proveo je među svojim narodom devetsto pedeset godina, pozivajući ih u tevhid, a njihova reakcija je, kako to Kur’an opisuje, bila sljedeća:

“I govore: ‘Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, ni Jegusa, ni Jeuka, ni Nesra ne napuštajte!’ A već su mnoge u zabludu doveli.” (Nuh, 23 – 24)

Prenosi Buharija od Ibn- Abbasa da je, vezano za tefsir (tumačenje) ovog ajeta, rekao: “Ovo su imena dobrih ljudi iz Nuhovog naroda, a nakon što su umrli, šejtan je šapnuo (udahnuo) ljudima iz tog naroda da, na mjestima na kojima se okupljaju, postave kipove i kumire i da ih nazovu imenima dobrih ljudi. Oni su to i uradili, ali nisu obožavali te kipove. Međutim, kada je ta generacija umrla, pravo znanje je nestalo i ti kipovi su postali božanstva.”

Nakon Nuha, alejhisselam, smjenjivali su se poslanici, koji su pozivali ljude na obožavanje samo Allaha, dž.š., i napuštanje obožavanja božanstava koja ne zaslužuju ibadet. Uči Kur’an koji o tome govori:

“A Adu – njegova brata Huda. – ‘O narode moj!’, govorio je on, Allahu se klanjajte; vi drugog boga, osim Njega, nemate; zar se ne bojite?” (El-Earaf, 65)

“I Semudu – brata njihova Saliha. ‘O narode moj!’, govorio je on, ‘klanjajte se samo Allahu, vi drugog boga, osim Njega, nemate!’” (Hud, 61)

”I Medjenu – brata njihova Šuajba. ‘O narode moj!’, govorio je on, Allahu se klanjajte, vi drugog boga, osim Njega nemate!’” (Hud, 84)

“A kad Ibrahim reče ocu svome i narodu svome: ‘Nemam ja ništa s onima kojima se vi klanjate, ja se klanjam samo Onome Koji me je stvorio, jer će mi On, doista, na pravi put ukazati!’” (Ez-Zuhruf, 26)

Reakcija mnogobožaca na poziv svih poslanika bijaše suprotstavljanje i poricanje onoga s čime su došli, te otpor protiv njih svim sredstvima kojima su raspolagali.

Allahov Poslanik, alejhisselam, bio je prije poslanstva među Arapima poznat kao Iskreni i Povjerljivi. Međutim, kad ih je pozvao u obožavanje Allaha i vjerovanje u Njegovu jednoću (tevhid) i napuštanje onoga što su obožavali njihovi preci, oni su zaboravili”poslanikovu iskrenost i povjerljivost, te su za njega rekli: “Čarobnjak i lažac!” A Kur’an bilježi njihovu reakciju i kaže:

“Oni se čude što im je jedan od njih došao da ih opominje, pa govore nevjernici: ‘Ovo je čarobnjak, lažov!’” (Sad, 4 – 5)

“I tako je bilo, ni onima prije ovih nije došao ni jedan poslanik, a da nisu rekli: “Čarobnjak je!” ili: “Lud je!” Zar su to jedni drugima u amanet ostavljali? Nisu, nego su to ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevršili.” (Ez-Zarijat, 52 – 53)

To je stav svih poslanika o misionarstvu i tevhidu, stav njihovih naroda, koji su ih u laž utjerivali i potvarali ih.

A u današnjem vremenu, kada musliman poziva svoju braću u lijepo ponašanje, iskrenost i povjerljivost, niko mu se ne suprotstavlja. Međutim, kad poziva u tevhid, u koji su pozivali svi poslanici, i koji je, ustvari, obraćanje dovom samo Allahu, dž.š., i nikome drugom: ni poslanicima niti evlijama, koji su Allahovi robovi, ljudi mu se tada suprotstave i optuže ga lažnim optužbama. Oni ga nazovu vehabijom, kako bi ljude odvratili od njegovog poziva, a kad im se spomene ajet u kojem se govori o tevhidu, neko od njih kaže: “Taj ajet je vehabijski!” I ako im se spomene hadis, koji glasi: “Kad tražiš nešto, traži od Allaha, i kad pomoć tražiš – traži je od Allaha!”, neko od njih kaže: “Taj hadis je vehabijski!” A ako klanja u namazu stavi ruke na grudi, ili ako pokreće kažiprst prilikom učenja ‘et- tehijjat’, kao što je to radio Poslanik, alejhisselam, ljudi ga nazovu vehabijom. Tako je ime vehabija postalo simbol za muvehhida¹ – onoga koji dove upućuje samo Allahu, dž.š., i slijedi sunnet Allahovog Poslanika. Riječ vehabija istog je korijena kao El-Vehhab, a to je jedno od Allahovih imena, kojim je poklonio (darovao) čovjeku tevhid, a on je najveća blagodat koju je Allah, dž.š., darovao muvehhidunima. (Glagol ’vehebe’ u arapskom jeziku znači pokloniti, darovati.)

Misionari tevhida dužni su biti strpljivi i ugledati se na Allahovog Poslanika, alejhisselam, kome je njegov Gospodar rekao:

“I otrpi ono što oni govore i izbjegavaj ih na prikladan način!” (El- Muzzemmil)

“Zato izdrži do odluke Gospodara tvoga, i ne slušaj ni grješnika ni nevjernika njihova!” (El-Dehr, 24)

Muslimani bi morali prihvatiti poziv u tevhid i zavoljeti njegove agitatore, jer je tevhid misija svih poslanika, pa i našeg poslanika Muhammeda, alejhisselam. I onaj ko zavoli Poslanika, alejhisselam, zavolio je misiju tevhida, a ko zamrzi tevhid zamrzio je i Poslanika, alejhisselam.

Autor: Muhammed Džemil Zejno
Iz knjige: Et-tewhidu weš-širk
Priprema: Put vjernika

Slične teme:

SUŠTINA I VRIJEDNOST TEWHIDA

Podjela tewhida

Poziv svih poslanika i vjerovjesnika

Uvjeti da bi nečiji šehadet bio prihvaćen kod Allaha

Tewhid je uzrok sreći i brisanju grijeha

Izrugivanje – stari običaj neprijatelja islama i muslimana

Fusnota:

[1] muwehhid je u stvari sljedbenik tewhida (čisti monoteista), tj. onaj koji ispoljava tewhid u svim svojim značenjima i ne ograničava se samo na onoga ko dovu upućuje samo Allahu. Svaki musliman je muwehhid.

Novo na sajtu

Odgoj djece

Osnovna pravila odgoja djeteta

Osnovna pravila odgoja djeteta se vežu za dva načela: načelo vezivanja i načelo upozoravanja. Ukoliko se dijete još u doba djetinjstva veže za vjerske, duhovne,...

Preporučeni sadržaj

Statistika ruskog terora u Siriji

Ruske snage su za 44 mjeseci krstaštkog terorizma usmrtili preko 3200...

Prema izvještajima Sirijskog obzervatorija za ljudska prava (SOHR), ruske krstaške snage su za 44 mjeseca njihovog terorizma u Siriji usmrtili 1970 djece i 1225...

Islamske teme