SUKOB TEVHIDA I ŠIRKA

Popularno na sajtu

Sukob između tevhida i širka je star i traje još od vremena poslanika Nuha, alejhisselam, koji je pozivao svoj narod u obožavanje samo Allaha, a napuštanje obožavanja kumira (kipova). Nuh, alejhisselam, proveo je među svojim narodom devetsto pedeset godina, pozivajući ih u tevhid, a njihova reakcija je, kako to Kur’an opisuje, bila sljedeća:

“I govore: ‘Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, ni Jegusa, ni Jeuka, ni Nesra ne napuštajte!’ A već su mnoge u zabludu doveli.” (Nuh, 23 – 24)

Prenosi Buharija od Ibn- Abbasa da je, vezano za tefsir (tumačenje) ovog ajeta, rekao: “Ovo su imena dobrih ljudi iz Nuhovog naroda, a nakon što su umrli, šejtan je šapnuo (udahnuo) ljudima iz tog naroda da, na mjestima na kojima se okupljaju, postave kipove i kumire i da ih nazovu imenima dobrih ljudi. Oni su to i uradili, ali nisu obožavali te kipove. Međutim, kada je ta generacija umrla, pravo znanje je nestalo i ti kipovi su postali božanstva.”

Nakon Nuha, alejhisselam, smjenjivali su se poslanici, koji su pozivali ljude na obožavanje samo Allaha, dž.š., i napuštanje obožavanja božanstava koja ne zaslužuju ibadet. Uči Kur’an koji o tome govori:

“A Adu – njegova brata Huda. – ‘O narode moj!’, govorio je on, Allahu se klanjajte; vi drugog boga, osim Njega, nemate; zar se ne bojite?” (El-Earaf, 65)

“I Semudu – brata njihova Saliha. ‘O narode moj!’, govorio je on, ‘klanjajte se samo Allahu, vi drugog boga, osim Njega, nemate!’” (Hud, 61)

”I Medjenu – brata njihova Šuajba. ‘O narode moj!’, govorio je on, Allahu se klanjajte, vi drugog boga, osim Njega nemate!’” (Hud, 84)

“A kad Ibrahim reče ocu svome i narodu svome: ‘Nemam ja ništa s onima kojima se vi klanjate, ja se klanjam samo Onome Koji me je stvorio, jer će mi On, doista, na pravi put ukazati!’” (Ez-Zuhruf, 26)

Reakcija mnogobožaca na poziv svih poslanika bijaše suprotstavljanje i poricanje onoga s čime su došli, te otpor protiv njih svim sredstvima kojima su raspolagali.

Allahov Poslanik, alejhisselam, bio je prije poslanstva među Arapima poznat kao Iskreni i Povjerljivi. Međutim, kad ih je pozvao u obožavanje Allaha i vjerovanje u Njegovu jednoću (tevhid) i napuštanje onoga što su obožavali njihovi preci, oni su zaboravili”poslanikovu iskrenost i povjerljivost, te su za njega rekli: “Čarobnjak i lažac!” A Kur’an bilježi njihovu reakciju i kaže:

“Oni se čude što im je jedan od njih došao da ih opominje, pa govore nevjernici: ‘Ovo je čarobnjak, lažov!’” (Sad, 4 – 5)

“I tako je bilo, ni onima prije ovih nije došao ni jedan poslanik, a da nisu rekli: “Čarobnjak je!” ili: “Lud je!” Zar su to jedni drugima u amanet ostavljali? Nisu, nego su to ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevršili.” (Ez-Zarijat, 52 – 53)

To je stav svih poslanika o misionarstvu i tevhidu, stav njihovih naroda, koji su ih u laž utjerivali i potvarali ih.

A u današnjem vremenu, kada musliman poziva svoju braću u lijepo ponašanje, iskrenost i povjerljivost, niko mu se ne suprotstavlja. Međutim, kad poziva u tevhid, u koji su pozivali svi poslanici, i koji je, ustvari, obraćanje dovom samo Allahu, dž.š., i nikome drugom: ni poslanicima niti evlijama, koji su Allahovi robovi, ljudi mu se tada suprotstave i optuže ga lažnim optužbama. Oni ga nazovu vehabijom, kako bi ljude odvratili od njegovog poziva, a kad im se spomene ajet u kojem se govori o tevhidu, neko od njih kaže: “Taj ajet je vehabijski!” I ako im se spomene hadis, koji glasi: “Kad tražiš nešto, traži od Allaha, i kad pomoć tražiš – traži je od Allaha!”, neko od njih kaže: “Taj hadis je vehabijski!” A ako klanja u namazu stavi ruke na grudi, ili ako pokreće kažiprst prilikom učenja ‘et- tehijjat’, kao što je to radio Poslanik, alejhisselam, ljudi ga nazovu vehabijom. Tako je ime vehabija postalo simbol za muvehhida¹ – onoga koji dove upućuje samo Allahu, dž.š., i slijedi sunnet Allahovog Poslanika. Riječ vehabija istog je korijena kao El-Vehhab, a to je jedno od Allahovih imena, kojim je poklonio (darovao) čovjeku tevhid, a on je najveća blagodat koju je Allah, dž.š., darovao muvehhidunima. (Glagol ’vehebe’ u arapskom jeziku znači pokloniti, darovati.)

Misionari tevhida dužni su biti strpljivi i ugledati se na Allahovog Poslanika, alejhisselam, kome je njegov Gospodar rekao:

“I otrpi ono što oni govore i izbjegavaj ih na prikladan način!” (El- Muzzemmil)

“Zato izdrži do odluke Gospodara tvoga, i ne slušaj ni grješnika ni nevjernika njihova!” (El-Dehr, 24)

Muslimani bi morali prihvatiti poziv u tevhid i zavoljeti njegove agitatore, jer je tevhid misija svih poslanika, pa i našeg poslanika Muhammeda, alejhisselam. I onaj ko zavoli Poslanika, alejhisselam, zavolio je misiju tevhida, a ko zamrzi tevhid zamrzio je i Poslanika, alejhisselam.

Autor: Muhammed Džemil Zejno
Iz knjige: Et-tewhidu weš-širk
Priprema: Put vjernika

Slične teme:

SUŠTINA I VRIJEDNOST TEWHIDA

Podjela tewhida

Poziv svih poslanika i vjerovjesnika

Uvjeti da bi nečiji šehadet bio prihvaćen kod Allaha

Tewhid je uzrok sreći i brisanju grijeha

Izrugivanje – stari običaj neprijatelja islama i muslimana

Fusnota:

[1] muwehhid je u stvari sljedbenik tewhida (čisti monoteista), tj. onaj koji ispoljava tewhid u svim svojim značenjima i ne ograničava se samo na onoga ko dovu upućuje samo Allahu. Svaki musliman je muwehhid.

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz