Značenja pobjede i poraza u džihadu

Značenja pobjede

1 Da je mudžahid svojim odlaskom u džihad ostvario pobjedu nad samim sobom i njemu osam dragih stvari koje Uzvišeni Allah spominje u poznatom ajetu, i ono što proizilazi iz njih.¹

2 Kada mudžahid krene u džihad time je ostvario pobjedu nad šejtanom koji ga odvraća od toga, kao što se to navodi u poznatom hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.²

3 Također, svojim odlaskom u džihad on je ostvario pobjedu tako što je postao od onih na koje se odnose riječi Uzvišenog:
„One koji se budu radi Nas borili, Mi ćemo, sigurno, putevima Našim uputiti, a Allah je, zaista, s onima koji dobra djela čine!“³, a uputa je najveća pobjeda; i ona je prvi korak ka Džennetu.

4 Svojim odlaskom u džihad on je ostvario pobjedu nad onima koji, iz njegovog naroda i drugih, odvraćaju od džihada na svaki mogući način.

5 Pobjeda mudžahida, također, se ogleda u njegovoj čvrstini i ustrajnosti na putu džihada, bez obzira šta ga je sve na tom putu pogađalo od poteškoća i nedaća, te onoga čemu je bio izložen od odvraćanja i ostavljanja na cjedilu, rekao je Uzvišeni:
„Allah vjernike postojanom riječju učvršćuje u životu na dunjaluku, a i na ahiretu, a zulumćare u zabludu odvodi; Allah radi što hoće“,⁴ pa ko ostane postojan na putu džihada i nastavi sa izvršavanjem ovog vjerskog obreda, te postane od onih na koje se odnosi ovaj ajet, takav je istinski ostvario pobjedu.

6 Isto tako pobjeda mudžahida se ostvaruje kada on, na putu svojih principa i pomaganja svog vjerovanja i vjere, krene žrtvovati svoj život, vrijeme i imetak. Pa, uistinu, u žrtvovanju za ovu vjeru je njegova stvarna pobjeda, svejedno konačnica (borbe) pripala njemu ili njegovom neprijatelju.

7 Od značenja pobjede jeste i da Uzvišeni Allah pomogne Svoje robove u borbi dokaza i istine; pa džihadom se ispoljava i uzdiže istina kao što je to bio slučaj sa dječakom i kraljem koji se spominju u suri El-Burudž.

8 Od značenja pobjede mudžahida je i to da Allah uništi njihove neprijatelje kaznom od Njega Uzvišenog, a da razlog te kazne bude ustvari džihad kojeg vode mudžahidi, kao što se to ranije događalo poslanicima sa njihovim narodima.

9 Također, od značenja pobjede je i da džihad bude razlogom za siromaštvo nevjernika, i njihovom umiranju na nevjerstvu, i ovo je od najvećih značenja pobjede. Pa njihova borba protiv Allahove vjere i mudžahida postaje razlogom njihove zablude i tonjenja u nevjerstvu sve do smrti, kao što se to desilo Faraonu i njegovom narodu zbog dove Musaa i Haruna, alejhimas-selam.

10 Od značenja pobjede je i to da Uzvišeni Allah neke od Svojih robova uzme za šehide, rekao je Uzvišeni: „I te dane pobjede Mi naizmjenice dajemo ljudima, da bi Allah znao (tj. ukazao na) one koji vjeruju, i odabrao neke od vas za šehide. A Allah ne voli zulumćare.“⁵, pa svaki rob koji radi i ulaže trud radi Allaha Uzvišenog to ustvari čini radi ulaska u Džennet, pa je otuda i džihad najkraću put do Dženneta, dok je šehadet najveća i nužna pobjeda koju mudžahid može ostvariti.

11 Pored navedenog, od značenja pobjede je i pobjeda koja se ostvaruje na bojnom polju, i ovo je upravo ono značenje koje je poznato svim ljudima, i većina njih pobjedu ograničava samo na ovo značenje, a ovo je i te kako velika greška u razumijevanju. Stoga neminovno je da se obuhvate sva značenja pobjede koja smo do sada spomenuli i druga slična njima.

Značenja poraza

Prvo značenje poraza: Slijeđenje vjere nevjernika i njihovih prohtjeva.

Rekao je Uzvišeni:
„Ni židovi, ni kršćani neće biti tobom zadovoljni sve dok ne budeš slijedio vjeru njihovu. Reci: “Allahova Uputa jeste Prava uputa!” A ako bi se ti poveo za željama njihovim, nakon znanja koje si dobio, od Allaha te niko ne bi mogao zaštititi, niti pomoći ti“,⁶ i rekao je: „A ako bi se ti za njihovim željama poveo nakon što ti je došlo znanje, tada bi sigurno među zulumćarima bio“⁷, pa kada musliman otpadne od svoje vjere i obznani svoje slijeđenje vjere židova i kršćana, ili bilo koje druge nevjerničke vjere, kao što je sekularizam, basizam, komunizam, modernizam, svejedno bilo to slijeđenje u potpunosti ili djelimično, pa, doista se to ubraja u najveći vid poraza, pa makar dotični sljedbenik ostvario zadovoljstvo židova i kršćana, i nevjernika drugih vjera, te ostvario od bogatstva, rukovođenja i predsjedništva, do te mjere da ništa od pomenutog ne bi ostavio bez slijeđenja njihove vjere.

Drugo značenje poraza: Kompromis i popuštanje radi nevjernika

Rekao je Uzvišeni:
„Oni bi jedva dočekali da ti popustiš, pa bi i oni popustili“⁸, i rekao je: „Pa, ne pokoravaj se poricateljima“⁹, zabrana od Allaha Uzvišenog Njegovom Poslaniku da se pokorava poricateljima – tj. nevjernicima Mekke –, u onome što je suprotno istini. Ovo navodi i odabire imam El-Kurtubi u svom tefisru, pa kaže: „Zabranio mu je da naginje (tj, popušta) mušricima, onda kada su ga pozivali da se suzdrži od kuđenja njihove vjere pa da se i oni sustegnu od kuđenja njegove vjere, pa je Uzvišeni Allah objasnio da je takvo naginjanje (tj. popuštanje radi njihovog zadovoljstva) nevjerstvo, rekao je Uzvišeni: „A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio.“¹⁰ Jedna grupa ljudi je zalutala smatrajući da je ovo zabraneno popuštanje ustvari prikrivanje svoje vjere onda kada se strahuje od nevjernika, a čija je dozvola opće poznata u islamu, pa su, svjesno ili ne, na taj način zapali u poniženje misleći da rade ono što se naziva propisanim muderatom (prikrivanjem vjere kada se strahuje od nevjernika).“ Završen citat imama El-Kurtubija.

Kako bi što bolje pojasnili ovo pitanje, mi kažemo:
Poglavlje o el-muderatu (prikrivanju vjere) je jedna, a poglavlje o el-mudaheni (popuštanju u vjeri) je sasvim druga stvar. Pa tako el-muderat je dozvoljen, dok je el-mudahena zabranjena, zato što el-muderat predstavlja blago i lijepo obraćanje svom protivniku, ali to nikako ne znači da mu potvrđuješ ili odobravaš njegov batil i slično tome; pa kada se nešto od toga pojavi onda to više nije el-muderat već prelazi u el-mudahenu. U poznatom hadisu u kojem se spominje da je neki čovjek tražio dozvolu za ulazak kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa kada je Poslanik čuo o kome se radi rekao je: „Loš li je ovaj čovjek iz tog plemena. Dozvolite mu da uđe“, i nakon što je čovjek ušao, Poslanik je ljubazno sa njim razgovarao¹¹; ovdje se ne spominje da je Poslanik neku neistinu izgovorio, niti da je išta od neistine potvrdio, a niti da je učinio kakav grijeh – daleko od toga da Poslanik učini takvo što –, već je to samo otklanjanje štete, ili slično tome, koje biva na šerijatski ispravan način, bez miješanja sa nečim od jasnih zabrana i grijeha. A mnogo je hadisa u kojima se hvali el-muderat prema ljudima, zato što to kadkad može biti sa aspekta lijepog ponašanja u određenim momentima.

A razlika između el-muderata i el-mudahene je u tome što prvo znači: davanje dunjaluka radi popravljanja istog ili vjere, ili oboje, i to je dozvoljeno, čak nekada može biti i poželjno; dok drugo znači: ostavljanje vjere radi popravljanja dunjaluka! Od onoga što je proteklo se jasno može vidjeti poraženost mnogih od onih koji se danas pripisuju islamu, onda kada su popustili pred neprijateljima Allaha Uzvišenog, i time sebe i ostali svijet obmanuli govoreći da je ovo od dozvoljenog el-muderata, a u stvarnosti to nije ništa drugo do odvratno poniženje, i slijepo popuštanje, u kojem se istina prikazuje neistinom i neistina istinom, te se ulaže vjera radi popravljanja dunjaluka i ličnih interesa, pa šta može ostati od značenja pobjede nakon ovako odvratnog poraza?!

Treće značenje poraza: Priklanjanje i naginjanje nevjernicima i sljedbenicima neistine

Rekao je Uzvišeni Gospodar:
„I zamalo da te oni odvrate od onoga što ti Mi objavljujemo, da bi protiv Nas nešto drugo iznio, i tada bi te oni kao prijatelja prihvatili. A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio, i tada bismo ti, doista, dali da iskusiš dvostruku patnju u životu i dvostruku patnju poslije smrti; tada ne bi nikoga našao ko bi ti protiv Nas pomogao“, pa ko se prikloni ili pokori nevjernicima ili zulumćarima, pored toga što mu je obećana kazna Vatrom na ahiretu, on je svojim javnim priklanjanjem i pokoravanjem nevjernicima poražen strašnim porazom, i temelji na kojima je bila njegova vjera time su porušeni, makar svojim jezikom tvrdio da se nije nimalo promijenio niti iste napustio, jer njegovo pokoravanje i priklanjanje nevjernicima ili zulumćarima to negiraju i njega u laž utjeruju, te javno pokazuju da je on poražen, a temelji nemaju nikakvog značaja ako ih djela kontriraju i ruše, oni ne mogu biti ništa više do lažne tvrdnje i mastila na papiru, zbog toga što čvrsto držanje za ispravne temelje i priklanjanje zulumćarima i nevjernicima u njihovim željama nikako ne mogu biti spojeni i ostati zajedno. Ovo nije ništa drugo do ponižavajući poraz.

Ko dobro razmisli ono onome što je prethodilo od značenja pobjede i poraza, jasno će uvidjeti neznanje onih koji lažno pripisuju poraz Islamskog emirata u Afganistanu. Ko pravilno pojmi ova značenja pobjede taj je čvrsto ubjeđen u to da je Islamski emirat na čelu sa mulla Omerom, hafizahullah, ostvario pobjedu nad cijelim svijetom, Uzvišeni Allah ih je blagosiljao te su oni većinu ovih značenja ostvarili, uz to im se smilovao i sačuvao ih od zapadanja u neka od značenja poraza; pa molimo Uzvišenog Allaha da učvrsti mudžahide, podari im skoru pobjedu na bojnom polju, doista je On Svemoguć.

Stoga, potrebno je da se musliman čvrsto drži za svoja ubjeđenja i vjerska načela, i da uvijek javno pokazuje da je on gornji i onaj koji uvijek pobjeđuje, ma šta god ga pogađalo od umora i rana, rekao je Uzvišeni Gospodar: „Ne klonite duhom, i ne žalostite se! Vi ćete pobijediti (tj. biti gornji), ako vjernici budete. Ako vas rane spopadnu – pa sigurno su takve rane i druge spopale – i te dane pobjede Mi naizmjenice dajemo ljudima, da bi Allah znao (tj. ukazao na) one koji vjeruju, i odabrao neke od vas za šehide. A Allah ne voli zulumćare.“¹²

Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu porodicu i sve ashabe.

Napisao: Šejh i šehid, inšaallah, Jusuf El-‘Ujejri, rahimehullah
Izvor: http://www.ilmway.com/

Fusnote: