Trump, iako ne otvoreno, sugeriše da bi isporuka F‑35 za Tursku mogla postati moguća tek ako Ankara prestane uvoziti rusku naftu i prirodni gas.
F‑35 je višenamjenski borbeni avion pete generacije. F‑35 je najsavremeniji američki borbeni avion koji trenutno postoji. Mnoge zemlje žele da ga kupe da bi modernizovale svoju avijaciju, ali se kupovina i isporuka često koristi kao politički alat — kao što je slučaj s Turskom.
Američki predsjednik Donald Trump povezuje strateške sporazume poput onih o avionima F‑35 sa zahtjevom da Turska obustavi uvoz nafte i gasa iz Rusije, naglašavajući da nastavak uvoza doprinosi finansiranju rata u Ukrajini.
Eksperti smatraju da ovo pritisak SAD‑a odražava širi pristup usmjeren ka ograničavanju ruskih prihoda od energije, kao i na to da saveznici pređu na alternativne izvore energije čak i po cijenu unutrašnje ekonomske stabilnosti.
Međutim, Turska je u delikatnom položaju: s jedne strane mora štititi svoje ekonomske i energetske interese, s druge strane trpi kontinuirani pritisak SAD‑a i različite zahtjeve iz Evrope. Ankara pokušava balansirati svoje unutrašnje potrebe, partnerstvo s Moskvom i mogućnosti pregovora sa Washingtonom.
Uslov SAD‑a u vezi s F‑35
Tokom susreta između predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana i Trumpa u Bijeloj kući, Trump je izjavio da bi “najbolja stvar” bila da Turska prekine kupovinu nafte i gasa iz Rusije, upozoravajući da nastavak uvoza pomaže finansiranje rata u Ukrajini.
Trump je dao do znanja da će sudbina F‑35 sporazuma zavisiti od odgovora Turske, navodeći kako SAD može jednostavno postići dogovor, ali da predsjednik Erdoğan mora prvo poduzeti korake.
Nije poznato kakav je odgovor Ankara dala na njegove izjave u vezi s Rusijom.
Turska između Rusije i SAD‑a
U 2024. godini Rusija ostaje glavni isporučilac nafte i gasa za Tursku, dok Ankara intenzivno radi na diversifikaciji izvora.
Prema vijestima Bloomberg‑a, turska državna naftna kompanija BOTAŞ je potpisala dugoročni ugovor s američkom energetskom grupom Mercuria, kojim će se osigurati oko 70 milijardi kubnih metara ukapljenog prirodnog gasa (LNG) tokom 20 godina (oko 4 milijarde m³ godišnje).
Međutim, stručnjaci upozoravaju da diversifikacija nije dovoljna da nadoknadi obim zavisnosti Turske od ruskog gasa. Ruski gas se smatra ključnim stubom energetske strategije Turske, uključujući planove da se zemlja pozicionira kao regionalni gasni centar u narednih 50 godina.
Podijeljena politika Evrope
Francuski predsjednik Emmanuel Macron izjavio je da volumen energije koju Evropa uvozi iz Rusije predstavlja “vrlo mali” udio i nazvao to “malim problemom”.
Dok neke evropske zemlje — poput Mađarske i Slovačke — i dalje zavise od ruske nafte, druge — poput Belgije, Grčke, Španije, Holandije, Portugala i Francuske — nastavljaju uvoz gasa iz Rusije.
Evropska komisija, kao dio 19. paketa sankcija, predložila je da uvoz ruskog LNG-a bude zaustavljen do januar 2027.
„Ograničene alternative i visoki troškovi“
Profesor evropskih studija sa Univerziteta Petersburg, Stanislav Tkachenko, smatra da Trump stalno ponavlja iste zahtjeve jer nema druge efikasne instrumente pritiska nad Moskvom.
Tkachenko smatra da je vjerovatno da će Ankara postupiti slično Indiji, Kini, Mađarskoj i Slovačkoj koje odbijaju da prestanu kupovati ruske energetske resurse, dodajući da odustajanje od tih izvora “košta Tursku veoma skupo”.
Stanislav Mitrakhovich iz ruskog Nacionalnog fonda za energetsku sigurnost kaže da je Rusija važan akter na globalnom energetskom tržištu, i da ako se isključi iz jednadžbe, nejasno je gdje bi se izgubljeni obim nafte koristio. Dodao je da Evropa, nakon što je smanjila uvoz ruskog gasa, “skoro je odustala od konkurentnosti”.
Ankara u pregovaračkoj poziciji
Igor Yushkov, stručnjak sa Ruske ekonomske akademije, vjeruje da nastavak dotoka ruskog gasa omogućava Ankari da održava relativno niže cijene, a tvrdi da SAD želi proširiti izvoz LNG‑a kroz nove terminale.
On upozorava da bi ispunjenje američkih zahtjeva moglo dovesti do znatnog rasta cijena unutar Turske i da bi najveću korist ostvarili američki izvoznici, ne turska ekonomija.
Turska je od 2022. razvila integrisani poslovni model koji uključuje uvoz, rafiniranje ruske nafte i dalju prodaju proizvoda na evropskom tržištu — model koji donosi velike profite i otežava da Ankara zadovolji američke zahtjeve.
Stručnjaci smatraju da će Trump nastaviti koristiti “F‑35 kartu” kako bi vršio pritisak na Ankaru, dok Erdoğan pokušava voditi pregovore bez odustajanja od energetske saradnje s Moskvom.
Mnogi vjeruju da Trumpove izjave o prekidu uvoza ruskog nafte i gasa služe kao instrument pritiska, a da će Ankara nastaviti koristiti svoj strateški položaj za odvijanje pregovora sa Washingtonom, istovremeno štiteći svoje ekonomske interese.
Izvor: MepaNews
