Mullah Nooruddin Turabi, jedan od osnivača talibana koji je zagovarao uvođenje strogog tumačenja islamskog zakona u vrijeme posljednje talibanske vladavine Afganistanom krajem 1990-ih godina, rekao je da će ovaj pokret ponovo vršiti pogubljenja i amputacije ruku, mada možda ne u javnosti.
U intervjuu za AP, Turabi je odbacio zgražavanje zbog pogubljenja koje su talibani vršili u prošlosti, koja su se ponekad događala pred velikim brojem ljudi na stadionu i upozorio svijet da se ne miješa u djelovanje novih vladara Afganistana, prenosi Tanjug.
“Svi su nas kritikovali zbog kazni na stadionu, ali mi nikada nismo rekli ništa o njihovim zakonima i kaznama”, rekao je Turabi.
“Niko nam neće govoriti kakvi bi naši zakoni trebalo da budu. Slijedit ćemo islam i usvojit ćemo zakone zasnovane na Kur’anu”, istakao je on.
Odsijecanje ruku
Turabijevi komentari ukazuju na to da lideri grupe ostaju duboko konzervativni, iako prihvataju tehnološke promjene, poput videa i mobilnih telefona, navodi AP.
“Odsijecanje ruku je veoma potrebno radi bezbjednosti”, naglasio je Turabi, rekavši da je takva vrsta kažnjavanja imala odvraćajući efekat.
On je dodao i da kabinet proučava da li će kazne biti javno izvršavane ili će biti “razvijena ta politika”.
Kazna za optužene za sitnu krađu
Posljednjih dana u Kabulu talibanski borci obnovili su kaznu koju su obično koristili u prošlosti za ljude optužene za sitnu krađu, a to je da ih osramote.
Najmanje dva puta u posljednjih sedam dana, muškarci iz Kabula bili su smješteni u zadnjem dijelu kamioneta, vezanih ruku, i voženi da bi bili poniženi.
U jednom slučaju, njihova lica su bila ofarbana kako bi ih označili kao lopove. U drugom slučaju im je ustajali hljeb visio na vratu ili su im njime punili usta.
Ne zna se tačno koje zločine su oni počinili.
Izvor: Al-Jazzera
Moguće povezani članci:
Fetve o propisu veličanja Allaha na ruku’u (odlazak na ruku i vraćanje sa ruku’a u namazu)
Propis stavljanja ruku na prsima u namazu nakon povratka sa ruku’a
Fetve o stavljanju ruku na prsa i podizanju ruku prilikom izgovaranja tekbira (šejh Sulejman el-Ulvan)
Dizanje ruku prilikom odlaska na ruku’ i vraćanja sa njega i predaja o Ebu Hanifi