Iz kratkog osvrta na njihovu povijest i vjerovanja jasno se izdvajaju najizrazitije osobine ove zalutale sekte, a ja ću upozoriti na najbitnije, kako bih se ogradio od njih i kako bih tragača za istinom upozorio da se koja ne nađe kod njega a da on ne primijeti.
Osobina haridžija: smjelost i insistiranje na tome da su muslimani nevjernici
U osobine haridžija spada njihova smjelost i insistiranje na tome da su muslimani nevjernici, štaviše, da su nevjernici najodabraniji u ummetu, kao što su ashabi i tabiini najboljih generacija…
Oni ne staju na tome, već dozvoljenim smatraju njihove živote, imetak i čast pa ubijaju svoje protivnike i porobljavaju ih, a njihove žene kaljaju.
Osobina haridžija: nevjerovatna drskost prema najodabranijim muslimanima, divljenje sobom i svojim vođama
U osobine haridžija spada i nevjerovatna drskost prema najodabranijim muslimanima svojim idealističkim utopijama; pali su u zamku i ulovljeni su od strane svojih ružnih misli bez osnova. To dokazuje njihova nadmenost i divljenje sebi, uzdizanje u odnosu na druge muslimane, njihovo ponižavanje i gledanje na njih s visine…
Pokazale su se tačnim riječi kojima ih je opisao Vjerovjesnik alejhisselam: “To su ljudi, drski, bezobrazni i oštrih jezika kad je u pitanju Kur’an.”1
A Šerijat zahtjeva oštrinu i žestinu prema kafirima inadžijama, a poziva na blagost i milostivost prema muslimanima, čija su suprotnost haridžije. Ebu-Ja’la (3/1007) prenosi od Enesa, a on od Poslanika alejhisselam, ovo: “Među vama su ljudi koji će toliko činiti ibadet da će zadiviti druge ljude, a i sami će sebe zadiviti. Oni će izlaziti iz vjere isto kao što strijela probije lovinu.”
U haridžijsko divljenje samim sobom i svojim vođama ubraja se to što ih oni hvale, iako su oni najgori ljudi jer su se odvojili i kaljali tuđe časti. A najbolje ashabe, Allah njima bio zadovoljan, smatraju kafirima.
Osobina haridžija: kategoričnost (uskogrudnost) po pitanju propisa
– Sljedeća osobina jeste kategoričnost po pitanju propisa. Oni ne razumijevaju šerijatske upute niti promišljaju o tome šta Zakonodavac želi iskazati… Njihovi mozgovi ne primaju razumijevanje, a i Poslanik alejhisselam, ih je opisao kao one: “glupih glava”2. Oni sebi ne dozvoljavaju da se okoriste objašnjenjima Kur’ana od strane Sunneta, upuštaju se u razgovore i jedni druge optužuju za nevjerovanje po nekim pitanjima, jedni druge onda pozivaju na tevbu zbog toga, a onda vide da su pogriješili i govore drugačije i pozivaju se na tevbu zbog onog ranijeg ili će u protivnom postati nevjernici. I slično. Sve je to zbog slabosti njihovog promišljanja i griješenja u navođenju argumenata…
Osobina haridžija: cjepidlačenje i pretjerivanje
– Oni cjepidlače i pretjeruju kad su u pitanju šerijatski propisi, sužavaju ono što je Allah muslimanima učinio širokim i naređuju teške stvari kojih je Allah oslobodio Ummet. Tako su neki govorili da je žena obavezna nadoknaditi propuštene namaze za vrijeme hajza, odsijecali su kradljivcu ruku iz ramena, nisu vodili računa o nisabu krađe pa su odsijecali ruku i za malo i za mnogo, govorili su da je obaveza preseliti se njima, neki su muslimane koji se nisu borili s njima protiv muslimana smatrali kafirima, bez obzira što su oni slijedili njihov pogrešni mezheb; neki ni ženama nisu opraštali što se ne presele njima pa su neki optužili za kufr ženu koja je bila njihova mezheba a njena se porodica nije slagala da se uda za čovjeka koji nije njihova mezheba, rekli su joj da obavezno mora doći njima, jer, ko boravi u zemlji kufra, taj je kafir, i, po njima, samo ga izlazak može spasiti.3
Osobina haridžija: slijeđenje mutešabih ajeta a zanemarivanje muhkem ajeta
– Njihova je osobina i slijeđenje mutešabih ajeta a zanemarivanje muhkem ajeta.4 Taberi u “Tehzibul-asar” vjerodostojnim lancem prenosilaca, kako kaže Hafiz5, prenosi od Ibn-Abbasa da je, kad su pred njim spomenute haridžije, kazao: “Oni vjeruju u mutešabih, a ne vjeruju u muhkem.”
Zato su ashabi Allahova Poslanika alejhisselam, čovjeka kod kojeg bi vidjeli nešto takvo smatrali jednim od njih….
Osobina haridžija: laž, ukrašavanje i uljepšavanje laži, mješanje laži sa istinom
Još jedna njihova osobina jeste i ukrašavanje i uljepšavanje njihove laži, te njeno miješanje s istinom. Zbog toga su njima zaslijepljeni i slijede ih ljudi prizemnih razmišljanja i glupaci koji ne posjeduju vlastiti stav ili moć rasuđivanja. Kad su Aliju primoravali na arbitražu, potkrjepljivali su to riječima Svevišnjeg:
أَلَمْ تَرَ إِلَى الَّذِينَ أُوتُوا نَصِيبًا مِنَ الْكِتَابِ يُدْعَوْنَ إِلَى كِتَابِ اللَّهِ
“Zar nisi vidio one kojima je dat dio Knjige da Allahovoj knjizi pozivaju.” (Ali Imran, 23).
A poslije arbitraže kazali su da je kafir, potkrijepljujući to ajetom:
وَمَنْ لَمْ يَحْكُمْ بِمَا أَنزلَ اللَّهُ فَأُولَئِكَ هُمُ الْكَافِرُونَ
“A ko ne sudi prema onom što je Allah objavio, to su krivovjernici.” (El-Maide, 44).
Pobunili su se protiv njega, upali su mu u riječ, navodeći kao dokaz riječi:
إِنِ الْحُكْمُ إِلا لِلَّهِ
“Presuda je samo Allahova.” (Jusuf, 57).
On je govorio da je to istinita rečenica kojom se želi laž. A kad se obraćao njihovim vođama, oni su podizali njihov moral spominjući Džennet i šehadet; muslimanima su govorili: “Iziđite s nama iz ovog grada čiji su stanovnici zulumćari.”
Ibn-Kesir kaže da su oni ’najčudnija stvorenja među sinovima Ademovim’. Ibn-Kesir navodi i riječi Ebu-Ejjuba el-Ensarija, jednog od zapovjednika Alijeve vojske. On priča: “Probo sam jednog haridžiju kopljem pa sam ga izvadio iz njegovih leđa i kazao: ’Budi radostan, Allahov neprijatelju, zbog Vatre.’ ’Vidjet ćeš ko će prije u njoj gorjeti’ – odgovorio je haridžija.
Osobina haridžija: “najbolji će ljudski govor govoriti”
Hafiz, Ibn-Hadžer, u svom “Fethu” (Poglavlje o traženju tevbe od otpadnika….), kad se oni opisuju u hadisu: “Najbolji će ljudski govor govoriti”, nakon što spominje i one koji vele da se misli na srca, kaže da je u pitanju Kur’an. Potom dodaje: “To je moguće kad je u pitanju samo deklarisanje. Ovdje se želi kazati da su to lijepe riječi kojima su misli suprotne, isto kao što je rečenica: Presuda pripada samo Allahu! kad su odgovarali Aliji.”
Osobina haridžija: stalna kontradiktornost i prevrtljivost
Njihova je osobina i stalna kontradiktornost i prevrtljivost. Oni su naveli Alija na arbitražu, a onda su rekli da je kafir i odmetnuli se od njega zbog arbitraže! A kad je zatraženo da se vrate pod zapovijed vladara mumina, oni su odgovorili: “Da ste nam doveli nekog kao što je Omer, učinili bismo to.”
Osobina haridžija: sklonost podjelama
Oni su skloni i brzom cjepkanju i dijeljenju na male skupine, lahko su se razdvojili u niz malih grupa zbog nekih sitnih razloga. Svako nebitno razilaženje može dovesti da se jedni ograde od drugih i da jedni druge počnu smatrati nevjernicima.
To su te pokuđene i omražene osobine i kriva uvjerenja i misli. Svako ko teži istini i želi pripadati vojsci potpomognute skupine koja se drži Allahove vjere, treba se paziti, treba se čuvati njih i njihovog zla.
Ipak, potrebno je biti oprezan u jednoj stvari ovdje: nije ispravno osuđivati svakog ko posjeduje te ružne osobine – taj uopće ne mora biti haridžija. Ispravno je ne pripisivati čovjeku ta svojstva sve dok nije kristalno jasno da slijedi haridžijske principe koji su ih odveli u zabludu i zbog kojih su se razišli s ehli-sunnetom, te da slijedi pravila koja su oni uspostavili, kao što su – naprimjer – to što smatraju kafirima ashabe i muslimane koji čine grijehe, njihova borba protiv pripadnika islama i dozvoljavanje njihova ubijanja i pljačkanja a da to ne čine idolopoklonicima. I slične stvari na koje je ukazano naprijed…
Kad god tragač za istinom prepozna pokuđene osobine haridžija, obavezan je ukloniti sve slično njima i usvojiti osobine dobrih, svojstva bogobojaznih i uputu učenjaka pokornih; to su sljedbenici istine i pomagači vjere iz skupine koja se Allahovog emera drži. Neka se svako pazi ekstremnosti, strasti i podjele, koje vode dokrajčivanju vjere. Ekstremnost i hirovi vodile su haridžije dok nisu dokrajčili vjeru, uprkos njihovoj velikoj pobožnosti. Postali su najgori ljudi pod nebeskim svodom u to vrijeme, iako su vremenski bili u blizini poslanstva, iako su među njima bili ashabi i najbolje generacije. Zato se još više trebaju bojati i paziti oni što dolaze poslije, to jest oni što su u ovom vremenu kasnijem, u kojem se znanje smanjilo, a neznanje postalo opća pojava, ljudi su počeli slijediti zabludu i ići za čudima svakakvih šarlatana.
Adaptirano iz knjige: Selasinija
Autor: Ebu Muhammed Asim el-Makdisi
Fusnote:
1 Imam Ahmed 19488 i El-Bejheki u “Es-Sunenul-kubra”.
2 Dio hadisa kojeg prenosi Alija od Poslanika, sallallaju alejhi ve sellem, a bilježi imam Muslim u poglavlju Podsticanje na ubijanje Haridžija.
3 Vidi: Ebul-Hasan, “El-Mekalat”, 1/88.
4 Mutešabih su manje jasna mjesta u Kur’anu, a muhkem su mjesta, odnosno ajeti, nedvosmoslenog značenja. Op. prev.
5 Ibn-Hadžer el-Askalani, autor čuvene knjige “Fethul-Bari”… , komentara Buharijevog “Sahiha”. Op. prev.
6 Eš-Šahrestani, “El-Milel ven-nihal”, str. 116.
