Otkrivamo: Kako Kina špijunira muslimane Ujgure širom svijeta

Dok Kinu sve više kritiziraju zbog odnosa prema muslimanima te zemlje, novi detalji otkrivaju kako Peking špijunira Ujgure širom svijeta.

Objavljeno / ažurirano:

Zonguldak, Turska – Turski gradić Zonguldak, u kojem se iskopava ugljen, čini se nevjerovatnim mjestom za susret sa čovjekom koji tvrdi da je kineski špijun, ali ovdje je Yusuf Amat organizirao sastanak s nama.

Sjedeći u predvorju hotela s pogledom na Crno more, čekajući da dođe, pitao sam se kakva bi osoba pristala da špijunira susjede, prijatelje pa čak i porodicu za vladu koju organizacije za zaštitu ljudskih prava optužuju da provodi brutalnu kampanju masovnih hapšenja i zatvaranja.

Skoro mi je promakao Amat dok je ulazio na staklena vrata. U sivom kombinezonu, sa sivom pamučnom kapom, u sivoj prostranoj jakni, sve u vezi njega – od njegove odjeće do ponašanja – je neupadljivo.

“Ni hao (zdravo)”, tiho reče Amat, pozdravljajući me na mandarinskom dok je spustio pogled prema dole i nježno se rukovao sa mnom.

“Oprostite što kasnim, upravo sam završio sa smjenom na benzinskoj pumpi i morao sam promijeniti nekoliko autobusa da bih stigao ovdje”.

Amat je Ujgur. Muslimanska etička manjina u Kini, Ujguri su meta mjera strogog kažnjavanja vlade u Pekingu. Panel Ujedinjenih naroda za ljudska prava je kazao da je to dovelo do zatvaranja miliona ljudi u onom što Kinezi nazivaju “centrima za reedukaciju”.

“Moja uloga”, pojašnjava Amat, “bila je da prosljeđujem informacije zvaničnicima”.

“Prijavljivao sam sve što su ljudi radili – šta su jeli, pili , šta su radili u privatnosti svojih domova, bez obzira da li se radilo o prijateljima ili porodici, sve sam prenosio”.

Amat kaže da su njegove informacije proslijeđene vlastima.

Ono što je uzrujalo Amata, kaže on, jeste to što su zvaničnici često zatvarali ljudi zbog “bezazlenih i nevažnih” razloga.

“Mogli ste imati dugu bradu ili neki vjerski tekst na svom telefonu, ili ste možda studirali u inostranstvu ili ste vodili telefonski razgovor s nekim u prekomorskim zemljama. Sve to je moglo biti razlog za pritvor”.

Amat kaže da je počeo špijunirati 2012. jer su dužnosnici uhapsili i mučili njegovu majku, zaprijetivši da će je zadržati u pritvoru ako ne pristane da radi za njih.

“Još od vremena kad sam bio mlad, uvijek sam sebi govorio da ću zaštiti moju mamu. Ali nisam to učinio. Kada su me odveli da je vidim, srce me jako zaboljelo”.

Amat je rekao da ga je njegov rukovatelj poslao da špijunira u inostranstvu, u okviru kineske rastuće globalne mreže nadzora. Od 2012. do 2018, kaže Amat, bilo mu je naređeno da se infiltrira u ujgurske zajednice u Afganistanu, Pakistanu i u Turskoj. On kaže da Peking ima “nebrojeno” doušnika širom svijeta.

“Ja sam iz malog grada Karamaya i samo sam jedan od mnogih kojim upravlja moj rukovatelj. Postoje deseci gradova iste veličine širom Xinjianga, da ne govorimo o velikim gradovima. A tu su i internacionalne operacije. Tako da se može pretpostaviti koliko očiju imaju”.

Amat dodaje da Kina postaje smionija na međunarodnom frontu, ustvrdivši da su državni operativci otimali Ujgure u inostranstvu.

Nestanak u Kini

Jednom kad se vrate u Kinu, kaže on, mnogi nestaju u centrima za reedukaciju.

Kineska vlada poruče da Ujgure proizvoljno hapse i zatvaraju protivnoj njihovoj volji, te tvrdi da su to “dobrovoljne” ustanove za strukovno osposobljavanje, namijenjene da pruže obuke za poslove i da suzbiju “ekstremističke” tendencije.

Amat kaže da vlada “otvoreno laže” te da je on sam proveo godinu i po u pritvorskom centru, kada su ga uhapsili zbog pokušaja da odleti na Bliski istok i da se pridruži muslimanskim borcima.

Kaže da su ga vlasti regrutirale dok je služio kaznu. Kada je pristao da bude doušnik, Amat kaže da mu je dat posao čišćenja zatočeničkih objekata.

Njegova zaduženja su mu omogućila pristup mnogim područjima centra.

“Vidio sam kako mnoge ljude premlaćuju u sobama za ispitivanje. Povremeno su koristili električne kablove – koji su izazivali nezamisliv bol. Oni koje su tukli su užasno vrištali, pogotovo mlade djevojke mojih godina. Ono što ne mogu zaboraviti jeste krv – ljudska krv na podu, na zidovima, svugdje, poslije”.

Al Jazeera je razgovarala s više desetaka bivših zatočenika. Mnogi su potvrdili da su ili svjedočili ili su sami bili žrtva mučenja i zlostavljanja u tim centrima.

Abduweli Ayup, učitelj i pisac, proveo je 15 mjeseci u tri objekta u Urumqiju, prijestolnici pokrajine Xinjiang. Na dan kad je uhapšen, on kaže da su ga policajci navodno odveli u ćeliju i silovali ga.

“Prvi dan je bio veoma užasan”, rekao je Ayup.

“Skinuli su mi odjeću, pljusnuli me po zadnjici i onda su me zlostavljali… više od 20 Kineza. Narednog dana me je policija upitala: ‘Jednog dana, ako ste vi ljudi na vlasti, šta ćete učiniti nama?’ Rekao sam: ‘Vidite, ja sam ljudsko biće, ja nisam životinja poput vas’.”

Ayup kaže da su ga u narednim mjesecima redovno tukli drugi zatvorenici. Zatvorski čuvari su ignorirali njegove pozive u pomoć, dodao je.

“Oni žele da budete tako mučeni. Ako vas mnogo muče, lakše je za vas da sarađujete s njima tokom ispitivanja.”

Ayup je rekao da su silovanja i premlaćivanja organizirana kako bi ga natjerali da prizna da je separatista ili “terorista”.

Novac za škole

“Ja sam učitelj, ja sam učenjak. Nikad nisam razmišljao o ovim stvarima. Ja nisam separatista. Ja nisam terorista. Šta imam priznati?”, pita on.

Ayup je zatvoren zbog prikupljanja novca za ujgurske škole nakon što su kineske vlasti zabranile djeci da uče ujgurski jezik.

“Žele da izbrišu Ujgure. Žele da Ujguri vjeruju da je Kineska komunistička partija Bog”, rekao je Ayup.

Nakon što su ga oslobodili, Ayup kaže da se bojao da će ga ponovno zatvoriti, zato je s porodicom pobjegao u Tursku. Ujguri dijele dugu historiju sa tom zemljom i hiljade ih se naselilo tamo tokom protekle decenije.

U Istanbulu Ayup dokumentira priče ujgurskih zatočenika.

Jedna od njih je Gulbakhar Jaliloua.

Ayup nas je odveo da se sastanemo s njom u sigurnoj kući u gradu. Sjedeći na kauču, počela je nekontrolirano da plače dok se prisjećala svog iskustva.

“Držali su me godinu dana, tri mjeseca i 10 dana… Brojala sam svaki sat i svaku minutu. Sat se činio dugim kao godina”, rekla je ona.

Jaliloua kaže da su je uhapsili u Xinjiangu dok je preuzimala pošiljku za njen posao s odjećom. Ono što je zbunjuje u vezi njenog hapšenja jeste to što ona uopće nije kineska državljanka. Kada je rekla vlastima da je iz Kazahstana, oni su jednostavno prikrili njen identitet, kaže Jaliloua.

“Dali su mi kinesko ime i kineski identifikacijski broj kako me kazahstanska ambasada ne bi mogla pronaći”.

“Stavili su mi crnu kapuljaču na glavu, i lisice na ruke i lance… Nisam mogla brzo hodati zbog lisica na nogama, tako da su me gurali. Kada bih pala, vukli bi me do sobe za ispitivanje.”

Jaliloua kaže da njoj i drugim muslimanskim zatočenicima nije bilo dozvoljeno da se mole i živjeli su u stalnom strahu da će ih kazniti ako otkriju da oni to u tajnosti rade.

U pritvoru je smršala 30 kilograma, ali kaže da je njen tretman bio nego onaj s kojim su se suočavali Ujguri.

“Bila je ova mlada žena, po imenu Patigul… Jednog dana, vratila se s raščupanom kosom… Pokazala mi je desnu stranu glave. Bila je natečena i krvarila… nakon žestokog premlaćivanja.”

Kineski zvaničnici kategorično negiraju optužbe o zlostavljanju i ignoriraju učestale međunarodne pozive da zatvore centre “za reedukaciju”.

Vlada kaže da će dozvoliti zvaničnicima UN-a da posjete objekte, dok god oni “budu poštivali kineski zakon… izbjegavali uplitanje u domaća pitanja… i umjesto toga, zauzmu neutralan i objektivan stav”.


Amat kaže da njemu više nije moguće šutjeti o odnosu prema njegovom narodu.

“Kina misli da je ispravno ovo što rade, ali griješe”, kaže on. “Da, svaka zemlja ima vlastite zakone, ali također postoji i univerzalni međunarodni standard. A u mojim očima, oni ozbiljno krše ovaj standard. Ujguri nemaju pravo na našu vlastitu slobodu, da žive na način kako bismo to željeli”.

Amat priznaje da ga jede krivica jer je davao informacije o kolegama Ujgurima.

“Osjećam se kao da me svaki put stalno bolno probada”.

Pitao sam ga zašto je odlučio da sada podijeli ovu informaciju. Amat kaže da više nema šta da izgubi. Većina njegove porodice je zatvorena u centre, djelom, kaže, zbog njegovog špijuniranja.

“Moja sestra, moja majka i moj zet, njegova braća, njihovi roditelji, moj ujak… svi oni su u zatvoru. Svi oni su tamo”.

Amat kaže da je preselio u Zonguldak jer u tom gradu živi malo Ujgura, što otežava kineskim zvaničnicima da od njega zatraže da ih špijunira.

Sada kada se obratio medijima, kaže da je vjerovatno da će se suočiti s odmazdom.

Ali kaže da je spreman.

“Ovdje se ne radi samo o mojoj bližoj porodici, ovdje se radi o zauzimanju za sve Ujgure. Svi oni su moja porodica. Moj vlastiti život nije bitan. Šta se dogodi, dogodi se. Dovoljno sam živio”.

Izvor: Al Jazeera

Novo na sajtu

Pogrom muslimanskog stanovništva na Kafkazu

Ruski genocid na Kavkazu: Iskorijenjeno 90% muslimana Čerkeza

Opisan kao najveći genocid u 19. stoljeću, ruski genocid nad Čerkezima poslužio je kao uzor zločincima koji zadnjih 150 godina vrše genocide nad muslimanima...
tewhid-islam

Bez tewhida nema islama

Preporučeni sadržaj

islam slika

Kratke i korisne zanimljivosti o islamu

Ženu udaju četiri stvari: ljepota, porijeklo, bogatstvo i vjera. Najveći ogranak imana je reći La ilahe illallah. Najmanji ogranak imana je ukloniti smetnju (prepreku) sa puta. Ženi...

Islamske teme