Princip jedinstva i podvajanja – uzroci i posljedice

Popularno na sajtu

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao:

“…A oni kojima je data Knjiga podvojili su se baš onda kada im je došlo saznanje, i to iz međusobne zavisti i mržnje…” (Ali Imran, 3:19)

Dakle, došlo je do njihovog međusobnog razilaženja i podvajanja nakon dolaska znanja koje im je jasno ukazalo na ono što treba da izbjegavaju, a Allah, subhanehu ve te'ala, zaista ne želi da ljudi ostanu u zabludi nakon što im je On ukazao na pravi put. Ljudi su počeli da se podvajaju samo iz međusobne zavisti i mržnje. Bagj znači ‘prekoračenje mjerodavnih granica’, dok je to Ibn Omer (u svom komentaru ajeta) označio kao ‘oholost i ljubomora’ – koji su plod različitih idžtihada1 koji nisu zasnovani na znanju.

Kada govorimo o bagj, onda ne mislimo na dozvoljene razlike koje se javljaju među islamskim učenjacima jer bagj znači ‘zanemarivanje/izostavljanje istine’ i ‘prekoračenje mjerodavnih granica’. Poznato je da ‘prekoračenje mjerodavnih granica’, bez obzira da li se radilo o ostavljanju obaveznih radnji ili obavljanju zabranjenih radnji, dovodi do podvajanja i nejedinstva.

Primjer za ovo leži u onome što je Allah, subhanehu ve te'ala, rekao o narodima Knjige (židovima i kršćanima):

“Mi smo zavjet prihvatili i od onih koji govore: ‘Mi smo kršćani’, ali su i oni dobar dio onoga čime su bili opominjani izostavili, zato smo među njih neprijateljstvo i mržnju do Sudnjeg dana ubacili; a Allah će ih sigurno obavijestiti o onome što su radili.” (El-Ma'ida, 5:14)

Znači, Allah, subhanehu ve te'ala, nas je obavijestio da u zaboravljanju/izostavljanju dijelova Objave, tj. napuštanju obaveza i zavjeta, leži uzrok njihovog neprijateljstva i mržnje.
Ova pojava je rasprostranjena i među sektama koje se pripisuju islamu. One se do te mjere razlikuju po principima i mnogim pratećim pitanjima da sliče židovima i kršćanima, koji govore jedni o drugima: “Oni nisu ni na čemu.

Podvajanja nalazimo i između islamskih pravnika koji se bave vanjskim aspektima vjere (tjelesnim radnjama) i onih koji se bave unutrašnjim aspektima vjere (srčanim radnjama). Jedni drugima poriču put i tvrde da nisu ispravni, te im se suprotstavljaju kao da su nevjernici. Posljedice toga su pojava neprijateljstva i mržnje.

Allah, subhanehu ve te'ala, je naredio čišćenje srca i tijela. Oba aspekta čišćenja se nalaze u islamu jer ih je Allah, subhanehu ve te'ala, naredio i učinio obaveznim. On, subhanehu ve te'ala, je rekao:

“Allah vam ne želi pričiniti poteškoće, već vas želi učiniti čistim i blagodat Svoju vam upotpuniti, da biste bili zahvalni.” (El-Ma'ida, 5:6) (Ajet se odnosi na abdest)

“…U njoj (džamiji) su ljudi koji se vole često prati, a Allah voli one koji se mnogo čiste.” (Et-Tevba, 9:108)

“…Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.” (El-Bekare, 2:222)

“Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš…” (Et-Tevba, 9:103)

“…A onoga koga Allah želi u njegovoj zabludi ostaviti, ti mu Allahovu naklonost ne možeš nikako osigurati. To su oni čija srca Allah ne želi očistiti…” (El-Ma'ida, 5:41)

“O vjernici, mnnogobošci su sama pogan…” (Et-Tevba, 9:28)

Poznato nam je da se mnogi islamski pravnici i vjernici brinu samo o čišćenju tijela, pa zbog svoje pretjerane brige i radnji izlaze izvan zahtjeva Šerijata. Oni izostavljaju ono što im je naređeno u vezi čišćenja srca jer razumiju čišćenje samo kroz tjelesni aspekt. Suprotno njima, sufije brinu samo o čišćenju srca, te zbog svoje brige i radnji izlaze izvan zahtjeva Šerijata. Oni, pak, izostavljaju ono što im je naređeno u vezi čišćenja tijela.

Prva grupa ide u ekstrem pretjerano rasipajući vodu, smatrajući da je nečisto ono što nije nečisto i kloneći se nečega što nije propisano da se klone. U srcima pripadnika te grupe postoje različite nijanse ljubomore, oholosti i mržnje prema braći, pa su zbog toga slični židovima.

Druga grupa ide u ekstrem svojim nehatom. Da bi zaštitili svoja srca, pripadnici te grupe idu u krajnost smatrajući nepoznavanje onoga što je obavezno da se zna (npr. zlo kojeg se treba klonuti) načinom da se zaštiti srce od žudnje za tim zlom. Oni pri tome ne prave razliku između zaštite srca od žudnje za zlom i zaštite srca poznavanjem zla i onoga što mu je naređeno da izbjegava. Oni se, u stvari, svojim nehatom i neznanjem ne štite od nečistih stvari, pa su zbog toga slični kršćanima.

Do neprijateljstva između ove dvije grupe je došlo jer su počele izostavljati neke radnje koje su im bile naređene i prekoračivati mjerodavne granice – bilo ignorisanjem i izostavljanjem istine ili neprijateljstvom i ugnjetavanjem. Bagj se ponekad javlja među ljudima, a ponekad i s obzirom na prava Allaha. Zato je On, subhanehu ve te'ala, rekao “iz međusobne zavisti i mržnje” jer je svaka grupa ispoljavala bagj prema drugoj grupi, ne priznavajući njena prava i ne uzdržavajući se od ispoljavanja neprijateljstva prema istoj. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao:

“A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kad im je došao dokaz jasni.” (El-Bejjine, 98:4)

“Svi ljudi su sačinjavali jednu zajednicu, i Allah je slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti i opomene, i po njima je slao Knjigu, samu Istinu, da se po njoj sudi ljudima u onome u čemu se ne bi oni slagali. A povod neslaganju je bila međusobna zavist, baš od onih kojima je data Knjiga, i to kada su im već bili došli jasni dokazi…” (El-Bekare, 2:213)

“Tebe se ništa ne tiču oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili, Allah će se za njih pobrinuti. On će ih o onome što su radili obavijestiti.” (El-En'am, 6:159)

“Predano Mu se obraćajte! Bojte se Njega i obavljajte namaz, i ne budite od onih koji mu druge ravnim smatraju, od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili; svaka stranka radosna onim što ima!” (Er-Rum, 30:31-32)

Svaka mnogobožačka stranka je obožavala onog boga kojeg su diktirale njene potrebe i želje, pa je Allah, subhanehu ve te'ala, rekao: “…Teško je mnogobošcima da se tvome pozivu odazovu…” (Eš-Šura, 42:13)

“O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite, jer Ja dobro znam što vi radite! Ova vaša vjera – jedna je vjera, a Ja sam Gospodar vaš, pa Me se bojte! A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine, svaka stranka radosna onim što ispovijeda.” (El-Mu'minun, 23:51-53)

Dakle, postaje nam jasno da se jedinstvo (ummeta) može ostvariti samo kroz pridržavanje cijelog Kur'ana i sunneta i kroz obožavanje samo Jednog Boga (srčanim i tjelesnim radnjama), ne pripisujući Mu nikakve partnere kao što je to On, subhanehu ve te'ala, i naredio.

Izostavljanje dijela od onoga što je naređeno vjernicima i bagj dovode do nejedinstva.

Posljedice podvojenosti su: Allahova kazna, Njegova kletva, crna lica na Sudnjem danu i distanciranje poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, od takvih ‘vjernika’.

Rezultati jedinstva su: Allahovo zadovoljstvo, Njegova milost i blagoslov na vjerne robove, sreća na dunjaluku i ahiretu i bijela lica na Sudnjem danu.

Ovo je dokaz da se vjernici svojim ujedinjenjem pokoravaju Allahu, subhanehu ve te'ala, te su onda, zauzvrat, obasuti Njegovom milošću. Nema pokornosti Allahu, subhanehu ve te'ala, a ni Njegove milosti, kroz radnje koje On nije naredio, bilo da se radilo o ubjeđenju, djelima ili riječima. Znači, ako bi se oni i složili oko nekih riječi i djela, a koje Allah, subhanehu ve te'ala, nije naredio, onda to ne bi bila pokornost Allahu, subhanehu ve te'ala, niti bi to dovelo do Njegove milosti prema njima. Ebu Bekr el-Aziz se oslonio na ovaj dokaz na početku svog djela “Et-Tenbih”.


Autor: Imam Ibn Tejmijje
Iz knjige: ‘Medžmuu fetava’ (1/14 -17)
Prijevod i priprema: Put vjernika

Fusnota:

1. idžtihad = ulaganje intelektualnog napora od strane islamskog pravnika radi formuliranja šerijatsko-pravne norme na temelju interpretacije izvora šerijatskog prava

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz