Iman je savršenstvo roba i putem njega se podižu njegovi stepeni na dunjaluku i Ahiretu. To je razlog i put svakog dobra, ubrzanog i odgođenog. Ne može se postići, ojačati i usavršiti osim spoznajom šta se od njega uzima. Postiže se, ojačava i povećava mnogim stvarima, a od njih su:
Prvo: Poznavanje Allahovih Uzvišenih lijepih imena koja se navode u Kur’anu i Sunnetu, nastojanje da se shvate njihova značenja, da se putem njih čini ibadet Allahu. Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta:
“Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreću Njegova imena – kako budu radili onako će biti kažnjeni!”(El-Araf,180)
Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve selem kaže: “Azze ve Dželle, ima devedeset devet imena, stotinu manje jedno. Ko ih nauči ući će u Džennet.” (Buhari, Muslim)
Tj., ko ih memoriše, shvati njihova značenja i bude uvjeren u njih. Ko putem njih bude činio Allahu ibadete ući će u Džennet. Tako se zna da je to najveći izvor imana, sredstvo njegovog postizanja, ojačavanja i čvrstine. Spoznaja Allahovih, Azze ve Dželle, imena je osnova imana, a obuhvata tri vrste tevhida: Rububijjet, uluhijjet i el-esmaus-siffat. Ove vrste su okosnica, temelj i vrhunac imana. Kada god rob poveća spoznaju o Allahovim Uzvišenim imenima i svojstvima, poveća se i njegov iman. Njegovo uvjerenje postane jače. Vjernik treba uložiti krajnji trud i potencijale u spoznaji Allahovih imena i svojstava, bez upoređivanja Allaha sa nekim, negiranja nekih Njegovih imena ili svojstava, njihovog prilagođavanja ili iskrivljavanja.
Drugo: Razmišljanje o Kur’anu općenito. Onaj koji razmišlja o Kur’anu neprestano će se okorištavati kur’anskim znanostima i spoznajama, čime će uvećati svoj iman. Također, isto će doživjeti kada pogleda njegov poredak i čvrstinu i da Kur’an sam sebe potvrđuje, da je sa sobom u saglasnosti i da u njemu nema oprečnosti i razilaženja. Kada to učini uvjerit će se da je od Allaha, a ovo je jedna od najvećih stvari koje ojačavaju iman.
Treće: Poznavanje Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa koji pozivaju na znanje o vjerovanju i djelovanju. Sve su to stvari kojima se postiže i ojačava iman. Što je veća spoznaja roba o Allahovoj Knjizi i Sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, veći je njegov iman i uvjerenje.
Četvrto: Poznavanje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem i njegovih visokih moralnih osobina i savršenih epiteta. Ko ga uistinu spozna neće posumnjati u njegovu istinoljubivost i istinitost onoga s čime je došao u vidu Kur’ana i ispravne Vjere.
Peto: Razmišljanje o kosmosu. Tj., razmišljanje o stvaranju nebesa i zemlje i različitih stvorenja koja se nalaze na njima. Gledanje u samoga čovjeka i njegove osobine. To je veoma jak motiv za vjerovanje, jer se u ovim postojećim stvarima pokazuje veličina stvaranja koja ukazuje na moć Stvoritelja i Njegovu veličinu, te ljepote, uređenost i čvrstinu koja zbunjuje razume. Također, treba gledati u ovisnost svih stvorenja i njihovu potrebu za Gospodarom u svim domenima njihovog života. Ta stvorenja ne mogu biti neovisna o njima koliko je treptaj oka. To kod roba iziskuje potpunu poniznost, mnoštvo dova, predanost i pokornost Allahu, Azze ve Dželle u pridobijanju onoga za čime je potreban u vidu koristi svoje vjere i dunjaluka i odvraćanjem štete u pogledu njegove vjere i dunjaluka. To također uzrokuje čvrsto pouzdanje u Gospodara, potpuno povjerenje u Njegovo obećanje i veoma veliku želju za Njegovim dobrima. Na ovaj način se ostvaruje i jača iman. Također, treba da razmišlja o mnoštvu Allahovih općenitih i posebnih blagodati bez kojih nijedno stvorenje ne može ni koliko je treptaj oka.
Šesto: Mnogo spominjanje Allaha, Azze ve Dželle, u svakom vremenu i upućivanje dove koja je ibadet. Spominjanje Allaha zasađuje drvo vjerovanja u srcu, napaja ga i jača. Što više rob spominje Allaha, poveća se i njegov iman. Spominjanje Allaha biva u svim okolnostima, jezikom, srcem, djelom, stanjem. Čovjek će imati udio u imanu prema veličini njegovog udjela u ovom spomenu.
Sedmo: Poznavanje prefinjenosti Islama. Vjera Islam je čitava prefinjena. Njegovo vjerovanje je najispravnije, najistinitije i najkorisnije, sistem ponašanja je najljepši, a djela i propisi su također najljepši i najpravedniji. Ovim pogledom Allah uljepšava vjerovanje u srcu roba i čini mu ga voljenim. Tako će pronaći slast imana, a njegova nutrina se uljepšati temeljima vjerovanja, njegovom suštinom, a njegova vanjština djelima imana.
Osmo: Ulaganje truda za lijepo izvršavanje ibadeta Allahu, Azze ve Dželle, i činjenje dobra Njegovim stvorenjima. Čovjek će se truditi u ibadetu Allahu kao da Ga gleda. Ako to nije kadar učiniti predočit će sebi da ga Allah gleda. Trudit će se da upotpuni i usavrši djela, a isto je i sa činjenjem dobra prema ljudima, govorom, djelom, imetkom, ugledom, različitim koristima. Kada se bude lijepo odnosio prema ibedetu Stvoritelja činit će dobro i prema Njegovim stvorenjima i ustrajat će u tome snažnim vjerovanjem i uvjerenjem. To ga dovodi na stepen istinskog uvjerenja koji je najveći stepen uvjerenja. Osjetit će slast pokornosti, naći plod lijepog ophođenja a to je potpuni iman.
Deveto: Da se čovjek okiti osobinama vjernika kao što je skrušenost u namazu i prisutnost srca u njemu, davanje zekata, udaljavanje od besposlica, a to je govor u kome nema dobra kao i svako djelo u kome nema dobra. Zapravo, musliman će govoriti i činiti dobro, a ostavljati zlo i u govoru i u djelu. Nema sumnje da sve to povećava iman i ojačava ga. Također, sustezat će se od razvrata, nastojati ispuniti emanete i ugovore. Čuvanje ovih stvari je jedan od znakova imana.
Deseto: Poziv ka Allahu i Njegovoj vjeri, međusobno savjetovanje istinom i strpljivošću. Poziv u temelje vjere i pridržavanje uz njegova pravila, naređivanjem dobra i odvraćanjem od zla. Tako će rob upotpuniti sebe i upotpunjavati druge.
Jedanaesto: Udaljavanje od ogranaka nevjerstva i licemjerstva, očitog griješništva i nepokornosti. Da bi se iman ostvario neophodno je činiti sve povode koji ga ojačavaju i uvećavaju, ali je i pored toga neophodno odstraniti zapreke i prepreke, a one su ostavljanje nepokornosti i pokajanje za one koje su se već desile. Čuvanje svih tjelesnih udova od zabranjenih stvari. Borba protiv smutnji, sumnji koja nastoji opovrgnuti i oslabiti znanje o vjerovanju, kao i borba protiv strasti koje slabe htijenja i vjerovanja.
Dvanaesto: Približavanje Allahu dobrovoljnim djelima nakon obaveznih, i davanje prednosti onome što Allah voli, nad svim onim što je mimo Njega prilikom naleta strasti.
Trinaesto: Osamljivanje sa Allahom prilikom Njegovog spuštanja radi sašaptavanja, čitanje Njegovog govora, prisustvo srcem, ponašanje u skladu sa adabima ispravnoga obožavanja pred Njim, a zatim završetak toga traženjem oprosta i pokajanjem.
Četrnaesto: Druženje sa istinoljubivim i iskrenim učenjacima, te uzimanje najljepših plodova njihovog govora, kao što se uzimaju najljepše voćke.
Autor: Dr. Seid El Kahtani
Iz knjige: Svjetlost imana i tame nifaka
Priprema: Put vjernika
