Pitanje:
Riječi Uzvišenog: „Kada prođu sveti mjeseci, onda ubijajte mušrike gdje god ih nađete“1, i hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne posvjedoče da nema Boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik…“2, da li ovi šerijatski tekstovi derogiraju riječi Uzvišenog: „Nema prisile u vjeru“3, jer ima onih koji prethodno pomenutim ajetom i hadisom dokazuju da se islam proširio sabljom, pa kako odgovoriti takvima?
Odgovor:
Bez imalo sumnje znamo da nam je Uzvišeni Allah propisao džihad (borbu) protiv nevjernika i mušrika, i da oni nemaju izbora osim jedno od tri stvari:
– ili da dobrovoljno i sa ubjeđenjem prihvate islam, a ovo i jeste cilj i poenta
– ili da muslimanima plaćaju džizju ponizno, i tako uđu pod vlast i zaštitu muslimana, kao što je rekao Uzvišeni: „Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u ahiret, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Poslanik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru – sve dok ne daju glavarinu (džizju) poslušno i pri tom budu ponizni“.4
– ili da odbiju plaćanje džizje; u tom slučaju obaveza je boriti se protiv njih.
Ovo se navodi u predaji koju bilježi Muslim u svome Sahihu od Burejde bin El-Husajna, radijellahu anhu, a u kojoj stoji da kada bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, htio poslati vojni odred u neki pohod, on bi im oporučio da se boje Allaha, te bi kazao: „Krenite u pohod s imenom Allaha, borite se protiv onih koji ne vjeruju u Allaha…“, ili kako je već rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, što znači da je to stroga obaveza.
A što se tiče govora Uzvišenog: „Nema prisile u vjeru“, time se cilja na sljedeće:
Da insan neće biti prisiljavan da napusti svoju vjeru i kako bi prihvatio islam, jer se islam prihvata samo iz ubjeđenja, ali bit će prisiljen da se nad njim sprovodi šerijatski zakon i da se pridržava toga.
Čovjek ima mogućnost ili da prihvati islam – kao što je navedeno u hadisu od Burejde, a to i jeste cilj –, ili da plaća džizju i da se nad njim sprovodi islamski zakon i da bude pod vlast muslimana, pa ako to odbije onda nema sumnje da se protiv takvog mora boriti.
Kada muslimani imaju snagu i mogućnost da vode džihad, tada im je obaveza da se bore protiv onih koji odbiju da prihvate islam, ili odbiju da budu pod vlast muslimana kako bi se i na njih sprovodio šerijatski zakon, u tom slučaju muslimanima je obaveza da se bore protiv njih.
Pa na osnovu toga, ajet „Nema prisile u vjeru“ bi značio da se niko ne prisiljava na prihvatanje islama, već to treba biti samo iz ubjeđenja i svojevoljno. Međutim, on se mora prisiliti na to da se povinuje i pokori islamskim zakonima, neminovno se na to mora prisiliti, u suprotnom se bori protiv njega, a to je ujedno od ikraha/prisile.
Odgovorio: Šejh i muhaddis Abdullah Es-Sa'd
Izvor: http://www.ilmway.com/
Fusnote:
1 Et-Teuba, 5.
2 Buhari (25), Muslim (20).
3 El-Bekara, 256.
4 Et-Teuba, 29.
