Pripovijedao je Selman el-Farisi, radijaAllahu anhu: “Ja sam iz Perzije, stanovnik Isfahana, iz sela koje se zove Jajj . Moj otac je bio obavljao poslove nabavki za selo, a ja sam mu bio najdraže Allahovo stvorenje. Njegova ljubav prema meni bila je tolika da me čuvao kod kuće kao kćerku . Bio sam toliko posvećen zoroastrizmu da sam postao čuvar vatre, onaj koji je loži i ne dozvoljava da se ugasi. Moj otac je imao veliko imanje i, jednog dana, kad je bio zauzet oko neke građevine, rekao mi je: ‘Sine moj, danas sam previše zauzet ovom građevinom da bih mogao otići na imanje. Otidi tamo i provjeri’. I rekao mi je šta treba obaviti, a zatim kazao: ‘Nemoj se predugo zadržavati daleko od mene, jer ću biti više zabrinut za tebe nego za imanje i to će mi odvući pažnju od svega ostalog”‘.
Kazao je Selman: “Tako sam pošao na imanje i prošao pokraj jedne od kršćanskih crkvi . Čuo sam njihove glasove; kao da su se molili. Nisam znao mnogo o naučavanju drugih ljudi, jer me otac uvijek čuvao kod kuće. Zato sam, kad sam čuo njihove glasove, ušao da vidim šta rade. Kad sam ih vidio, svidio mi se način na koji su se molili i svidjelo mi se ono što rade. Rekoh: ‘Tako mi Allaha, ovo je bolje od vjere koju mi slijedimo’. Tako mi Allaha, nisam ih napustio sve dok sunce nije zašlo, a zaboravio sam na očevo imanje i nisam ni otišao tamo. Zatim sam ih pitao: ‘Odakle potiče ova vjera?’ Odgovoriše: ‘ Iz Sirije’. Otišao sam nazad, svome ocu, a on je napustio posao i poslao ljude da me traže. Kad sam došao, upitao je: ‘ Sine moj, gdje si bio? Zar ti nisam rekao da se ne zadržavaš predugo?’ Odgovorio sam: ‘Oče moj , prošao sam pokraj nekih ljudi koji su se molili u svojoj crkvi i svidjelo mi se u njihoj vjeri ono što sam vidio. Tako mi Allaha, ostao sam snjima sve dok sunce nije zašlo’. On reče: ‘ Sine moj, nema ništa dobro u toj vjeri. Tvoja vjera i ono što je od tvojih predaka bolje je od toga’ . Rekoh mu: ‘ Ne, tako mi Allaha, ono je bolje od naše vjere’. Onda se on zabrinuo za mene, pa mi je stavio okove na stopala i zadržao me u kući”.
Selmanov bijeg u Siriju
Kazivao je Selman: “Poslao sam poruku kršćanima: ‘Ako vam dođe bilo kakav putnik iz Sirije, recite mi ‘. Zatim su stigli neki putnici iz Sirije, kršćanski trgovci , pa su mi rekli za njih . Poručio sam im : ‘ Kad završe svoje poslove i budu htjeli nazad, u svoju zemlju, recite mi’ . Tako, kad su htjeli poći nazad u svoju zemlju, oni su mi rekli . Skinuo sam okove sa stopala i otišao sa njima u Siriju . Kad smo stigli tamo, upitao sam : ‘ Ko je najučeniji čovjek ove religije?’ Odgovoriše: ‘ Biskup u crkvi “‘ . Selman je ostao sa kršćanskim biskupom, koji je bio loš čovjek. Kad je on umro, otišao je biskupu koji je bio pravedan. Kad je bio (biskup) na samrtnoj postelji, Selman je kazao: ‘ Došla je tebi Allahova odluka (smrt). Šta mi savjetuješ kome da odem? Šta mi naređuješ da uradim?’ On je odgovorio: ‘Sine moj, ja ne znam nikoga ko slijedi isti put koji ja slijedim. Ljudi su osuđeni na propast. Izmijenili su i napustili većinu onoga što su slijedili, osim nekog čovjeka u Mosulu, koji slijedi isti put koji i ja slijedim . Zato, idi i pridruži mu se”‘.
Selman se pridružuje biskupu iz Mosula
Kazivao je Selman: “Kad je umro i sahranjen, otišao sam tome čovjeku u Mosulu i rekao mu: ‘Tako i tako mi je rekao kad je umirao i rekao da dođem tebi. Rekao mi je da slijediš isti put koji je i on slijedio’. On mi je odgovorio: ‘Ostani uz mene’. Tako sam ostao s njim i vidio da je dobar čovjek i da slijedi isti put kao i njegov prijatelj. Ali, on je uskoro umro. Kad je bio na samrtnoj postelji , upitao sam ga: ‘Tvoj prijatelj mi je rekao za tebe i savjetovao me da ti se pridružim . Sada je Allahova odluka došla tebi. Kome savjetuješ da odem? Šta mi naređuješ da uradim?” Sine moj, tako mi Allaha, ja ne znam nikoga ko slijedi isti put kao mi, osim što ima neki čovjek u Nasibejnu. Zato idi i pridruži mu se’, odgovorio je.”
Selman se pridružuje biskupu u Nasibejnu
Selman je ispripovijedao: “Kad je on umro i ukopan, ja sam otišao tom čovjeku u Nasibejn i ispričao mu svoju priču i šta mi je moj prijatelj savjetovao. On je rekao: ‘Ostani sa mnom ‘ . Tako sam ostao i uvidio da on slijedi isti put kao dvojica njegovih istomišljenika. Ostao sam sa tim dobrim čovjekom. Ali, uskoro mu je došla smrt i, kad je umirao, ja sam upitao: ‘ Šta mi savjetuješ, kome da odem? Šta mi naređuješ da uradim?’ On odgovori : ‘ Sine moj, tako mi Allaha, ja ne znam da ima još neko da je ostao da ti mogu reći da mu odeš, osim jednog čovjeka u ‘Amurijji , u zemlji Bizantinaca. On slijedi isti put kao i mi . Zato, ako želiš, otiđi njemu” ‘ .
Selman se pridružuje čovjeku u Amuriji
Selman je, dalje, ispripovijedao: “Kad je on umro i pokopan, otišao sam tom čovjeku u ‘Amurijju i ispričao mu svoju priču. On je rekao: ‘Ostani sa mnom’. Kad je umirao, upitao sam ga: ‘ Šta mi savjetuješ, kome da odem? Šta mi naređuješ da uradim?’ On odgovori : ‘Sine moj, tako mi Allaha, ja ne znam da ima još neko da slijedi isti put kao mi da ti mogu reći da mu odeš. Ali, vrijeme novog poslanika brzo se približava. On će biti poslan sa vjerom Ibrahima, alejhi selam , i pojavit će se u zemlji Arapa, preselit će se u zemlju između dva polja lave između kojih su palme s hurmama. Na njemu će biti znaci koji se neće moći sakriti. On će primati darove, ali neće primati milostinju. Između njegovih ramena bit će pečat poslanstva. Ako možeš otići u tu zemlju, učini to”‘ .
Selman odlazi u Vadi-l-Kura
Selman pripovijeda: “Kad je on umro i pokopan, ja sam ostao u ‘Amurijji onoliko koliko je Allahova volja bila da ostanem. Nakon toga je pokraj mene prolazila grupa trgovaca iz Kelba i ja sam im rekao: ‘Povedite me u zemlju Arapa, dat ću vam ove svoje krave i ovu svoju malu ovcu’. Oni su pristali , pa sam im dao te životinje i oni su me poveli . Ali, kad smo stigli u Vadi-l- K ura, oni su mi učinili nepravdu i prodali me nekom Jevreju kao roba. Dok sam bio snjim , vidio sam neko palmino drveće i ponadao sam se da je ovo zemlja koju mi je opisao moj prijatelj, ali nisam bio siguran.”
Selman odlazi u Medinu
Kazivao je Selman: “Dok sam bio s njim, njegov rođak iz Benu Kurejze došao mu je iz Medine, otkupio me od njega i odveo me sa sobom u Medinu. Tako mi Allaha, čim sam je vidio, prepoznao sam je iz opisa moga prijatelja. Tako sam ostao tamo, a Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve selem, bio je poslan i bio je u Mekki izvjesno vrijeme, ali ja nisam ništa čuo o njemu, jer sam bio preokupiran poslovima roba. Zatim se Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve selem, preselio u Medinu”.
Selman čuje o preseljenju Poslanika sallAllahu alejhi ve selem
Kazivao je Selman : “Radeći neki posao, tako mi Allaha, bio sam na vrhu palme svoga vlasnika, a moj vlasnik sjedio je ispod palme, kad mu je došao rođak i rekao: ‘Tako i tako, uništio Allah Beni Kailu, tako mi Allaha. Oni se sad okupljaju u Kubba'u da se sastanu sa čovjekom koji im je danas došao iz Mekke, a oni tvrde da je on poslanik’ . Kad sam to čuo, počeo sam drhtati, sve dok nisam pomislio da ću pasti s drveta na glavu svog vlasnika. Sišao sam s drveta i počeo ispitivati tog njegovog rođaka: ‘ Šta si rekao?’ Moj vlasnik se naljutio i udario me, a zatim rekao: ‘ Kakve to veze ima sa tobom? Vrati se svom poslu! ‘ Odgovorio sam: ‘ Ništa, samo sam htio provjeriti šta kaže'”.
Selman provjerava autentičnost Muhamedovog poslanstva
Kazivao je Selman: “Bio sam nešto uštedio, pa sam to uzeo i , kad je pala noć, otišao Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve selem, u Kubba’ . Ušao sam kod njega i rekao: ‘Čuo sam da si pravedan čovjek, da imaš prijatelje koji su stranci i da im treba pomoći. Ovo ja posjedujem i dajem kao milostinju, a vidim da ti to zaslužuješ više nego bilo ko drugi’. Stavio sam to pokraj njega, a zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve selem, rekao svojim ashabima: ‘Jedite’, ali se on suspregao. Rekoh sebi : ‘Ovo je jedno’. Zatim sam otišao i počeo više štedjeti, a Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve selem , u međuvremenu se preselio u Medinu. Potom sam to odnio i rekao mu: ‘Primijetio sam da ne jedeš milostinju (ono što je dato kao milostinja). Ovo je dar kojim te želim počastiti’. Tada je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve selem , jeo i pozvao svoje ashabe da jedu snjim . Rekoh sebi : ‘Ovo je drugo’. Zatim sam došao Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve selem, dok je bio u Beki'u-l-Garkadu, gdje je prisustvovao ukopu jednog od ashaba. Ja sam nosio svoj ogrtač, a on je sjedio među svojim ashabima. Pozdravio sam ga, a zatim pokušao pogledati njegova leđa, ne bih li primijetio pečat poslanstva, koji mi je prijatelj opisao. Kad je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve selem, primijetio moje nastojanje da vidim njegova leđa, shvatio je da pokušavam potvrditi nešto što mi je bilo opisano. Pustio je svoj ogrtač da spadne, a ja sam vidio pečat i prepoznao ga. Zagrlio sam ga i poljubio plačući od sreće. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve selem , rekao mi je: ‘ Dođi ovamo’. Ja sam prišao, sjeo ispred njega i spričao mu svoju priču”. Selman je ostao rob i propustio Bedr i Uhud sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu alejhi ve selem. Zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve selem, naredio da se Selman oslobodi ropstva i obećao da će mu pomoći . Sklopio je ugovor o oslobađanju sa njegovim vlasnikom, a zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve selem, rekao svojim ashabima: ‘Pomozite svome bratu’ . Tako su mu oni pomogli i Selman je oslobođen . Zatim je sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu alejhi ve selem, bio na Hendeku kao slobodan čovjek i, nakon toga, nije propustio nijedan važan događaj. [1]
Selman el-Farisi ebu Abdullah također je poznat i kao Selman Dobri (Selman el-hajr) . Bio je jedan od najboljih ashaba, jedan od najodanijih asketizmu i držanju do vrlina . Kad je bio pitan o svom porijeklu, rekao je : “Ja sam Selman ibn el-islam” (Selman, sin islama). Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve selem, uspostavio je bratsku vezu između njega i Ebu Derda'a. Muhadžiri su imali običaj kazati: Selman je jedan od nas. A ensarije su imale običaj kazati : Selman je jedan od nas . Rekao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve selem : “Selman je jedan od nas, Ehlu-bejt” (član njegove kuće). Nakon što je proživio dug život, umro je 35. godine po Hidžri.
Iz Knjige Atlas Poslanikovog sallAllahu alejhi ve selem životopisa
Obrada: Put vjernika
Fusnote:
1. Ibn Hišam, 1/198, Usdu-l-gabe, 2/417
Moguće povezani članci:
Pismo šejhul-islama stanovnicima Haleba (II dio)
El-Bera Ibn Malik – junak „Bašče smrti“ i ashab koji je ispisao zlatne stranice islamski historije
Putovanje bez mahrema i miješanje sa muškarcima prilikom studiranja
Kako je poznati jevrejski rabin iskušao Poslanika da se uvjeri u istinitost njegovog poslanstva