Jahja el-Džeddavi – šehid čija je krv mirisala na udaljenosti od 500 metara

Popularno na sajtu

Napisao: Šejh Abdullah Azzam

“Ebu Muaz i ja smo mirisali krv šehida Jajhje sa udaljenosti od 500 metara, dok je on bio u autu koje ga je vozilo do njegovog posljednjeg prebivališta, do zemlje koja se raduje dolasku njegovog čistog tijela i za koju se nadamo da će biti bašta od bašti u Džennetu…”


Jahja Senjor je iz Džidde, Arapsko poluostrvo. Bio je prvi šehid sa Arapskog poluostrva u Afganistanu. Ubijen je iz zasjede od strane komunističkih snaga blizu Džadžija, Afganistan, 1985.

“Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga.” (Ali Imran, 169)

Ovo su bile zadnje riječi kojima si se oprostio sa ovim svijetom, u pismu koje je nađeno u tvome džepu od strane tvog saputnika.

Muhammed Emin, naš glasnogovrnik, rekao mi je: “Jahja je napisao ovo pismo u posljednjoj noći svog života na Zemlji.”

Sve u tvom biću je govorilo da ćeš ti biti slijedeći šehid. S tobom su bila tvoja braća koja su učestvovala zajedno s tobom u bolu i na putu žrtvovanja, u znoju i krvi, pod kišom metaka i grmljavinom topova da bi probudili ummet koji je, ispunjen slabošću, drijemao pred kapijama okrutnih tirana.

Bila je noć Arefata i Rusi su navalili na vas sa svih strana. Duše su došla do grkljana; ti si ustao sa tvojom braćom na sehur da postiš dan Arefata u zemlji džihada, jer post Arefata iskupljuje grijehe za dvije godine (prethodnu i buduću, op.rec.). Pa su tvoja braća rekla tebi: “O Jahja, hajde da se sehurimo.” Ti si odgovorio: “Ja ću da se ogasulim.” Onda si objasnio zašto, rekavši: “Tako mi Allaha, nisam u stanju džunupluka1, nego se kupam da sretnem huriju2 koju sam vidio u snu. Ja nikad nisam usnio ženu, ali je ona sinoć došla meni u svojoj odjeći… njena zavodljivost, njena ljepota, njena čistoća, i crnilo njenih očiju – ona je hurija!”

Bitka kod Džadžija je završena, a ti nisi bio sretan, o Jahja, jer nisi postigao šehadet3. Tvoja braća su se šalila s tobom govoreći: “Gdje je otišla hurija, ona za koju si tvrdio da će doći?!”

Jedan brat Arap mi je rekao: “Jahja je stajao kod mezara 3 arapska šehida na uzvisini Džadžija, i počeo je da im se obraća: ‘Uskoro ću vam se pridružiti, s Allahovim dopuštenjem’.”

Stigao je 7. muharrem 1405. h.g. (23. septembar 1985) i tog dana si postigao šehadet, šehadet za kojeg nisi prestao da moliš dan i noć. To je bilo rukama grupe komunističkih agenata koji su otvorili paljbu na tebe na ulazu u Džadži, i ti si uspio da prodaš svoju robu4 (svoju dušu) – inšaAllah.

O Jahja! Tvoja mirisna krv je počela da teče i niko od mudžahida nije namirisao sebe kapljicama tvoje krvi a da predivan miris miska5 nije ispunio njegov nos, i nema onog ko je prisustvovao tvojoj dženazi6 (više od 100 ljudi) a da se nije zaprepastio: „Nikada u našim životima nismo osjetili ljepši miris od ovoga.“

Ebul-Hassan el-Makdisi mi je rekao: “Ebu Muaz i ja smo mirisali krv šehida Jajhje sa udaljenosti od 500 metara, dok je on bio u autu koje ga je vozilo do njegovog posljednjeg prebivališta, do zemlje koja je radosna dolaskom njegovog čistog tijela i za koju se nadamo da će biti bašta od bašti u Džennetu…”

Dr. Ahmed mi je rekao: “Sreo sam mnogo šehida, ali nisam osjetio bolji miris od ovog mirisa.”

Kapljice krvi su isticale iz tijela šehida Jahje Senjora 24 sata nakon njegovog šehadeta. Dr. Ebu Muhammed mi je rekao: “Ušao sam u u sobu u kojoj je Jahja ležao pokriven tri dana nakon što je ubijen. Miris miska se širio iz svakog kutka prostorije!”

Ti nisi popustio ni trenutka. Odbio si da dopustiš da muslimanska čast bude povrijeđena, njihova pomoć bude umanjena, nego si krenuo ka Allahu, miran, nepokolebljiv, neumoran i nepopustljiv.

Tvoji dani među nama nisu bili brojni, o dvadesetogodišnjaku! I tvoja duša je pripala njenom Gospodaru, ostavljajući iza sebe duboki trag slave i časni spomen.

Mi molimo Allaha, azze we dželle, da nas uvede među blagoslovljene i da nam daruje smrt šehida, i da nas okupi u društvu Poslanika, neka je Allahov mir i blagoslov na njih.

Posljednje pismo šehida Jahje Senjora

“Musliman borac zna svoj cilj vrlo dobro i, stoga, vidjet ćeš ga kako ide svjestan svojih postupaka, krupnim korakom, koji ne poznaje povlačenje, ne pridaje važnost kušnjama i kaznama, nego pronalazi u njima mjesto za odmor, jer on je na Allahovom putu, a ko god slijedi put Poslanika ne pita sebe da li hoda po trnju ili oštricama.”

Zadnje riječi šehida Jahjaa upućene njegovoj familiji su potvrda istine koju smo rekli o njemu, s toga, pročitajte šta on kaže:

“Ovdje sam! Uprkos avionima, tenkovima i bombardovanju koje traje dan i noć, i uprkos žestokoj hladnoći i gladi, ja sam na vrhuncu sreće i mir mi je u duši, jer osjećam da radim djelo najomiljenije kod Allaha, a Allah neće poništiti nagradu onima koji rade. Ovaj džihad je način kojim čovjek može pokloniti Allahu djela koja Ga čine zadovoljinim i jedini put da se povrati ummetu njegovo potpuno dostojanstvo.”

Napisao: Šejh Abdullah Azzam

Izvor: Azzam publications


1. Džunupluk – stanje nakon izlaska sperme iz polnog organa ili nakon intimnog odnosa. Ovo stanje zahtijeva kupanje, kako bi se čovjek očistio i kako bi mogao obavljati namaz (molitvu)

2. Hurija – žena u Džennetu.

3. Šehadet (u ovom kontekstu) – pogibija na Allahovom putu

4. Aludira se na kur'anski ajet: „Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati…“ (Et-Tevbe, 111. ajet)

5. Misk – vrsta mirisa

6. Dženaza – sahrana

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz