Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu, braćo moja draga, i dalje smo u seriji: Podrška šerijatu.
“Želimo da vladamo onim što Allah nije objavio određeno vrijeme”. Da li je ovo rečenica koju može izgovoriti musliman? U stvarnosti, ova izjava se uopće ne razlikuje od izjave: „Želimo da se postepeno primjenjuje šerijat“, jer ta postepenost znači: „Želimo da određeno vrijeme ne vladamo po onome što je Allah objavio u određenom broju pitanja“. A to se ne razlikuje od izjave: „Želimo određeno vrijeme da vladamo onim što Allah nije objavio“.
Zašto?
Zato što onaj ko dođe na vlast, ne dolazi u prazninu. Da dolazi u prazninu u kojoj nema sistema, zakona niti propisa, mogli bismo zamisliti da će on početi s primjenom deset posto šerijata, zatim dvadeset posto, pa tako do sto posto, i to bez da u tom periodu primjenjuje sekularne i laičke zakone. Tada bi se moglo reći da on postepeno uvodi primjenu šerijata, i da ne vlada mimo njega.
Međutim, onaj ko dođe na vlast, naići će na čitav sistem ljudskih zakona koji su sprovedeni u političkom, ekonomskom, društvenom i krivičnom poretku, a ti zakoni su suprotni Allahovom šerijatu. Dakle, onaj ko kaže: „Želim da se postepeno uvede primjena šerijata“, njegov govor znači da će on u početku vladati zakonima koji su u skladu sa šerijatom recimo 50%, dok će 50% vlasti biti po ljudskim zakonima. Ima li njegov govor drugo značenje?!
Šta će tada učiniti sa Allahovim riječima:
{وَمَنْ لَمْ يَحْكُمْ بِمَا أَنْزَلَ اللَّهُ فَأُولَئِكَ هُمُ الْكَافِرُونَ}
“A oni što ne sude prema onom što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici.”
{فَأُولَئِكَ هُمُ الظَّالِمُونَ}
“A oni što ne sude prema onom što je Allah objavio, oni su pravi zulumćari.”
{فَأُولَئِكَ هُمُ الْفَاسِقُونَ}
“A oni što ne sude prema onom što je Allah objavio, oni su pravi fasici.” (El-Maide, 44-47.)
Neću ovdje ulaziti u propis onoga ko vlada onim što Allah nije objavio, niti ću raspravljati o meseli istihlala bilo govorom ili djelom (tj. ohalaljivanju harama), niti o pitanju „kufr dune kufr“ (nevjerstvo koje ne izvodi iz vjere), niti o razlici između suđenja u iznimnim situacijama uz priznavanje šerijata kao jedinog izvora (u zakonodavstvu) i između potpunog zamjenjivanja šerijatskih propisa.
Bez obzira na sve to – zar se ne slažemo da je vladanje mimo onoga što je Allah objavio haram u svim svojim oblicima? Da li islamski aktivisti (islamisti) prihvataju da kažu ovu rečenicu: „Želimo da određeno vrijeme vladamo onim što Allah nije objavio“? Da li postoji ajet koji će ih tada pohvaliti? Da li postoji ajet koji kaže: „A oni koji ne vladaju onim što je Allah objavio – pa to su muhsini (dobročinitelji)“, ili: „pa to su oni koji će uspjeti“, ili: „pa to su oni koji su opravdani“?
Da li je suđenje mimo Allahovog zakona bilo haram samo za prošle režime, a sada postalo halal za islamiste zato što im je nijet ispravan? I zato što su im namjere dobre? I zato što, između ostalog, vladaju dijelom onoga što je Allah objavio?
Zar među njima nije bilo onih koji su govorili da je onaj ko vlada po onom što Allah nije objavio tagut koji je sebi uzeo pravo zakonodavca da bi ga ljudi obožavali mimo Allaha? Ako islamisti budu određeno vrijeme vladali mimo Allahovog zakona, pa makar i u procentima, šta ih oslobađa od tih opisa? Da li ih ispravna namjera, djelimična primjena šerijata i opće opredijeljenje za šerijat oslobađaju odgovornosti? Da li je to, u osnovama šerijata, dovoljno da ih opravda?
Dakle, braćo, kada čujemo ovu izjavu: „Želimo postepeno da primjenjujemo šerijat“, hajde da razumijemo njeno pravo značenje i posljedice. Ona se uopće ne razlikuje od izjave: „Želimo određeno vrijeme da vladamo onim što Allah nije objavio, a rok ćemo odrediti mi prema okolnostima“.
Zaključak ove epizode: govor o postepenosti u primjeni šerijata znači – vladanje mimo onoga što je Allah objavio. Ves-selamu alejkum ve rahmetullah.
Autor: dr. Ijad el-Kunejbi, hafizahullah
Izvor: Iz serijala „Nusraten liš-šeriah“, 9. i 10. str.
Ostali dijelovi serijala ovdje
