Najčudnija stvar jeste:
– da Ga upoznaš, a zatim Ga ne zavoliš;
– da čuješ Njegovog glasnika kako te poziva, a zatim odložiš svoj odziv;
– da znaš kako je vrijedna i unosna trgovina s Njime, a potom trguješ s nekim drugim;
– da znaš veličinu Njegove srdžbe, a nakon toga Mu se suprotstavljaš;
– da poznaješ gorčinu usamljenosti u griješenju prema Njemu, a zatim ne težiš za lijepim ugođajem i osjećajem prijatnosti u pokoravanju Njemu;
– da osjetiš tjeskobu i potištenost srca kad ne slušaš Njegove riječi ili o Njemu, a potom ne čezneš za osjećajem širokogrudnosti i smiraja slaveći Ga i dozivajući;
– da iskusiš gorčinu i teret vezivanja srca za nekoga drugog pored Njega, a onda ne bježiš od toga ka blagosti i ushićenju prilikom prepuštanja i okretanja k Njemu.
A najčudnije od svega toga jeste tvoja spoznaja da ti On treba, da o Njemu ovisiš, a ti, i pored toga, od Njega se okrećeš i hrliš za onim što te od Njega udaljava!
