„Prema dokumentima, u maju 2024. godine visoki izraelski i arapski vojni zvaničnici sastali su se u bazi El Udeid, važnom američkom vojnom postrojenju u Kataru.“
Procurjeli američki dokumenti otkrivaju da ključne arapske države tiho šire sigurnosnu saradnju s izraelskom vojskom, čak i dok javno osuđuju rat u Pojasu Gaze. Ti vojni odnosi, koji su ušli u krizu nakon izraelskog zračnog napada na Katar u septembru, mogli bi igrati važnu ulogu u nadgledanju novo uspostavljenog prekida vatre u Gazi.
Tokom protekle tri godine, uz posredovanje SAD-a, visoki vojni zvaničnici Izraela i šest arapskih zemalja sastajali su se u Bahreinu, Egiptu, Jordanu i Kataru na nizu planerskih sastanaka.
U srijedu su Izrael i Hamas postigli dogovor o prvoj fazi mirovnog okvira, koja uključuje oslobađanje svih talaca koje Hamas drži i djelimično povlačenje Izraela iz Gaze. Američki zvaničnici su u četvrtak najavili raspoređivanje 200 američkih vojnika u Izrael radi podrške sporazumu o prekidu vatre, a pridružit će im se i vojnici iz nekih arapskih zemalja koje već učestvuju u dugotrajnoj sigurnosnoj saradnji.
Prije te objave, sve arapske zemlje uključene u ovu sigurnosnu saradnju dale su do znanja da podržavaju Trumpov plan od 20 tačaka za okončanje rata u Gazi. Plan predviđa da arapske zemlje učestvuju u raspoređivanju međunarodnih snaga koje bi obučavale novu palestinsku policiju u Gazi. Pet od šest arapskih zemalja navelo je u zajedničkoj izjavi da podržavaju uspostavljanje mehanizma koji će „garantovati sigurnost svih strana“, ali su izbjegle da se otvoreno obavežu na raspoređivanje trupa.
Katar, čija je prijestonica pogođena izraelskim raketama 9. septembra u napadu usmjerenom na lidere Hamasa, bio je među zemljama koje su tiho jačale veze s izraelskom vojskom. Prema dokumentima, u maju 2024. visoki izraelski i arapski vojni zvaničnici sastali su se u El Udeid vazdušnoj bazi, važnom američkom vojnom postrojenju u Kataru. Planerski dokument sastavljen dva dana prije događaja pokazuje da je izraelskoj delegaciji planirano direktno slijetanje u bazu, kako bi se izbjegli civilni ulazi koji bi mogli otkriti njihovo prisustvo javnosti.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu, podstaknut i od strane Trumpove administracije, izvinio se Kataru 29. septembra zbog napada i obećao da se slični incidenti neće ponoviti.
Dokumenti pokazuju da je glavni motiv za ove sve bliže odnose, koje potiče američka Centralna komanda (CENTCOM), prijetnja koju predstavlja Iran. U jednom od dokumenata Iran i njegovi saveznički militanti opisani su kao „Osovina zla“, dok drugi dokument prikazuje kartu s projektilima usmjerenim na Gazu i Jemen, gdje Iranovi saveznici imaju snažan uticaj.
Konzorcij za istraživačko novinarstvo (ICIJ), koji je došao do ovih dokumenata, a koje je pregledao i Washington Post, objavio je pet PowerPoint prezentacija CENTCOM-a u kojima se detaljno opisuje stvaranje strukture nazvane „Regionalni sigurnosni okvir“. U toj strukturi, pored Izraela i Katara, učestvuju i Bahrein, Egipat, Jordan, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati. U dokumentima se Kuvajt i Oman spominju kao „potencijalni partneri“ koji su o svim sastancima informisani.
Prezentacije su označene kao „deklasifikovane“ i podijeljene partnerima, a u nekim slučajevima i članicama obavještajnog saveza „Pet očiju“ (SAD, Velika Britanija, Kanada, Australija i Novi Zeland). Dokumenti datiraju između 2022. i 2025. godine – dakle, i prije i poslije izraelskog rata u Gazi koji je počeo u oktobru 2023.
ICIJ i The Washington Post potvrdili su autentičnost dokumenata ukrštanjem sa zvaničnim zapisima Ministarstva odbrane, arhiviranim vojnim dokumentima i drugim otvorenim izvorima. Datumi i mjesta vojnih vježbi i sastanaka poklapaju se sa zvaničnim saopštenjima američke vojske, kao i imena, činovi i pozicije vojnih zvaničnika.
Zvaničnici CENTCOM-a odbili su komentarisati članak, a ni Izrael ni šest arapskih zemalja uključenih u strukturu nisu odgovorili na zahtjeve za komentar.
Posebno se ističe sastanak u januaru 2025. u vojnoj bazi Fort Campbell, sat vremena od Nashvillea, gdje su američke snage obučavale partnere kako otkriti i neutralizirati prijetnje koje predstavljaju podzemni tuneli – ključni alat Hamasa u borbi protiv izraelske vojske. U drugom dokumentu se navodi da su partneri iz šest zemalja učestvovali u obuci za uništavanje podzemnih tunela, iako zemlje nisu imenovane.
Osoblje CENTCOM-a također je planiralo informacione operacije s ciljem suprotstavljanja iranskom narativu da je Iran „zaštitnik Palestinaca“, te širenja „zajedničkog narativa o regionalnom prosperitetu i saradnji“, prema dokumentu iz 2025. godine.
Dok se sigurnosna saradnja s Izraelom širi iza zatvorenih vrata, arapski lideri javno osuđuju rat u Gazi. Lideri Egipta, Jordana, Katara i Saudijske Arabije nazvali su izraelsku ofanzivu genocidom. Katarski lideri su među najoštrijima: u septembru je emir Katara pred Generalnom skupštinom UN-a sukob u Gazi nazvao „genocidnim ratom protiv palestinskog naroda“ i optužio Izrael da „gradi državu neprijateljsku prema svom okruženju i sistem aparthejda“. Saudijsko ministarstvo vanjskih poslova u avgustu je osudilo Izrael zbog „izgladnjivanja Palestinaca“ i „etničkog čišćenja“.
Zbog političke osjetljivosti, dokumenti naglašavaju da ovo partnerstvo „ne predstavlja novi savez“ i da će svi sastanci biti „održani u tajnosti“.
Emile Hokayem, direktor za regionalnu sigurnost u Međunarodnom institutu za strateške studije, izjavio je da SAD već dugo vjeruju kako će vojna saradnja pomoći političkoj normalizaciji između Izraela i arapskih država. Ipak, dodaje da, iako tiha saradnja s vojnim liderima omogućava izbjegavanje političkih kontroverzi, „ova strategija prikriva i iskrivljuje stvarne tenzije između strana“.
Hokayem je dodao da su se te tenzije jasno pokazale nakon izraelskog napada na Katar:
„Ključni član američkog projekta napao je drugog člana, dok su SAD viđene kao ravnodušne, saučesnik ili neko ko žmiri. Ovaj manjak povjerenja baciće sjenu na američke napore u godinama koje dolaze.“
Tiho partnerstvo
Američki vojni zvaničnici javno su priznali postojanje Regionalnog sigurnosnog okvira, ali nisu govorili o razmjerama izraelsko-arapske saradnje u okviru tog projekta. Bivši komandant CENTCOM-a, general Kenneth Frank McKenzie, 2022. godine opisao je tu saradnju pred Kongresom kao napor „zasnovan na zamahu Abrahamovih sporazuma“ koji su uspostavili diplomatske veze između Izraela, Maroka, UAE-a i Bahreina.
Dokumenti pokazuju da se ključni dio sistema – plan zračne odbrane usmjeren protiv iranskih projektila i dronova – tokom protekle tri godine pretvorio iz teorije u stvarnost. Izrael i arapske zemlje potpisali su plan 2022. godine, pristajući na koordinaciju vojnih vježbi i nabavku potrebne opreme. Prema procurjelim dokumentima, do 2024. godine CENTCOM je uspješno povezao većinu partnerskih država sa svojim sistemima, omogućivši američkoj vojsci pristup njihovim radarima i senzorima, a partnerima pregled objedinjene slike.
U jednom dokumentu stoji da je šest od sedam partnerskih zemalja putem sistema američkog Ministarstva odbrane dobijalo djelimične zračne prikaze regiona, dok su dvije zemlje dijelile vlastite radarske podatke putem američke zračne flote. Partneri su također uključeni u sigurni komunikacijski sistem kojim upravljaju SAD radi međusobne vojne koordinacije.
Međutim, taj sistem zračne odbrane nije pružio nikakvu zaštitu Kataru tokom izraelskog napada 9. septembra. General-potpukovnik američkog zrakoplovstva Derek France izjavio je da američki sateliti i radari nisu izdali rano upozorenje jer su „obično usmjereni na Iran i druga područja od kojih se očekuju napadi.“ Katar je potvrdio da njegovi radari nisu otkrili izraelske projektile.
Iako Katar i Saudijska Arabija nemaju službene diplomatske odnose s Izraelom, dokumenti CENTCOM-a pokazuju da obje ove moćne zaljevske države igraju važnu, iako skrivenu, ulogu u novonastalom partnerstvu.
Sigurnosna konferencija održana u maju 2024. u El Udeid bazi naglasila je rastuću saradnju: izraelski zvaničnici održali su bilateralne sastanke s predstavnicima arapskih zemalja. Konferencija je, međutim, istaknula i diplomatsku osjetljivost ovih sastanaka – pod naslovom „Šta se ne smije raditi“, učesnicima je naređeno da ne fotografišu i da ne komuniciraju s medijima. Napomena na putnom planu podsjećala je osoblje na prehrambene zabrane za židovske i muslimanske učesnike: „Zabranjeni su svinjetina i školjke.“
Saudijska Arabija je također igrala aktivnu ulogu u saradnji, dijeleći obavještajne podatke s Izraelom i arapskim partnerima o raznim sigurnosnim pitanjima. Na sastanku 2025. godine, saudijski i američki obavještajni zvaničnici predstavili su „obavještajni brifing“ o političkim zbivanjima u Siriji, uključujući ulogu Rusije, Turske i kurdskih snaga. Brifing je također obuhvatao prijetnje koje predstavljaju iranski Husi u Jemenu i aktivnosti ISIS-a u Siriji i Iraku.
Planeri CENTCOM-a sada rade na jačanju odnosa između Izraela i arapskih država u narednim godinama.
Prema brifingu iz 2024. godine, planirano je osnivanje „Zajedničkog bliskoistočnog cyber centra“ do kraja 2026. godine, koji bi služio kao baza za obuku i vježbe u oblasti odbrambenih cyber-operacija. Drugi dokument predviđa formiranje „Centra za fuziju informacija“ koji bi omogućio partnerima da „brzo planiraju, sprovode i procjenjuju operacije u informacionom okruženju.“
Bivši američki zvaničnik iz sektora odbrane, koji je govorio anonimno zbog osjetljivosti teme, izjavio je da ovi angažmani odražavaju pragmatične veze zaljevskih arapskih zemalja s Izraelom i njihovo poštovanje prema izraelskoj vojnoj moći. „Izgleda da svi vjeruju kako Izraelci mogu učiniti šta god žele, kad god žele, a da ih niko ne otkrije,“ rekao je.
I dok Izrael i Hamas zasad imaju dogovor samo o prvoj fazi mirovnog sporazuma, i dalje ostaje neriješeno pitanje kako će Gaza biti upravljana. Sigurnosni analitičari smatraju da će zaljevske zemlje vjerovatno pružiti finansijsku i diplomatsku podršku međunarodnim snagama u Gazi, ali da će izbjeći slanje vlastitih trupa u taj složen i opasan zadatak.
Profesor Thomas Juneau sa Univerziteta u Ottawi, stručnjak za bliskoistočnu sigurnost, zaključuje:
„U zemljama Zaljeva postoji duboka zabrinutost zbog toga šta bi Izrael, ako se otme kontroli, mogao učiniti. Ali istovremeno se i dalje u potpunosti oslanjaju na SAD kao garanta svoje sigurnosti – i jako su zabrinuti zbog Irana.“
(Washington Post)
