Trideset i sedmi hadis
Prenosi se od Abdullaha Ibn Mes’uda da je rekao: “Allahov Poslanik je nacrtao crtu, a zatim rekao: “Ovo je Allahov put.” Zatim je povukao nekoliko crta s desna i s lijeva i onda je rekao: “Ovo su putevi“ – kaže Jezid: “razgranati” – “na svakom od tih puteva je šejtan i poziva njemu“, a zatim je proučio (u prijevodu): “I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoji od puta Njegova”[1].”[2]
Iz hadisa se razumije:
Riječi: “nacrtao nam je Allahov Poslanik crtu, i zatim rekao: “Ovo je Allahov put.” Zatim je povukao nekoliko crta” ukazuju na raznovrsnost načina u pojašnjavanju znanja ljudima;
Riječi: “A zatim je rekao: ‘Ovo je Allahov put.’”
» jasno govore da je put istine jedan;
» znače i da su propisi šerijata pritvrđeni i validni unatoč razlikama vremenskih razdoblja i geografskih područja;
» da se spoznaja istine vraća na poznavanje šerijatskih propisa zasnovanih na uputi Muhammeda sallAllahu alejhi ve sellem;
Riječi: “Zatim je povukao nekoliko crta s desna i s lijeva i onda je rekao: ‘Ovo su putevi.’”
» Ovo je dokaz da postoji mnoštvo puteva zablude;
» Zajedničko svim pravcima sljedbenika zablude jeste kontriranje putu istine, uz raznolikost njihovih ogranaka u slijeđenju pokvarenosti i strasti;
Riječi: “na svakom od tih puteva je šejtan koji poziva ka njemu”
» su dokaz o postojanju velikog broja pozivača ka neistini;
» da su pozivači ka neistini ustvari šejtani u ljudskom obliku, i da su njihovi najveći pomagači njihova braća od šejtana među džinnima:
“… dok (prijatelje šejtanove) njihova braća (šejtani) podržavaju u zabludi i oni ne dolaze sebi.”[3]
Dakle, obje skupine su se okupile u borbi protiv poziva vjerovjesnika, alejhimusselam:
“Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džina koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli – a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi učinili; zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju.”[4]
Riječi: “zatim je proučio: ‘I zaista ovo je pravi put moj pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoji od puta Njegova.’”
» Ovo upućuje da je dokazivanje (kur’anskim i hadiskim) tekstovima u obraćanju ljudima i njihovom pozivanju od najvećih uzroka uticaja na njih:
“Zato podsjećaj Kur’anom onog ko se boji prijetnje Moje.”[5]
» U ovome je se vidi podudarnost sunneta sa Kur’anom i da sunnet potvrđuje ono što je došlo u Kur’anu: “… Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara našeg …”[6]
U hadisu je dokaz da je obaveza na onima koji pozivaju u dobro, da se pridržavaju menhedža istine i da proniknu u svojoj stvari, i da njihovo polazište u pozivanju ljudi bude menhedž Vjerovjesnika, te da se ne obmanu mnoštvom raznih poziva i aktivnosti, sve dok sve to ne predoče na vagu menhedža Vjerovjesnika, alejhisselam.
Šerijat je vaga stvari sviju… i svjedokom ogranaka i osnova sviju.
Iz djela: Četrdeset hadisa o odgoju i menhedžu, ovo je 37. hadis
Autor: šejh Abdulaziz ibn Muhammed ibn Abdullah es-Sedhan
Priprema i naslov: Put vjernika
Ostali hadisi iz iste knjige ovdje.
Fusnote:
[1] El-En’am: 153.
[2] Hadis bilježi imam Ahmed: 4142.
[3] El-A’raf, 202.
[4] El-En’am, 112.
[5] Kaf, 45.
[6] Alu Imran, 7.
Moguće povezani članci:
Komentar hadisa “Ko čuje za Dedždžala, neka se udalji od njega, jer…”
Komentar hadisa: “Koji god čovjek kaže svom bratu: O kafire, – jedan od njih dvojice je to stekao”
Komentar hadisa: “Neprestano će skupina iz mog ummeta biti istaknuta na Allahovoj odredbi, neće im nauditi…”
Komentar hadisa “Neće ući u Džennet onaj u čijem srcu bude koliko trun oholosti”