Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Uzvišeni Allah kaže: ‘Ja sam prema Svome robu onakav kakvim Me on smatra. I Ja sam s njim kada Me spominje. Ako Me spomene u sebi, i Ja njega spomenem u Sebi. Ako Me spomene u društvu, i Ja njega spomenem u boljem društvu (tj. među melekima). Ako Mi se približi za jedan pedalj, Ja se njemu približim za lakat. Ako Mi se približi za lakat, Ja se njemu približim za krak. Ako Mi dođe hodeći, Ja njemu dolazim trčeći.’”
(Bilježe Buhari i Muslim)
Status hadisa
Ovo je jedan od veličanstvenih hadisa nade, koji podstiče muslimane da njeguju lijepo mišljenje o Allahu Uzvišenom, da Ga često spominju, i da se Njemu približavaju kroz pokornost i ibadete.
Lijepo mišljenje o Allahu
Hadis počinje porukom da Allah postupa prema Svome robu onako kako ga rob zamišlja i očekuje od Njega – bilo to dobro ili loše. Ako neko nada u Allahovu milost, oprost i nagradu, Allah ga neće iznevjeriti. Ako se rob pokaje, Allah će ga oprostiti. Ako čini dobra djela, neka očekuje Allahovu nagradu. Vjernik treba da bude uvjeren da će njegova dova biti uslišana, kao što je Poslanik rekao:
„Upućujte dovu Allahu uvjereni da će vam je uslišati.”
(Tirmizi)
To je bitan dio ispravnog tewhida (monoteizma) – spoznaja Allahove milosti, moći i dobrote, kao i iskreno oslanjanje na Njega. Naprotiv, loše mišljenje o Allahu i gubitak nade u Njegovu milost su znakovi nifaka (licemjerstva) i neznanja, kao što stoji u Kur’anu (El-Feth, 6):
{…oni koji o Allahu imaju ružno mišljenje – neka ih snađe zlo koje su priželjkivali…}
Ravnoteža između nade i straha
Vjernik ne smije upasti ni u očaj (gubitak nade u Allahovu milost), ni u samozavaravanje (ne raditi, a nadati se nagradi). Mora se nadati Allahovoj milosti, ali i truditi u pokornosti. Neki od prijašnjih učenjaka rekli su:
„Nadati se milosti Onoga kome se griješi, a ne pokajati se – to je zabluda i neznanje.”
Vrijednost zikra (spominjanja Allaha)
Allah u hadisu ističe da je “s robom Svojim kad Me spominje” – što znači da rob tada ima posebnu Allahovu blizinu, podršku i pomoć. Ako ga spomene u sebi, Allah ga spominje Sebi; ako u društvu, Allah ga spominje pred boljim društvom – melekima.
Allahova blizina prema Svojim robovima
Hadis završava riječima koje ukazuju na neizmjernu Allahovu dobrotu:
„Ako Mi se približi za pedalj, Ja njemu za lakat; ako za lakat, Ja njemu za krak; ako Mi dođe hodeći, Ja njemu trčeći.”
Ovo znači da Allah mnogo više nagrađuje robove nego što oni ulažu trud. Svako djelo i trud ka Allahu biva nagrađeno obilnije i brže nego što čovjek može i zamisliti.
Izvor: islamweb.com
