U areni džihada u islamu, šehid ima plemenitu poziciju. Kur'an i sunnet su spomenuli mnoge vrijednosti statusa šehida. Ashabi i ulema selefa su se utrkivali da zadobiju te odlike i tu poziciju.
Šehadet je blagoslov
Kur'an govori da je šehadet divan poklon od Allaha za one koji ga žele. Ovaj poklon šalje svoje vlasnike prema vječnom životu i sreći. Allah kaže (u prijevodu značenja):
“Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku biće u društvu vjerovjesnīkā, i pravednīkā, i šehīdā, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako će oni divni drugovi biti!” (En-Nisa, 69)
Značenje šehida u navedenom ajetu, kako je spomenuo šejh Abdurraham el-Sadi, jesta da su to ljudi koji idu u borbu na Allahovom putu, zbog uzdizanja Allahove riječi, te na tom putu budu ubijeni.
Onda na kraju ajeta, Allah spominje da su oni najbolje društvo u Džennetu za one koji su uvijek poslušni Allahu i Njegovom Poslaniku.
Šehidima ne prestaju blagodati
Allah subhanehu ve te'ala kaže (u prijevodu značenja):
“Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga, radosni zbog onoga što im je Allah od dobrote Svoje dao i veseli zbog onih koji im se još nisu pridružili, za koje nikakva straha neće biti i koji ni za čim neće tugovati.” (Alu Imran, 169-170)
Šejh El-Sadi, rahimehullah, govori u svom tefsiru o odlikama i počastima šehida spomenutih u ovom ajetu, kao i o milostima i poklonima koje ima Allah daruje…
“Što se tiče nagrade za ljude koji sprovode džihad na Allahovom putu u borbi protiv neprijatelja islama, a zbog uzdizanja Allahove riječi, pa na tom putu presele sa ovog svijeta, oni nisu kao što mnogi misle, a to jesta da su oni mrtvi i da su izgubili zadovoljstva ovog svijeta i njegove ugodnosti. Ovo zapravo mnoge ljude i zabrinjava. Kukavice se plaše borbe i oni ne žude za šehadetom. Ali oni (šehidi) dobivaju veća zadovoljstva od onih koji se natječu da ih zadobiju na ovom svijetu. Oni žive sa svojim Gospodarom u Staništu Slave.
Tu oni dobivaju rizk (nafaku) od raznih užitaka, čija tačna priroda nikada ne može biti poznata osim onima kojima Allah to dadne. Allah im pored tjelesnih užitaka daje i duhovne užitke u vidu sreće i ostalih milosti, dok se njihovo zadovoljstvo i sreća ne upotpune.”
Po pitanju ovoga, Dr. Abdullah Azzam je prenio svoja iskustva: “…i zaista, svjedočili smo jasnim dokazima koji su jasno ukazivali da su šehidi živi.” Omer Hanif, moj rođak (rođak Abdullaha Azzama) je pričao, “Otkopao sam svojim rukama dvanaest grobova šehida. Ne samo da sam primijetio da se ni jednom od njih tjelesno stanje nije promijenilo, nego su nekima od njih narasle brade i nokti u grobovima.”
Onda je prenešena priča o Dr. Babraku, koji je šehidio u Urgunu i donešen je u Phabi (kamp afganistanskih mudžahida u Peševaru). Kada su njegova djeca stala pored njegove glave i gledala u njegovo tijelo, on (Dr. Babrak) je zaplakao i njegove suze su tekle niz njegovo lice.
Krv šehida ima miris miska
Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, je rekao: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ko god bude ranjen na Allahovom putu, a Allah dobro zna ko je ranjen na Njegovom putu, doći će na Dan proživljenja sa krvavom ranom, a krv će mirisati na misk.” (Buhari)
Dr. Abdullah Azzam prenosi: “Subhanallah! Zaista smo svjedočili na većini ljudi koji su umrli u džihadu. Miris njihove krvi je poput mirisa miska. I zaista je u mom džepu dio pisma, na njemu su kapi krvi od Abdulvahida (šehida inšaAllah). Prošlo je dva mjeseca, a pismo jako miriše na misk.” (Posebni pokloni za mudžahide, djelo šejha Dr. Abdullaha Azzama)
Gdje se nalaze duše šehida?
Nakon saznanja o vrlinama šehida i njihove superiornosti, te da oni zapravo nisu mrtvi i da ne gube uživanja, postavlja se pitanje “gdje se zapravo nalaze duše šehida?”
Duše šehida su smještene na najvišem stepenu u Džennetu, to jeste u Firdevsu. Ova činjenica je bazirana na hadisu Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, koji je rekao majci Harisa bin Nu'mana (koji je ubijen u bici na Bedru), kada je ona pitala za svoga sina: “Gdje je on sada?” Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, je rekao: “Zaista, on je u Džennetu Firdevsu.” (Buhari)
U Muslimovom Sahihu, prenosi se od Mašruka, rahimehullah, da je rekao: “Pitali smo Abdullaha o ovom ajetu (Ali Imran, 169)”. Odgovorio je: “Mi smo pitali Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, o tome, a on je odgovorio: “Zaista se duše šehida nalaze unutar zelenih ptica koje borave na svjetiljkama od Arša. One slobodno lete po Džennetu, onda se sklanjaju u te svjetiljke. Njihov ih Gospodar pogleda i kaže: ‘Da li želite nešto? Oni kažu: “Šta da poželimo kada letimo slobodno po Džennetu gdje nam je volja?’ Ovo se ponovi tri puta. Tada oni kažu: ‘O Gospodaru, željeli bi da naše duše vratiš u naša tijela da se borimo u Tvoje ime ponovo.'” (Muslim)
Imam El-Darimi u svom Sunenu prenosi od Mašruka da je rekao: “Pitali smo Abdullaha o dušama šehida. Osim Abdullaha niko nam to ne bi rekao. Odgovorio je:
“Duše šehida su sa Allahom na Sudnjem Danu unutar zelenih ptica. One imaju svjetiljke koje se nalaze na Aršu. One lete po Džennetu gdje god žele. Onda se vrate na te svjetiljke i njihov Gospodar ih počasti tako što ih pita: ‘Imate li kakvu želju?’ Oni odgovore: ‘Ne, osim da budemo vraćeni na dunjaluk i da budemo ubijeni (šehidimo) još mnogo puta.'”
Imam Nevevi u Komentaru Muslimovog Sahiha je napisao: “…kada saznaju da mogu da traže, oni traže da se njihove duše vrate u njihova tijela da se ponovo bore u džihadu i da dadnu svoje duše u ime Allaha i da ponovo uživaju ovaj blagoslov pogibije na Allahovom putu.” A Allah najbolje zna.
Šehidi traže da budu vraćeni na ovaj svijet, a već su u Džennetu, tako da ponovo osjete blagoslov umiranja na Allahovom putu kao šehidi.
Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, je znao za blagoslove koje dobijaju šehidi. Zbog toga je u hadisu izrazio želju da pogine na Allahovom putu: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, volio bih da budem ubijen na Allahovom putu, pa da budem vraćen u život i da ponovo budem ubijen na Njegovom putu.” (Buhari)
Zaista, smrt na Allahovom putu nije zastrašujuća kako ljudi zamišljaju. Prenosi se mnogo hadisa koji ukazuju da šehidi ne osjećaju bol prilikom šehadeta, osim kao da bude uštinut.
Rekao je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem: “ljudi koji umru kao šehidi ne osjećaju bol, osim kao kada jedan od vas osjeti kada ga neko uštine.” (Ahmed, Tirmizi, Nisai – hadis je hasen)
Izvor: voa-islam.com
Prijevod i obrada: Put vjernika
