Američki časopis Foreign Affairs objavio je članak dvojice istraživača o prirodi rivalstva između Izraela i Turske te njihovim pokušajima da utječu na novi režim u Siriji na čelu s predsjednikom Ahmadom al-Sharaaom, kao i o tome idu li ka sukobu radi stjecanja utjecaja tamo.
David Makovsky, direktor projekta za mirovni proces na Washingtonskom institutu za bliskoistočnu politiku (WINEP), i Simone Saidmehr, istraživačica na istom institutu, započeli su zajednički članak podsjećanjem da je novi režim u Damasku naslijedio zemlju razorenu trinaestogodišnjim građanskim ratom, da je vodstvo nad njome preuzeo Ahmad al-Sharaa, dok se strane sile nadaju da će moći usmjeravati njegovu politiku.
Među tim silama, kažu autori članka, su i dva susjeda Sirije – Izrael i Turska – koja iskorištavaju vakuum u vlasti kako bi učvrstili svoje prisustvo tamo i već su počeli da ulaze u sukob.
Turska želi veći utjecaj u Siriji kako bi eliminirala svaku nadu Kurda u autonomiju, dok i Izrael želi sličan utjecaj, navodi se u članku.
Iako je Tel Aviv 1974. godine potpisao sporazum o prekidu sukoba sa Sirijom uz posredovanje SAD-a, svrgnuti Assadov režim je posljednjih decenija formirao čvrst savez s Iranom, zakletim neprijateljem Izraela.
Žurba Izraela
S obzirom na ovo desetljećima dugo neprijateljstvo, izraelski lideri su svrgavanje Assadovog režima vidjeli kao neočekivani strateški dobitak i sada žure da to iskoriste uspostavljanjem tampon-zona i neformalnih sfera utjecaja na jugu Sirije. Razlog tome je njihova zabrinutost zbog turskog prisustva i bojazan da će Ankara ohrabriti novi sirijski režim da pruži utočište militantima koji su neprijatelji Izraela, kažu Makovsky i Simone.
Turska ima dugu historiju neprijateljstva prema Izraelu pa, uprkos zabrinutosti Izraela za vlastitu sigurnost, autori savetuju da Izrael učini sve što može kako bi izbjegao vojni sukob s Turskom i kako ne bi ugrozio svoje odnose s Ankarom zauzimajući agresivan vojni pristup u Siriji, pogotovo jer je njegova međunarodna reputacija „na samom dnu“ zbog ratova u regiji, a posljednje što mu treba je novi neprijatelj.
Zabrinutost Izraela tu ne prestaje. U članku se ukazuje na to da je najveći strah Tel Aviva da će Ankara sklopiti sporazum o odbrani sa Sirijom, koji bi proširio njen utjecaj – trenutno ograničen na sjever – i na ostale dijelove zemlje.
Prema članku, u Izraelu su se pojavila dva suprotstavljena stava o tome kako pristupiti novom sirijskom režimu. S jedne strane su izraelski zvaničnici čiji je stav da Izrael treba pokušati sarađivati s Al-Sharaaom prije nego što ga automatski proglasi neprijateljem. S druge strane su zvaničnici koji smatraju da je malo vjerovatno da će u Siriji biti formirana vlada koja je umjerena, centralizirana i sunitske orijentacije, pa bi se Izrael trebao pripremiti za neprijateljstvo uspostavljanjem neformalnih zona utjecaja.
Strah od ponavljanja Potopa al-Aksa
Prema gledištu autora članka, jedan od motiva Izraela za prodor u Siriju i uspostavljanje tampon-zona u njoj jeste želja da se izbjegne ponavljanje grešaka koje su kulminirale razornim napadima 7. oktobra 2023. godine. Također, Izraelci strahuju da će Al-Sharaa promijeniti svoju pomirljivu retoriku nakon što se ekonomska situacija u njegovoj zemlji popravi.
Makovsky i njegova kolegica savjetuju izraelske zvaničnike o neophodnosti sigurnosnih i strateških procjena na duži period. Iznijeli su mišljenje da je odnos Izraela s novom sirijskom vladom izuzetno važan, ali je važniji njegov odnos s Turskom jer su obje zemlje saveznici SAD-a i posjeduju snažne vojne kapacitete.
Formiranje novog regionalnog poretka
Istraživači su naglasili potrebu da američki predsjednik Donald Trump pokuša odvratiti Erdogana od raspoređivanja sistema protuzračne odbrane u Siriji te da pomogne Izraelu i Turskoj da pronađu načine za izbjegavanje sukoba, kao i potrebu za saradnjom u borbi protiv iranskog utjecaja i krijumčarenja oružja.
Pozvali su Izrael da iskoristi svoje vojne i obavještajne kanale za komunikaciju s Turskom, a diskretne kanale za razgovor sa Sirijcima.
Makovsky i njegova kolegica su u svom članku naveli da novi režim u Siriji još nije stabiliziran i da se za sada njegove političke pozicije čine fleksibilnim.
Zaključili su: „Nakon što oslabe svog zajedničkog neprijatelja – Iran – Izrael i Turska trebaju težiti formiranju novog regionalnog poretka koji će koristiti objema stranama i spriječiti sukob među njima.“
