Uloga Irana i Hezbolaha u ratu protiv Amerike i “Izraela” i odbrani muslimana

Popularno na sajtu

Iza američke dominacije u svijetu, i dominacije “Izraela” na Bliskom istoku, postoje dva svjetska aktera koji se, na prvi pogled, suprotstavljaju Americi i “Izraelu”. Ti akteri su Iran (državni akter) i Hezbollah (nedržavni akter). Možemo vidjeti kako predsjednik Irana Mahmud Ahmedinedžad (članak datira iz vremena kada je Ahmedinedžad bio predsjednik Irana, op. PV) glasno govori da “Izrael” treba izbrisati sa lica zemlje, i to kao dodatak njegovom čvrstom stavu da nastavi nuklearni program uprkos protivljenju Amerike i UN-a.

Neprijateljstvo protiv Amerike i “Izraela” je također pokazano od strane “islamskog pokreta” šijja u Libanu kojeg vodi Hasan Nasrallah, lider Hezbollaha. Svijet je iznenađen pobjedom Hezbollaha u jednomjesečnom ratu protiv “Izraela” 2006. godine. Ova pobjeda Hezbollaha je bila vrlo sramna po “Izrael”, koji je poznat po jakoj vojsci i kojeg pomaže Amerika, do te mjere da se može reći da su Iran i Hezbollah postali svjetske ikone u prijetnji imperijalizmu i neprijateljstvu prema Americi i “Izraelu”.

U islamskom svijetu, Iran i Hezbollah su poznati kao šiitski pokreti. Riječ “šijja” u jezičkoj terminologiji znači: oni koji se predstavljaju sloganom ljubavi prema Ali ibn Talibu i njegovim potomcima, da je Ali ibn Talib bolji od svih ashaba i da je bio preči prijestolja vođe muslimana, a isto važi i za njegove potomke nakon njegove smrti (El-Fishal fil milali wel ahwa wen nihal, 2/113, Ibn Hazm).

Dok u šerijatskoj terminologiji, šijje su sekta koja se pojavila tokom perioda Osmana ibn Affana, koju je vodio Abdullah ibn Sebe. Iako poznati kao šijje (šiitski pokreti), Iran i Hezbollah se još uvijek smatraju velikom snagom u islamskom svijetu u borbi protiv Amerike i “Izraela”. Smatra se da su Iran i Hezbollah podučili muslimane mnogim lekcijama kako bi trebali odgovarati na nepravdu. Popularnost ovih šiitskih pokreta nastavlja da raste i da potapa ulogu sunitskih krugova kao što su predsjednici, kraljevi i vođe arapskih nacija, čak i Hamasa koji je sprovodio oružani otpor protiv “Izraela”.

Iza neprijateljstva prikazanog od strane Irana i Hezbollaha, ovaj pisac bi želio da pruži objašnjenje ostalih karakteristika ovih šiitskih pokreta. Da li se ovi šiitski pokreti stvarno bore za slavu islama? Šta je pravi cilj ovih pokreta? Postoji li veza između Irana i Hezbollaha, te između ostalih šiitskih pokreta na Bliskom istoku? Šta su uradila ova dva aktera (Iran i Hezbollah) pod krinkom neprijateljstva prema Americi i “Izraelu”? Odgovori i objašnjenja na ova pitanja će, nadamo se, postati objektivna procjena pravog lica ova dva šiitska pokreta.

DEBATA

Pored bliskosti po vjerskoj osnovi, postoje veze između Irana i Hezbollaha u smislu saradnje i strategijskog savezništva. Mnogi ljudi kažu da je Hezbollah dobio oružije i municiju od Irana. Jedan od vođa Hezbollaha kada je pitan od strane reportera 1987. godine: “Jeste li vi dio Irana?” Vođa Hezbollaha je odgovorio: “Mi smo Iran u Libanu i Liban u Iranu”. Pored toga, Hasan Nasrallah je simbolično postavio sliku imama Homeinija (duhovnog vođe Irana) u svojoj kancelariji u Libanu.

Ispada da savezništvo šiitskih pokreta nije samo između Irana i Hezbollaha. Dr Muhamed Basam Jusuf (autor knjige “Razotkrivanje velike cionističko-kršćanske zavjere i neošijja safavija protiv ehlu sunneta na Arabijskom poluostrvu”) upozorava na prisutnost strategijskih savezništava između šiitskih pokreta na Bliskom istoku. Savezništvo uključuje Iran, Hezbollah, Siriju i šiitske grupe u Iraku.

Slučaj ljutnje Sirijskog vođe Bašara el-Asada protiv vlade Libanona, praćene sa ostavkom 5 šiitskih ministara iz Hezbollaha ukazuje na povezanost Hezbollaha sa Sirijom. Dr Basam Jusuf piše da se desio sastanak u Damasku 2007. godine između Irana i Sirije, sa ciljem da se formira strateško savezništvo, gdje se i Hezbollah pripojio. Ovo strateško savezništvo šiitskih pokreta je nazvano Safavijsko šiitski projekat oporavka. Ovo savezništvo želi da povrati slavu safavijskih i fatimijskih dinastija u dominiranju nad Arapskim poluostrvom i sjevernom Afrikom.

Evo nekih fenomena ovog safavijskog projekta:

1. Prisustvo pokreta i napori etničkog i mezhebskog čišćenja protiv Arapa sunita u Iraku, uključujući izolaciju sunita u južnom Iraku, zajedno sa pozivom na podjelu Iraka zasnovanog na sektaškim grupama, kao i pomaganje američkih trupa da sprovode hapšenja, zarobljavanja, ubistva i “čišćenja” protiv sunita, njihovih mesdžida, institucija i pokreta.

2. Odlična saradnja perzijskih šijja u Iranu sa vođama šijja u Iraku (Nuri el-Maliki, premijer iračke vlade je šijja, op.PV), posebno onih iračkih šijja koji teže Iranu, pokazuje se u formi saradnje obavještajnih službi, vojske, ekonomije, politike i religije, uz potpunu podršku Amerike, vojno i logistički (šijje su sve vrijeme američke okupacije Iraka bili na strani Amerike, a zauzvrat Amerikanci su šijjama obezbjedili fiktivnu vlast i dominaciju nad sunijama u zemlji, op.PV).

3. Umiješanost perzijskih safavija u Siriji djelovanjem pokreta “šiizacije” muslimana sunita. Pored toga, tu je i odobravanje sirijskog državljanstva perzijskim doseljenicima i šijama iz Iraka od strane sirijske vlade. Njihov broj se do danas povećao na 1 000 000 ljudi. Većina njih je smještena u pokrajini Es-Sejjida Zejnab, oko i u Damasku.

4. Vrlo očigledan pokušaj izrazito nepristojnoj falsifikaciji demografske slike sirijske populacije. Najočigledniji dokaz za to jesu izmišljene studije objavljene od strane sirijske obavještajne službe da sirijska sunitska zajednica čini manjina u Siriji i da procenat sunita od totalnog broja sirijske populacije čini 48%. A zapravo, apsolutna većina sirijske populacije čine suniti, i ovo je jasna stvar u Siriji.

5. Zajednički dogovor i zavjera sa Amerikom kroz fetve najvišeg duhovnog vođe šija u Iraku, Alija Sistanija1, kojima se zabranjuje otpor protiv Amerike i označavaju suniti kao teroristi. I sve to je urađeno u skladu sa njihovim umišljenim naporima koji izgledaju kao da podstiču otpor protiv Amerike dok nacija Iraka ne bude nezavisna.

6. Povećanje napora u hapšenjima koje sprovodi vlada Sirije protiv arapskih građana Irana (el-Ahwaz) koji su pred šiitskom torturom u Iranu tražili utočište u Siriji još prije nekoliko decenija. Ne samo to, neke od ličnosti otpora El-Ahwaza (Halil ibn Abdurrahman el-Tamimi i Said Audah el-Saki) su predate iranskoj obavještajnoj službi.

Gore navedeni fenomeni ukazuju stav suprotan “politici dobrih predstavnika” Irana i Hezbollaha (dio šitsko safavijske alijanse) koji su poznati po visokom glasu protiv Amerike i “Izraela”. Uključenost Irana i Hezbollaha u šitsko safavijski savez je druga strana lica Irana i Hezbollaha, kao ikona otpora islamskog svijeta. Činjenica koja je rijetko bila izlagana i koja postoji samo “iza scene”.

Kako bi privukli simpatije islamskog svijeta i kako bi bili prihvaćeni kao dio islamskog svijeta, ovi šiitsko safavijski pokreti koriste palestinsko pitanje kao političku robu. U tom cilju oni manipulišu palestinskim pitanjem kako bi emocionalno pridobili muslimane cijelog svijeta. Igra sa pitanjem Palestine se sprovodi u više koraka:

1. Više nego jednom, predsjednik Irana je uzvikivao svoje prazne slogane u kojima poziva na “brisanje ‘Izraela’ sa lica zemlje”.

2. Proglašavanje savezništva Irana i Sirije sa palestinskim organizacijama, što će dati dobru sliku u očima Arapa i islamskog svijeta. Vlada Irana je također obećavala da će davati finansijsku pomoć Palestincima. Ali činjenica je da pomoć nikad nije stigla. Pomoć od Irana nije ništa više nego prazan slogan i obećanje, jer ovi safavijsko-perzijanski narod ne može nikad funkcionisati osim na rasnim osnovama ili na osnovama zajedničkog ubjeđenja (akide), a u ovom slučaju palestinske organizacije su sunitske (ako se i desi da šijje pruže pomoć sunijama bilo gdje u svijetu, onda je to iz misionarskih razloga, kako bi pridobili srca neukih sunija sa ciljem da ih konvertuju u šiizam, op.PV).

3. Organizovanje različitih sumnjivih sastanaka između vlada Sirije i “Izraela” praćenih izjavom da je sirijska vlada njihov (“Izraelski”) izbor koji treba da bude podržan. Sirijska strana je također izjavila svoju namjeru da ima dijalog sa “Izraelom”. A u isto vrijeme sirijska strana intenzivno čini etničko čišćenje svojih građana, sprovodeći zavjere protiv sunitskog islamskog obrazovanja, dok daje podršku i čak moralnu i materijalnu pomoć šitsko-safavijskom obrazovanju.

4. Prilično duboka umiješanost Mosada u Iraku uz podršku Amerike u formiranju iračke vlade i pomoći šitsko safavijskim milicijama da hapse i ubijaju uticajne učenjake i sunitske ugledne ličnosti u Iraku. Počinjena su mnoga teroristička djela u obliku kidnapovanja, mučenja i ubistava iračkih muslimana, pogotovo sunitskih uglednika. I ovo strateško savezništvo je spremno da sprovede iste mjere u tri regije: Irak, Sirija i Liban. Zbog toga, bilo kakva akcija poduzeta od strane jednog člana alijanse je zapravo dio globalnog šijitskog projekta.

Ovaj globalni šiitsko safavijski projekat je izgrađen na 5 osnova:

1. Udruživanje sa zapadnim silama pod komandom Amerike da bi se dominiralo zemljama muslimana. I čitav svijet vrlo dobro zna da Iran ima vrlo veliku ulogu u pomaganju Amerike u rušenju Afganistana i Iraka. Zvaničnici Irana sami ovo priznaju. Muhamed Ali Abtahi, bivši potpredsjednik Irana kaže: “Da nije bilo Irana, Amerika ne bi bila u mogućnosti da okupira Irak… Da nije bilo Irana, Amerika ne bi mogla da okupira Afganistan.”

2. Otpočinjanje sektaškog rata, sprovođenje etničkog čišćenja, rad na podjeli regiona, izbacivanje sunitskih građana iz Iraka iz pokrajina gdje žive zajedno sa šiitima, savez sa šijitskim duhovnim vođama u Iraku sa ciljem uništavanja sunita i svih institucija koje imaju tamo. Šiitski vjerski autoritet Eš-Širazi je u svojim hutbama pozivao na uništenje sunitskih mesdžida u Iraku. I šije su stvarno uništili stotine sunitskih mesdžida ili ih pretvorili u šijitsko safavijske centre.

3. Ubijanje potencijalno važnih ličnosti sunita, njihovih akademika, vojnog i religijskog osoblja i terorizirati, istjerivati i svetiti se sunitskim ličnostima.

4. Demografska kamuflaža (prikazivanje lažnih statistika u kojima suniti uvijek čine manjinu, op.PV), kao što se dešava u Siriji, a također se ovo dešava u Libanu, Jordanu i Iraku.
5. Stvaranje izmišljenog konflikta sa cionističkim “Izraelom”. Dok je to samo izgovor da “Izrael” poludi i onda uništi zemlje muslimana. Nadanje da će stanje u drugim zemljama muslimana biti isto kao u Afganistanu i Iraku (tj. Da će biti okupirane od strane američko-šijitske alijanse, op.PV).

Postoje 4 zone izabrane od šija safavija kao početni koraci u realizaciji njihovih ciljeva i planova, a to su:

1. Iran

U ovoj oblasti, operacija čišćenja protiv sunita se dešava ubrzano. Ovo se dešava tako što se ohalaljuju njihovi imetci, čast, čak i džamije (imajte na umu da u čitavom Teheranu nema ni jedna sunitska džamija, dok zauzvrat ima veliki broj crkava, sinagoga i čak zoroastrejskih hramova, op.PV).

2. Irak

U saradnji sa Amerikom poduzimaju se napori kao što su: uništavanje i podjela iračkih teritorija, naoružavanje šitskih milicija tako da mogu da napadaju sunite, čišćenje i istjerivanje sunita i falsificiranje procenta iračke populacije sprovođenjem lažnih studija kojima se proglašava apsolutna većina šiija, dok originalno suniti čine 52% od cijele populacije Iraka.

3. Sirija

Sirijska vlada – koja je strateški saveznik Irana – uradila je mnogo napora u hapšenju i “čišćenju” naroda Sirije, ograničavanju sunitskog obrazovanja i davanju podrške šiitskim institucijama. Sirijska vlada također štiti napore šiitskih misionara koje izvode svoje misionarske aktivnosti usred sunija u Siriji, dajući državljanstvo šijjama koji su došli iz Irana i Iraka. Sirija se također priprema kao baza za napad na Liban i Jordan, naravno koristeći pitanje Palestine kao ‘oružje’ za interes ove alijanse.

4. Liban

Hizbullah i Amal – šiitski pokreti – igraju lažnu ulogu pokreta otpora. Sprovodeći otpor protiv “Izraela” da bi zadržali oružije i svojim rukama i igraju ulogu političkog lobiranja u Libanu u interesu safavijsko-perzijske alijanse. Oba ova pokreta otvoreno pokreću šiitske misije i namjerno provociraju “Izrael” da napadne Liban kada god je šijitskoj alijansi to u interesu. Napori da se uništi integritet Libana nastavlja da se čini sa ciljem formiranja šitske države u Libanu.

Zaključak

Sistematsko objašnjenje iznad jasno pokazuje napore šitsko safavijskih pokreta (vlade Irana, vlade Sirije, Hezbollaha i šitskih grupa u Iraku) u pokušaju da dominiraju Arapskim poluostrvom, pogotovo oblašću koja se proteže između Irana i Palestine. Ovo je objašnjenje koje će pomoći u shvatanju stvarnosti međunarodne politike koju igra Iran i šiitsko safavijski pokreti.

Otpor protiv cionističkog “Izraela”, kojeg Iran i šiitski pokreti deklarativno izjavljuju, dobija simpatije islamskog svijeta, i upravo zbog toga ova šiitsko-safavijska licemjerna igra nije ništa manje opasna od projekta cionizma na Bliskom istoku.

Neprihvatljivo je da šijje safavije čine sigurnosne upade protiv Sirije i Libana zbog postizanja svojih ciljeva. Neprihvatljivo je da Liban biva uništavan i njegov narod ubijan samo zbog provokativnog ponašanja predlagača safavijsko-perzijskog projekta zvanog Hezbollah i njegove egzekucije završava “Izrael”. Neprihvatljivo je da se mračne vojne operacije prave kao arena za krađu vremena da se izgradi nuklearno oružije Irana-safavija, koje će se jednog dana iskoristiti za uništenje arapske nacije i muslimana.

Na stranicama historije se ne može nikako naći da je Iran ikada bio uključen u rat protiv “Izraela” ili Amerike. Zapravo, Iran je uvozio oružije od “Izraela” i Amerike tokom rata sa Irakom (Iranska vrata). Iran je također podržao kontinuitet američke okupacije Iraka. Sam Iran interveniše i olakšava sirijskoj vladi u eliminisanju najboljih sinova Šama.

Sam Iran koristi Hezbollah za provokaciju kako bi se uništio Liban od strane “Izraela”. Iran je taj koji je zaplijenio tri ostrva koji su pripadali Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Iran je taj koji pokušava da promijeni palestinski pokret otpora da postane parče papira sa kojim će se kasnije lagano igrati, makar stabilnost i sigurnost čitave regije bila žrtvovana (u ovome je Iran umnogome uspio, jer palestinski Hamas umjesto da se bori protiv židova, hapsi i ubija muslimane Gaze koji se bore protiv židova, i čak izjavljuje saučešće zbog ubistva šijitskih generala koji su ubijali muslimane u Siriji, op. PV).

Otpor protiv “Izraela” još nije iskreno učinjen i dokaz za to jeste što je Golanska visoravan još uvijek mirna. Hezbollah je zahtijevao oslobađanje libanskih zatvorenika od strane “Izraela”, ali u isto vrijeme ne zahtijeva oslobađanje libanskih građana koje je zarobila sirijska vlada.

Pokret šijja igra političku igru koja nije zasnovana na činjenicama. Ovaj pokret se ne razlikuje puno od cionističkog pokreta, jer poput cionista i šijje žele da dominiraju Bliskim istokom na rasističkoj ideologiji, koju crpe iz teorije o superiornosti “slavne perzijske rase”, podržanoj šiitskom nakaradnom akidom (vjerskim ubjeđenjem). Masakri i mnogi zločini počinjeni nad muslimanima Iraka, Sirije, Libana, Jemena… od strane nosioca “perzijske slave” i obožavaoca vatre (šijja) dokaz su mračnih ciljeva šiitsko-cionističko-američke zavjere protiv muslimana.

Napisao: Arie Alfikri – Student Univerziteta političkih nauka Muhammedijah, Džakarta
Izvor: Prisoner Of Joy
Prevod i obrada: Put vjernika

Naslov članka je od Puta vjernika; originalan naslov članka je: “Transnacionalni pokret šija safavija na Bliskom istoku”

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz