Okruženi smo okolinom koja je odstupila od istine, predala se strastima i koja je stavljena na iskušenje sa zabranjenim strastima. Ljudsko biće nasleđuje sve ono što su oni koji su bili prije njega ostavili za njega od iskvarenog vjerovanja, utopljenosti u zabludi, predanosti šejtanskom šerijatu, dozvoljavajući zabranjeno, zabranjujući dozvoljeno i uljepšavajući najniža djela i najogavnije grijehe. I on – sa ovim – teži da zadovolji svoje želje jer je okružen sa šejtanima od ljudi i džina.
Dakle, on je produkt okoline, kulture, odgoja, mišljenja i sa svim tim je okružen i pod uticajem toga, uspostavlja njegovu porodicu, njegove ljude, i sve dalje do općenite ljudske populacije.
Ovo ljudsko biće, zbog kojeg je božanska uputa spuštena, i kome je Allah pokazao puteve za življenje kako bi bio sretan na ovom i onom svijetu, i data mu je Knjiga od Allaha, i on ga je odabrao – Svojim odabirom – sa Poslanikom koji bi ga uzeo za ruku i vodio ga ka onome što je bolje i uzvišenije, i organizovao sva pitanja njegova života na osnovu pravde i milosti, i sačuvao ga od svega što bi bilo uzrok njegova uništenja na ovom i onom svijetu; ako se sve ovo desilo, onda bi njegova situacija bila drugačija.
Kako god, od ljudi ima onih koji su poraženi ovom akumulacijom zla, i koji su pod pritiskom ovih utjecaja tako da oni ne pridaju pažnju vjeri i ne uzimaju je ni najmanje u razmatranje. Štaviše, on omalovažava vjeru i ismijava se sa njom, i posjeduje neprijateljstvo ka onome koji poziva njoj i bori se protiv onih koji pokušavaju da promjene ove puteve i usade čisto sjeme u njegovu glavu umjesto prljavog šejtanskog sjemena.
Allah Uzvišeni kaže:
كَلَّا ۖ بَلْ ۜ رَانَ عَلَىٰ قُلُوبِهِمْ مَا كَانُوا يَكْسِبُونَ
A nije tako! Ono što su radili prekrilo je srca njihova, (al-Mutaffifin, 14)
I On Uzvišeni je rekao:
وَإِذَا قِيلَ لَهُمْ تَعَالَوْا إِلَىٰ مَا أَنْزَلَ اللَّهُ وَإِلَى الرَّسُولِ قَالُوا حَسْبُنَا مَا وَجَدْنَا عَلَيْهِ آبَاءَنَا ۚ أَوَلَوْ كَانَ آبَاؤُهُمْ لَا يَعْلَمُونَ شَيْئًا وَلَا يَهْتَدُونَ
A kada im se kaže: “Pristupite onome što Allah objavljuje, i Poslaniku!”, oni odgovaraju: “Dovoljno nam je ono što smo od predaka naših zapamtili.” – Zar i ako preci njihovi nisu ništa znali i ako nisu na Pravome putu bili?! (Al-Ma'ide, 104)
Pa ipak, postoji i druga vrsta osobe koju možeš vidjeti koja je spremna da mirno i oštroumno sagleda stvari, i izvede sebe izvan bilo kakvog vanjskog utjecaja kako bi sagledao pitanja koja su bitna, i ostavio po strani sve ono sa čim je bio hranjen kako bi njegovo traganje bilo čisto. Tako, ako je upućen i spozna, on se vraća i postaje druga osoba.
Ovo ljudsko biće se bori protiv svoje duše koja ga navraća na zlo, kao i protiv svojih neodoljivih strasti i nepravedne prirode, zastranulih strasti, zabluđujuće kulturološke prakse i loših navika.
On kaže: Nema nikoga dostojnog obožavanja osim Allaha, ubjeđen da to znači: niko ne zaslužuje da mu se robuje osim Allah, i nikome se ne treba predati niti poniziti izuzev pred Allahom, i niko nema pravo da naređuje ili zabranjuje osim Allah, i ne postoji zakon osim Allahovog, i sa Njim, Uzvišenim, musliman korača naprijed i sa ovim se on predaje u potpunosti Allahu – u savkom načinu, obliku i formi, i zbog toga se naziva muslimanom (predanim).
I on vjeruje u sve što je Allah objavio i zbog toga se naziva mu'min (vjernik).
I on čuva stražu nad šejtanima od ljudi i džina i ne dozvoljava da utječu na njega i zbog toga se zove sabir (izdržljivi).
I on zastaje kod granica postavljenih od Allaha i ne prelazi ih izuzev u trenutcima nepažnje (u tom slučaju se pokaje) i zbog toga se naziva murabit (onaj koji čuva svoju teritoriju).
I on žrtvuje sebe i svoje bogatstvo radi svoje vjere i živi kao bjegunac koji je protjeran iz svoga doma i zbog toga se zove mudžahid (onaj koji se bori).
I u pogledu ovoga Uzvišeni kaže:
وَالَّذِينَ جَاهَدُوا فِينَا لَنَهْدِيَنَّهُمْ سُبُلَنَا ۚ وَإِنَّ اللَّهَ لَمَعَ الْمُحْسِنِينَ
One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine! (Al-Ankebut, 69)
I On Uzvišeni kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اصْبِرُوا وَصَابِرُوا وَرَابِطُوا وَاتَّقُوا اللَّهَ لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ
O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite! (Ali Imran, 200)
I ova vrsta osobe, u kojoj god se zemlji nađe među grupom ljudi, on je poput Sunca čiji zraci su poput slatko mirišljavog mirisa, putem njega, Zemlja je povezana sa Nebesima, i nad njim je spuštena Allahova milost i oko njega su meleci Najmilostivijeg.
On ima srce dječje nevinosti, i jezik sa čistoćom vode iz kišnog oblaka, i pomagajuću ruku koja se produžuje kao da je poslata od Allaha, i lice koje sija sa istinom poput jutarnjeg svijetla, i čvrstoću na Allahovoj vjeri kao da je on sam čvrsta planina.
Ako hodaš sa njim on ti koristi, a ako se družiš sa njim on te savjetuje, i ukoliko mu učiniš nepravdu on ti oprosti, ukoliko mu ugodiš on se zahvali, i ukoliko si čudan prema njemu on ti oprosti. Iskren, lagodan, povjerljiv, boji se Allaha tako da Allah u pogledu njega kaže:
مُحَمَّدٌ رَسُولُ اللَّهِ ۚ وَالَّذِينَ مَعَهُ أَشِدَّاءُ عَلَى الْكُفَّارِ رُحَمَاءُ بَيْنَهُمْ ۖ تَرَاهُمْ رُكَّعًا سُجَّدًا يَبْتَغُونَ فَضْلًا مِنَ اللَّهِ وَرِضْوَانًا ۖ سِيمَاهُمْ فِي وُجُوهِهِمْ مِنْ أَثَرِ السُّجُودِ
Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo – na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. (Al-feth, 29)
I on se bori protiv svoje duše sa najžešćom vrstom borbe, i najtežom i najtrajnijom.
To je borba noću i tokom dana, u vremenima nedaća i vremenima lahkoće, u vremenu odmora i napetosti.
To je borba u tvom vjerovanju i obožavanju i interakciji dok si odvojen od ljudi kao i kad se mješaš s njima.
I to je borba putem zikra, namaza, posta i strpljenja – kao i putem svih drugih stvari kojima jačaš svoju dušu.
I to je borba koja zahtjeva od čovjeka da bude potpuno budan, svjestan i upoznat sa svim slabim tačkama neprijatelja, šejtanskoj strategiji, nadolazećim talasima zablude, mogućim ulaznim tačkama sumnje i zbunjenosti kao i poznavanje dozvoljenog i zabranjenog, i Allahovih naredbi i zabrana itd.
I bez ove borbe koja osvjetljava i pročišćava dušu i mjenja sve u životu vjernika i čini muslimana vođom a ne sljedbenikom i čini ga glavom a ne repom i onim koji inicira promjenu u drugima suprotstavljen onome koji je promjenjen od drugih; bez ove vrste borbe osoba bi bila poznata samo kao musliman – ne kao mu'min (vjernik) – i to nije ime kojeg bi čak zasluživao i vanjska slika koja odgovara unutrašnjoj istini.
I kada ovaj musliman odustane od borbe protiv svoje duše on se takođe odrekao svoje islamske ličnosti.
Borba protiv duše izaziva eksplozivne promjene – kako unutrašnje tako i vanjske – i daju rođenje osobe koja je očišćena najvećom čistoćom u poređenju sa cijelom ljudskom rasom, tako da onaj ko se podvrgne ovoj promjeni zaslužuje da sija pod Allahovim riječima:
كُنْتُمْ خَيْرَ أُمَّةٍ أُخْرِجَتْ لِلنَّاسِ
Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio. (Ali Imran, 110)
Fikh al-Džihad fil-Islam…
